  |
|
| NASLOV: |
| 300 - Soundtrack |
| TRACK LISTING: |
1. To Victory 2:34
2. The Agoge 2:24
3. The Wolf 2:10
4. Returns a King 2:24
5. Submission 2:40
6. The Ephors 1:59
7. Cursed By Beauty 1:41
8. What Must a King Do? 1:05
9. Goodbye My Love 3:22
10. No Sleep Tonight 2:33
11. Tree of the Dead 2:25
12. The Hot Gates 3:00
13. Fight in the Shade 3:17
14. Come and Get Them 2:05
15. No Mercy 2:23
16. Immortals Battle 1:53
17. Fever Dream 2:33
18. Xerxes' Tent 3:20
19. Tonight We Dine in Hell 1:15
20. The Council Chamber 2:34
21. Xerxes' Final Offer 2:39
22. A God King Bleeds 2:16
23. Glory 1:44
24. Message For the Queen 2:31
25. Remember Us 2:56 |
Nadam se da će to sve dobro kombinirat se sa filmom. Osobno mi je za potpun doživljaj ovakvoga tipa film potrebna ne dobra ili solidna, već savršena glazbena pozadina kakvu je imo npr. Gladiator... No ne nužno savršena u zvuku već u tempiranju tonova sa događajima na ekranu... Osobno ne preferiram elektoniku, niti na filmu niti izvan njega, pa mi se izbor elektronike za jedan više ili manje povijesni film čini dosta pogrešnim... Mislim da se slična snaga glazbe uz ipak nešto više suptilnosti može postići sa kakvom električnom gitarom, koju si spomenuo, ali sam dobio dojam da je ona korištena u manjoj mjeri...
Vidjet ćemo za par tjedana... |
| Komentar: lovi 18.03.2007. |
|
| Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare |
|
|
|
300 - Soundtrack
(18.03.2007.) |
|
Glazba iz filma 300 (2007.)
I pije same premijere filma "300" do nas se dokotrljao CD na kojem je Tyler Bates odabrao grubi elektronički sintetski zvuk u kombinaciji s orkestralnim dionicama koje naginju epici. Pri tome je autor stvorio naježenu tonsku hrapavost mjestimice nimalo ugodnu za slušanje.
|
|
| | | |
Ovakav koncept je promatramo li ga odvojeno od filma, vrlo prolazan za čitav niz žanrova i nije nužno vezan za film 300. Ključne elemente soundtracka bi vam netko olako mogao podvaliti u kakav SF film na tragu Matrixa, ili čak nekog novijeg progresivnijeg StarTrek izdanka iz daleke budućnosti, zašto ne? Ovo svakako nije zamjerka, jer film bazično nema veze s povijesnom faktografijom bitke kod Termopila, već se tek mjestimice oslanja na događaj iz prošlosti na kojem se izgradila priča koja je zadrla u dramsku fantastiku i ovo je nužno naglasiti za sve one koji će od ovog soundtracka očekivati nešto nalik onome čujnome u "Kraljevstvu nebeskom", "Gladijatoru" ili možda čak u nekome od dijelova iz LOTR franšize.
Sountrack donosi puni sat glazbe podijeljene u 25 tematskih dionica koje s više ili manje uspjeha čine cjelinu. Pohvala Warner Brothers Recordsu ide prvenstveno stoga što je izbjegao recepturu isticanja pojedinog popističkog komada kao nositelja soundtracka, već se išlo na kompaktnost koju je Bates sasvim pristojno odradio. Kompozitor je to modernog shvaćanja, kako glazbe, tako i filmskog medija, te se ne libi umjesto klasičnih gudačkih instrumenata koristiti sintetske surogate, a sve kako bi izbjegao toplinu zvuka drva i žice. Isticanje hladnoće elektro tonovima, Bates nadograđuje i hrabrim uvođenjem nekih radikalnijih instrumenata u orkestralni sklop, prvenstveno se to odnosi na električnu gitaru difuznog zvuka i snažnu ritam sekciju zahvaljujući kojima pojedine numere zvuče kao mekane metal / gotic uvertire ("Fever Dream") u ekstravagantne pjesme tipične za glazbeni koncept grupe "Evanesence" kakav gradi gitarist Ben Moody. Ovo je odlično jer vrlo precizno ocrtava snagu i muškost koji dominiraju kad nam na pamet padnu Spartanci.
Album otvara skladba "To Victory". Uvertira je školska, polagana, a ubrzo je zamjenjuje "Returns a King" svojim toplim koralom koji dobro funkcionira u svim dionicama pisanim za zbor, a u kojem se na momente tijekom albuma ističe čisti i skliski glas solistice Azam Ali. Možda je njezin vokal trebalo iskoristiti konkretnije, kao što je to slučaj s odjavnom špicom posljednjeg Matrixa u kojoj ova Iranka u numeri "Navras" ne dozvoljava gledatelju da izađe iz kino dvorane sve dok pjesma ne skonča. Na ovom je albumu, njezin glas posebice dojmljiv u skladbi "Goodbye My Love", u kombinaciji sa žičanim instrumentima i ritmičnim puhačkim zaleđem. No čini se da je angažman Azam Ali bio više odraz skupe produkcije nego li istinske Batesove potrebe za njezinom bojom glasa, jer u pojedinim dionicama koje zbog svoje kratkoće tek polovično nadraškaju interes slušatelja, melodične teme se ne uspijevaju dovoljno razmahati, prebrzo se prelazi s jedne dionice na drugu, što zna stvoriti napetost pri slušanju.
Također jedna od krucijalnih Batesovih grešaka je korištenje Aliinog vokala kod toniranja obje zaraćene strane, barem kad je o nazivlju skladbi riječ. Mislim da njezinom glasu nije trebalo davati nikakav predznak, te ga se trebalo ostaviti da kolorira tek otvorenost prostora između Spartanaca i Perzijanaca. Šteta, jer izuzev ovoga, Bates je slušatelja vrlo uspješno bacao u razne ugođaje, od dubokog mračnjaštva ("Tree of the Dead", "Xerxes Tent") do mekane pastorale ("Glory", "Remember Us").
S obzirom da Tyler Bates nije neko bitno ime u glazbenoj filmskoj industriji, jer potpisuje tek neznatan broj skladbi u desetak filmova vrijednih spomena, rad na "300" će mu vrlo vjerojatno dati dobar zamah za budući rad. Posao je odrađen korektno, dobro su kalibrirani etnički instrumenti s orkestrom i električnim zvukom, zvuk je čvrst, vokali mekani, dionice konkretne i dojmljive, i ne ulazi se u razmahivanje koje bi nespretnog autora moglo odvesti u pretjerivanje. No album je, treba istaknuti, ujedno i hermetičan za dugotrajnije konzumiranje. |
|
| | | |
|
|
|
