A opet, što da čovjek misli o jednom Houri? Vrijeme gotovo uvijek govori nepogrešivim jezikom Istine, pogotovo u dokumentarcima, pogledajte samo u šta se taj tip pretvorio ili (još gore) kako nas je uspio zavarati sa prvom pločom. Punkerskom? Kakva laž. Sa ove vremenske distance to je više nego očito. Jajo nam je majstorski podvalio kukavičje jaje sa okusom slavonskih kulena uz milozvučne note tamburica i loših preslika U2, The Clash i Springsteena. Štulić je poludio mada će ovdje uvijek imati status malog neprežaljenog Tita, to znamo, a Rundek je (kao i Sacher) oduvijek bio građanin planete koji je sa šeretskim osmjehom napustio ovu dolinu suza i zamijenio je za lutanje po širokom svijetu. Stublić? Vidi pod Bogović na početku teksta. Gile iz Orgazma je dobroćudni stari junkie koji povremeno objavi novi dosadno predvidljivi album sa sve nebuloznijim tekstovima. Vlada Divljan? Vidi pod Rundek, samo što se kreće na relacijama Beč-Australija-Beograd. Šarlo Akrobata se ionako pojavljuju u tragovima u filmu, riječkiih Termita i Parafa nema uopće niti jedne sekunde osim one naslovnice Poleta, i tako redom do Bijelog Dugmeta aka Gorana Bregovića koji je po vlastitom priznanju «muzičko-estradni radnik» sa stalnim boravištem u Parizu, reciklator samog sebe sa izvrsnim njuhom za trend i glazbeni bussines koji je taj dar oduvijek znao unovčiti na ovaj ili onaj način, uostalom ta priča ionako nije nimalo novovalna. Stančić, Max Juričić, Hrnjak i ostali djeluju kao relativno sređeni ljudi koji su odavno iza sebe ostavili svoje sretnodječačke iluzije i sačuvali tek pokoju relikviju iz tog doba ili poput Lainera izradili prijateljevu bistu po narudžbi ili pak iz čiste melankolije.
Što nam to Igor Mirković i Croatia Records žele poručiti ovim dvostrukim soundtrackom, pretpostavljam ništa osim lijepo upakirane nostalgije začinjene prilično depresivnim sjećanjima. Ako već moram birati između retro izdanja radije ću posegnuti za odličnim best of albumom «Retro» nimalo novovalne grupe Jinx i vjerujte mi na riječ osjećati ću se puno bolje, sretnije i ispunjenije nego nad nadgrobnim spomenikom Novog vala. Čak niti predgovor Siniše Škarice koji se nalazi na knjižici CD-a u kojem objašnjava kako bi njegov odabir bio posve drugačiji ne opravdava ovakvo izdanje, zaslužili smo, nakon što nam je Mirković pomalo škrto dao samo vlastiti filmsko/literarni uvid i tek naznačio Novi val, pošteni trostruki album «Sretno dijete» gdje bi na trećem bonus disku trebali biti svi oni koji tako očito nedostaju na ovoj nesretnoj kompilaciji. Bez opravdanja o nepostojećim snimkama, jer ako ih nemate u svojim fonotekama možete mi poslati e-mail, znam tko ih ima - ako ne potpisnik ovih redaka onda provjereno off akteri novovalne priče.
P.S. Naravno da ste skužili da mi je Novi val bio užasno bitna životna točka i da ljubomornije od Tolkienovog Goluma i njegovog prešous Prstena u vlastitoj kolekciji čuvam slijedeće albume: Azra: Azra, Singl ploče I, Sunčana strana ulice, Ravno do dna i Filigranski pločnici Film: Live in Kulušić Haustor - sve Paket aranžman Idoli: sve Paraf: sve Termiti: LP ploča - Vjeran pas. |