VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: BILI SMO VOJNICI (We Were Soldiers)

Bez ocjene
HRVATSKI NASLOV:
BILI SMO VOJNICI
NASLOV ORIGINALA:
We Were Soldiers
REŽIJA:
Randall Wallace
SCENARIJ:
Randall Wallace prema knjizi "We Were Soldiers Once... and Young" Harolda G. Moorea i Josepha L. Gallowaya
GLAVNE ULOGE:
Mel Gibson, Barry Pepper, Madelaine Stowe, Greg Kinnear, Sam Elliott
ŽANR:
Ratni / Akcijski / Drama
PRODUKCIJA:
Icon
DISTRIBUCIJA:
Blitz
TRAJANJE:
138 min
GODINA:
2002
IZDANJE:
kino
KOMENTARI:

Još nema komentara na ovu recenziju

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Recenzija: BILI SMO VOJNICI / We Were Soldiers

Recenzija: BILI SMO VOJNICI / We Were Soldiers BILI SMO VOJNICI
(We Were Soldiers)

"We Were Soldiers" film je nastao prema memoarskoj knjizi Hala Moorea, padobranskog pukovnika i eksperta za međunarodnu politiku kojeg je Johnsonova administracija 1964 pozvala da koncipira uporabu helikoptera kao taktičko sredstvo podrške Južnom Vijetnamu. Godine 1965 Moore i 400 vojnika njegove 7. "konjičke" pukovnije bivaju poslani u Vijetnam, kao prva veća američka postrojba izravno uključena u borbe.
BILI SMO VOJNICI / We Were Soldiers

Odmah po dolasku poslani su u helikopterski desant u dolinu La Drang. Uslijedila je prva velika bitka u američkoj dionici vijetnamskog rata, bitka koja je s obje strane završila s tolikim gubicima da je teško ikog nazvati pobjednikom. Prve su plastične vreće za tijela krenule put Amerike, Hal Moore je o bici u La Drangu kasnije napisao knjigu, Mel Gibson knjigu kao ratni podstrek naciji sad ekranizira, a režiju povjerava kućnom redatelju svoje tvrtke "Icon", Randallu Wallaceu.
slika_2
slika_3
S obzirom na to kako se stvari razvijaju, postaje sve jasnije kako će početak novog desetljeća u američkoj filmskoj industriji biti u znaku ratnih trublji. Ako su devedesete u kalifornijskom filmu bile pod pečatom klintonovskog liberalizma, rane nulte godine bogme su ponajviše pod pečatom - militarizma.

Kako je Vijetnam oduvijek bio najosjetljiviji ideološki lakmus Hollywooda, ne treba se čuditi što je na zveckanje oružja Busha mlađeg američki film odgovorio pravovjernim vijetnamskim epom. Ta epopeja zove se "We Were Soldiers", a mnogo ironije ima u tome što je producent, inspirator i glavni glumac ovog američkog patriotskog spektakla - Australac Mel Gibson. Ali - tko se čudi tome, ne poznaje Hollywood i ne poznaje Gibsona. U Hollywoodu su najpravovjernije američke filmove uvijek radili prekomorski prekrštenici. Sam Gibson je dosad već načinio jedan turboamerički epski spektakl, "Patriota". Vrlo religiozan i kulturalni konzervativac, Gibson je u suvremenom holivudskom pejzažu uskočio na charlton-hestonovsko mjesto celuloidnog patrijarha, mjesto odbojno većini njegovih kolega odgojenih na kalifornijskom ljevičarenju.

"We Were Soldiers" film je nastao prema memoarskoj knjizi Hala Moorea, padobranskog pukovnika i eksperta za međunarodnu politiku kojeg je Johnsonova administracija 1964 pozvala da koncipira uporabu helikoptera kao taktičko sredstvo podrške Južnom Vijetnamu. Godine 1965 Moore i 400 vojnika njegove 7. "konjičke" pukovnije bivaju poslani u Vijetnam, kao prva veća američka postrojba izravno uključena u borbe. Odmah po dolasku poslani su u helikopterski desant u dolinu La Drang. Uslijedila je prva velika bitka u američkoj dionici vijetnamskog rata, bitka koja je s obje strane završila s tolikim gubicima da je teško ikog nazvati pobjednikom. Prve su plastične vreće za tijela krenule put Amerike, Hal Moore je o bici u La Drangu kasnije napisao knjigu, Mel Gibson knjigu kao ratni podstrek naciji sad ekranizira, a režiju povjerava kućnom redatelju svoje tvrtke "Icon", Randallu Wallaceu.

Produkcijski i pirotehnički raskošan, "We Were Soldiers" je komad filmskog high techa kakav su u ona stara vremena osim Holivuđana znali raditi još samo Titovi i Staljinovi obrtnici. Ali, riječ "pravovjeran" nažalost je važnija odrednica Gibson-Wallaceovog filma od riječi "spektakl". Jer, sačuvajte se pomisli kako je Gibsonov film nedajbože "zabava" ili "akcija": naprotiv, "We Were Soldiers" poučan je i tezičan kao blok sat marksizma. Sam Hal Moore prikazan je ne samo kao akcijski heroj, nego i kao patrijarhalni pokrovitelj vlastitim vojnicima, obrazovani intelektualac, antirasist, čovjek koji uvažava poštovanja dostojnog neprijatelja, brižljivi otac hrpe dječice i upravo šaljivo nabožni kršćanin. Nevjerojatno je što Hal Moore kao već toliko štuje vijetkongovsko junaštvo i iskazuje toliku političku korektnost ni jedne sekunde u filmu u sumnju ne stavlja američki ratni cilj i svrhu, kao što ih pod sumnju ne stavlja ni sam film.

"Bili smo vojnici" spada u onu vrstu bulajićevskih epopeja u kojoj ratnici umiru s domovinom na usnama, neprijatelji padaju kao klasje, svako je herojstvo epsko, svaka smrt dostojna, a svaka mana simpatična. Čovjeku padne na um da bi takva epska tvorba vjerojatno nastala da je Franjo Tuđman dao Bulajiću da režira memoare kojeg hrvatskog generala iz pera Nenada Ivankovića. Ali, takav brainstorming u Hrvatskoj se nije dogodio, umjesto toga dobili smo tek "Vrijeme za", pa našem militarističkom puku ne preostaje drugo doli slušati Thompsona i gledati Gibsona. Zna li se to, ne treba se previše čuditi što je "Bili smo vojnici" iznudio pohvale nekih naših ekstremno desnih publicista, obično istaknutih po antiameričkom bjesnilu.

Unatoč tome što je "We Were Soldiers" upravo jezuitski pravovjeran film, Gibson i Wallace u slijepim pjegama priče izdajnički razotkrivaju manje veselo naličje. Tako iz filma uviđamo da su Mooreovi vojnici poslani u pakao na temelju manjkavih obavještajnih podataka, da ih je stožer praktički žrtvovao, pa čak i to da su obavijesti o smrtima udovicama poginulih raznosili taksisti. Nevjerojatno je da i takva besprimjerna bešćutnost u "We Were Soldiers" ne inicira ni zrnce sumnje u smisao američkog militarizma.

Iskreno rečeno, najzanimljiviji (i - čini nam se - najautentičniji) dio filma onaj je koji prikazuje zatvoreni život garnizonskih žena unutar vojne baze. Dio filma koji prikazuju atmosferu baze u doba kad brzojavi o smrti počnu dolaziti istinski su jezoviti, i zaista uspjeli. U poredbi s tim svi su pirotehnički prizori, umiranja i raskomadana trupla posve lišeni emocionalnog efekta.

Doduše, to je tako i zbog toga što su Wallaceovi ratni prizori jako loši. Današnje ratne filmove radi generacija koja nije vidjela rat za generaciju koja ga također nije vidjela, i to se nažalost prečesto vidi. Premda raskošni, Wallaceovi ratni prizori upravo su posramljujuće netočni i što se tiče dočaravanja ratne atmosfere, pa čak i što se tiče gole ratno-tehnološke prakse. Groteskno zvuči činjenica da je ekscentrični profesor filozofije Terrence Malick u svojoj "Tankoj crvenoj liniji" više osjetio ratnu atmosferu, tehnologiju i dinamiku nego militarist Wallace naoružan povijesnim udžbenicima i vojnim savjetnicima. Ali, to dosta govori i o današnjem Hollywoodu.
slika_4
« povratak Jurica Pavičić
Bez ocjene
© 2003 popcorn.hr