VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: PUT DO UNIŠTENJA (ROAD TO PERDITION)

Bez ocjene
HRVATSKI NASLOV:
PUT DO UNIŠTENJA
NASLOV ORIGINALA:
ROAD TO PERDITION
REŽIJA:
Sam Mendes
SCENARIJ:
David Self prema ilustriranom romanu Maxa Allana Collinsa i Richarda Piersa Raynera
GLAVNE ULOGE:
Tom Hanks, Paul Newman, David Craig, Jennifer Jason Leigh, Stanley Tucci
ŽANR:
Akcijski / Drama / Triler
PRODUKCIJA:
Fox/Dreamworks
DISTRIBUCIJA:
Continental
TRAJANJE:
116 min
GODINA:
2002
IZDANJE:
kino
KOMENTARI:

Još nema komentara na ovu recenziju

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Recenzija: PUT DO UNIŠTENJA / ROAD TO PERDITION

Recenzija: PUT DO UNIŠTENJA / ROAD TO PERDITION PUT DO UNIŠTENJA
(ROAD TO PERDITION)

"Road to Perdition" pripovijeda gangstersko-obiteljsku dramu situiranu u depresivni, zimski Midwest tridesetih. Zaplet Mendesova filma temelji se na čitavoj niski očinsko-sinovskih odnosa posloženih hijerarhijski i konfliktno. Junak Sullivan (Tom Hanks) revolveraš je koji radi za starog gazdu irske mafije Rooneya (Paul Newman). Rooney prema Sullivanu gaji odnos pokroviteljstva i uvažavanja, kao prema surogatnom sinu. Ali, upravo će sinovi zavaditi dvojicu patrijarha.
PUT DO UNIŠTENJA / ROAD TO PERDITION

Rooneyev sin iznevjeri oca, smakne Sullivanova sina koji je svjedočio izdaji, a onda prekasno shvati da je ubio krivog dječaka. Sullivan se daje u bijeg da spasi sina, a istovremeno snuje osvetu ubojici. Stari Rooney svjestan je da mora ubiti nadomjesnog sina kojeg cijeni, zato da bi spasio biološkog kojeg prezire.
slika
slika_2
U doba kad su Hawks i Walsh snimali prve gangsterske klasike, gangsteri su bili jučerašnja novinska vijest. U epohi kad je skovan žanr gangsterskog filma, taj žanr je pothranjivao tabloidnu znatiželju kino publike da na platnu gleda prohibiciju, umorstva, ilegalne klubove - stvari o kojima su pisale novine i o kojima se pričalo u brijačnicama.

Gangsterski žanr odavno nije to. U suvremenom filmu samo je Martin Scorsese ostao vjeran gangsterskoj empriji, pa i dalje radi filmove koji su nalik crnokronikaškim sondama u kriminalnu sociologiju. Gangsterski film - a osobito onaj smješten u tridesete - odavno se pretvorio u stilsku vježbu, žanr u kojem se laboratorijski kontrolirano evocira jedan zatvoreni, hijerarhijski svijet muške časti, etičkog kodeksa i klanskog pripadništva. Kad danas imamo poslova s gangsterskim kostimiranim filmom ambijentiranim u tridesete, gotovo u pravilu je riječ o filmovima pomalo konzervativnog ćudoređa i samurajsko- ratničkog poimanja časti. To važi i za neke uvažavanja vrijedne filmove, poput Altmanovog "Kansas Cityja" ili "Millerovog raskršća" braće Coen. A film "Road to Perdition" redatelja Sama Mendesa ovakvu metažanrovsku stilizaciju istjeruje do krajnjih granica.

"Road to Perdition" nastao je prema stripu kojeg potpisuju scenarist Max Allan Collins i crtač Richard Piers Rayner. Riječ je o stripu na koji se u materijalima za film često referira kao na "graphic novel", što je dobar rodni opis za strip zamršenog sižea, s gomilom likova i 300 stranica opsega. "Road to Perdition" pripovijeda gangstersko-obiteljsku dramu situiranu u depresivni, zimski Midwest tridesetih. Zaplet Mendesova filma temelji se na čitavoj niski očinsko-sinovskih odnosa posloženih hijerarhijski i konfliktno. Junak Sullivan (Tom Hanks) revolveraš je koji radi za starog gazdu irske mafije Rooneya (Paul Newman). Rooney prema Sullivanu gaji odnos pokroviteljstva i uvažavanja, kao prema surogatnom sinu. Ali, upravo će sinovi zavaditi dvojicu patrijarha. Rooneyev sin iznevjeri oca, smakne Sullivanova sina koji je svjedočio izdaji, a onda prekasno shvati da je ubio krivog dječaka. Sullivan se daje u bijeg da spasi sina, a istovremeno snuje osvetu ubojici. Stari Rooney svjestan je da mora ubiti nadomjesnog sina kojeg cijeni, zato da bi spasio biološkog kojeg prezire.

Mendesov film je, ukratko, nalik "Kralju Learu" uvaljanom u centrifugu, savršeni šekspirijanski štof za holivudske muškarčine fordovsko-hawksovske škole. Nije to štof u kojem bi čovjek očekivao Sama Mendesa, finog engleskog teatarskog režisera koji se u film odmetnuo oskarovskom komornom dramom "American Beauty". Mendesu su nakon "Vrtloga života" prigovarali teatralnost režije, pa se ovaj put Englez svojski potrudio film režirati što se filmičnije može, a k tomu i demonstrirati umijeće u najameričkijem od svih žanrova i podneblja - gangsterskim tridesetima. Ne može se reći da mu to nije uspjelo: "Road to Perdition" hrana je za uši i oči, maestralno insceniran, sjajno dizajniran, dobro glumljen. Newman je ponovo veličanstven već kao pojava, Hanks je kao otac i ubojica napravio jednu od svojih najsuptilnijih uloga, Jude Law je upravo đavolski dojmljiv kao ubojica-fotograf beketovskog imena Maguire.

"Road to Perdition" zaista je komad vrhunskog obrta, izvrsno napravljen film koji je lavovski dio kritike ispratio panegiricima. Film je već koncem ljeta bio veliki hit, a ne bi bilo iznenađenje kad bi Mendesov naslov odigrao znatnu ulogu u diobi narednih Oscara. Unatoč tomu, manji dio kritike gorljivo se opirao glorifikaciji "Puta za uništenje". Među istaknute glasove te manjine uvrstio se i britanski kritičarski doajen Alexander Walker koji je ove jeseni na festivalu u Veneciji javno kritizirao Mendesa da je napravio amoralan film.

Mendesov film doista počiva na čudnom etičkom dvojstvu. S jedne strane, "Road to Perdition" posveta je očinskom nagonu i pohvala Sullivanovom liku. Sullivan se u filmu prikazuje kao uzoran američki patrijarh, a njegova profesija ubojice nastoji očuditi tako što se tretira kao banalna. "To je trebalo izgledati kao da bilo koji tata ide na bilo koji običan radni dan" opisao je sam Hanks uvodni prizor filma, a to uvelike ilustrira opću Mendesovu strategiju. Istodobno, "Put za uništenje" gotovo je ekscesno nasilan film u kojem samo dobri tata Sullivan ubije lijepu hrpicu leševa. Hanks i ostali u filmu se ubijaju na desetke, a potom duhovni mir traže u polutami crkve i skrušenoj molitvi. U tom smislu, "Road to Perdition" je epska ilustracija onog što mi poznajemo kao "junačka etika": Zapadnjaku to možda može biti zgodno i egzotično, ali u nas će se naći mnogo onih kojima je takvog etičkog koda zasvagda dosta.
slika_3
slika_4
 
« povratak Jurica Pavičić
Bez ocjene
© 2003 popcorn.hr