"I tvoju mamu također" svoj je međunarodni pohod otpočeo 2001. na festivalu u Veneciji, gdje je osvojio nagradu za scenarij, a po mnogim mišljenjima nepravično mu je uskraćen i Zlatni Lav. Od tada naovamo "I tvoju mamu također" je postao jedan od najpopularnijih hitova u limitiranoj niši "arthouse" distribucije. Prohujao je kroz mnoge festivale, uključujući i Motovun. Zgrabio je desetak inozemnih nagrada. Kritika ga je zavoljela jer je formalno dovitljiv i politički osviješten. Publika ga je prigrlila jer je dirljiv i vraški duhovit. Dovoljna ilustracija koliko je "Y tu mama tambien" uvažen film činjenica je da je redatelj Cuaron (inače, Meksikanac koji je snimao i u Hollywoodu) dobio poziv raditi novog "Harryja Pottera". Prihvatio je, što je dobra vijest za J.K. Rawling, ali loša za Cuarona i filmofile.

"I tvoju mamu također" naizgled nema baš ništa što jedan film može činiti zanimljivim. Teško je zamisliti što je Cuarona navelo da napiše scenarij o dvojici antipatičnih klipana koji bi htjeli proživjeti danski pornić, ali im to ne polazi za rukom. Postojalo je stotinu načina da se "Y tu mama tambien" napravi pogrešno i da postane negledljiv film napučen junacima koje ne razumijete i ne volite. Cuaron je, međutim, izabrao sto i prvi, jedini ispravan i točan.

Tajna "I tvoju mamu također" u nepogrešivom je omjeru začina. Cuaronovi su likovi smiješni, ali im se on ne ruga. Njihova je uspaljenost naivna, ali seks kod Cuarona ima dostojanstvo. Cuaronovi su likovi bezbrižni, ali film nijednog časa ne propušta podsjetiti da postoje i oni koji to nisu. Dok Cuaronov trio luta Meksikom u potrazi za uvalom koja ne postoji, kroz vjetrobransko staklo stalno vam promiče neki drugi život koji junaci ne primjećuju: policija koja obavlja racije, privedeni zapatisti, sirotinja s čudnim problemima i životima. Društvo je u filmu stalnu tu - ali, "I tvoju mamu također" ipak nije politički film, nego intimni film koji je svjestan politike.

 Među brojnim dodirima majstora kojima je Cuaron začinio film vašem se recenzentu osobno najviše sviđa sjajna uporaba naratora. Kritičari i filmofili obično zaziru od filmova s naglašenim naratorom, jer je to stilsko sredstvo postalo tipični znak za sterilne literarne adaptacije, ili pak bypass sa nevješte scenariste. Cuaron nas bombardira naratorom. Ali, ti narativni umeci ironijski su i subverzivni, s obzirom da nas opširni i uporni narator sveznajuće izvješćuje o koječemu: budućnosti likova, njihovom ekonomskom stanju, roditeljskom i političkom zaleđu. Cuaron nas u offu zasipa gomilom informacija poput nametljivog turističkog vodiča, a jedino što nam sveznajući glas ne kaže glavna je tajna film. Ta tajna koju vam nećemo odati na samom će kraju zavrtjeti svijet "Y tu mama tambien" za 180 stupnjeva i filmu dati konačnu, genijalnu centrifugu.

"Y tu mama tambien" ne uklapa se ni u jednu specifičnu školu ili stilsko usmjerenje koje dominira današnjim filmom. Riječ je o izoliranom slučaju, filmu kojeg potpisuje redatelj koji nije osobito mlad, kojeg dosad nitko nije pretjerano cijenio, pa ni primjećivao. Taj i takav, samonikao i poseban, Cuaronov film pravi je festival emocije, humora i inteligencije, jedan od vrhova ovogodišnjeg hrvatskog repertoara.