U vrijeme kada je pojam dobre komedije dobrano isprostituiran i kada pod smiješno prolaze razne splačine složene od jeftinih, infantilnih fora i neuspjelih gegova, alternativu valja tražiti drugdje. Izvlačenje osmijeha na lice svodi se na tek pokoju kolumnu ispisanu nekim od probranih domaćih pera i na kakav, nerijetko podjednako lucidan, forumaški komentar, a očekivati od nekog filma da izazove grlen smijeh i nije baš najperspektivnija aktivnost kojom se mogu zaokupiti moždane vijuge.
Upravo zato je naslov pred vama čisto zlato, brilijantna satira i besprijekorna farsa sa prepoznatljivo britanskim štihom. Ocrtati njenu premisu, likove i ozračje u tek jednoj rečenici prilično je lako - film o visokopolitičkim odlukama koje utječu prije svega na male ljude, a kod kojih se proces donošenja odluka odrađuje od strane asistenata i činovnika, mahom neadekvatnog i još manje kompetentnog osoblja, ili ako ćete jednostavnije, sporednih likova u glavnim ulogama.
Spomenuta događanja su obilježena pravom lavinom kvalitetne verbalne gimnastike i brzopoteznog dijaloga, koje prati podjednako vrludava kamera. Scenarij je osim neuobičajno velike količine psovki (koje su uglavnom djelo oplemenjivanja već gotovog teksta petog člana scenarističkog tima) krcat i popkulturnim referencama; samo u domeni filma ide se od Harry Pottera, preko Davida Lyncha pa do recimo Wallace i Gromita i "Planine Brokeback".
Sve skupa to funkcionira bez ikakvog prethodnog dodira sa predloškom (čijeg postojanja nisam ni bio svjestan prije filma), pa ako tražite komediju kojoj nije prioritet smišljanje novih načina za zloupotrebu tjelesnih izlučevina, ili pak da bude poligon za održavanje karijera starih glumačkih majstora, već da bude zaista smiješna, a pritom pametna i aktualna, na bolju trenutno nećete naići. U dotičnom žanru, ovo je dosad nešto daleko najkvalitetnije što je iznjedrila prošla godina. |