Srećom, Peter Jackson je 2009. godine već isporučio jedan odličan film (doduše, samo u svojstvu producenta), pa mu filmski dotična godina neće biti zabilježena kao promašaj. Jer, da nije bilo tako, da je sve ostalo na ljupkim kostima i njihovim nejakim leđima, reputacija nekog koga se smatra jednim od najvećih redatelja današnjice, vizionara i čovjeka koji čak i kad ugađa samo sebi uspije složiti barem pošten film, bi bila na jako niskim granama.
U to sam se imao prilike uvjeriti jučer, nakon dva sata iskustva fino balansiranog negdje između skoro potpune nezainteresiranosti i jedne seanse torture, po samoj definiciji neugodne. Upravo takav osjećaj priuštilo mi je druženje sa likovima uvelike kastriranima u odnosu na ionako osrednji predložak, koji gotovo u nijednom trenutku nisu uspjeli uspostaviti ni naznaku nekakvog odnosa sa publikom i proizvesti u ovakvom tipu filma za uspjeh neizbježnu emocionalnu reakciju.
No nisu oni sami toliko krivi, koliko su ih autori uspjeli učiniti pukim statistima i lišiti ih ijednog svojstva osim onog popune prostora. Kad je već poradi formata filma neophodno izostaviti ono što se izostaviti da, trebalo se nad onime što je ostavljeno zasukati rukave i ponuditi maksimum koji se iz toga može izvući jer, kvragu, valjda je i ostavljeno tu s nekim razlogom koji nadmašuje samo privođenje svega toga kraju. Nije ovdje stvar priče, stvar je isključivo emocije, a ovaj film je nema ni u najmanjoj mjeri.
Ono što bi izdvojio kao pozitivno je u debeloj manjini, ali tim više spomena vrijedno. Uz zasluženo hvaljenog Tuccija - iako u prvi plan dolazi više radi mlitavosti ostalih nego radi sebe samog - i ponekog bljeska u vidu Susan Sarandon, pažnju najviše plijene sekvence Susienog novog doma, za koje bez imalo ustezanja mogu utvrditi da su zaista predivne -posebno scena sa razbijanjem brodova u bocama o morsku obalu; riječ je možda i o najpoetskijoj sceni sedme umjetnosti proizašle iz Hollywooda prošle godine, izuzev dakako nenadmašnih prvih deset minuta i inače izvrsnog Pixarovog "Up".
Slaba je to na koncu utjeha u odnosu na potpuno sterilan ostatak filma i kao što rekoh, sreća što se Jackson odlučio producirati "District 9" pa mu godina nije otišla u vjetar i može se ponositi barem jednim filmom u kojem je imao prste. Za dobar film samog Jacksona kao autora i redatelja trebati će sačekati nešto drugo. Po mogućnosti nešto snimano u potpunosti na Novom Zelandu, bez kojeg to očito nije to. |