VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: WALLACE & GROMIT

EXTRA SLIKE:
The Wrong Trousers
A Close Shave
The Curse of the Were-Rabbit
A Matter of Loaf and Death
Nick Park
Bun-Vac
KOMENTARI:

Još nema komentara na ovaj tekst

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Special: WALLACE & GROMIT

Special: WALLACE & GROMIT WALLACE & GROMIT
(05.04.2010.)

Glavni su likovi četiri kratkometražna filma, jednog dugometražnog te kolekcije od deset dvominutnih filmova. BBC ih je nazvao jednima od najvoljenijih i najpoznatijih zvijezda koji dolaze iz Engleske, a portal Icons za njih kaže kako su učinili više za poboljšanje slike o Englezima od bilo kojeg službenog ambasadora. Kao i sve što je rađeno od strane nekoga tko zna znanje, a da je taj ujedno i pun entuzijazma i ljubavi prema onome što radi, kreacija animatora Nicka Parka je jednostavno genijalna. Toj genijalnosti u čast, jedan osvrt na Wallace i Gromita.

Wallace i Gromit

Nick Park
A Grand Day Out

Priča o Wallace i Gromitu je dobrim dijelom ujedno i priča o britanskom animatoru Nicku Parku. Rođen '58. godine u Prestonu, afinitet prema animaciji pokazivao je u ranoj dobi - već kao petogodišnjak se igrao s plastelinom, da bi u tavanu obiteljske kuće sebi kasnije složio studio u kojem je radio na svojim idejama i animacijama. Potaknut očevim savjetom - koji ističe kao jedan od najboljih koji je u životu dobio - upisuje se u odgovarajuće škole ne bi li razvio svoju vještinu. Bile su to prvo sheffieldsko sveučilište, a potom National Film and Television School u Beaconsfieldu, smješten nedaleko od poznatih studija Pinewood. Za svoj diplomski rad Park se '82. godine odlučuje na izradu kratkometražnog stop-motion animiranog filma, projektu sa njegove dvije kreacije, iste one koje su danas planetarno popularne.

„We've tested this on Gromit - haven't we lad?“ - Wallace

Prvotno zamišljen kao poštar Jerry, Wallace je mislima ponešto odsutan izumitelj iz Wigana, strastveni ljubitelj sira redovito odjeven u smeđe hlače, zeleni pulover i bijelu majicu začinjenu crvenom kravatom. Wallace je dobroćudan i počesto pretjerano optimističan te mu se kao takvom više no jednom dogodilo da je bio nesvjestan prave prirode događaja oko njega. Ponekad je stoga znao biti sebičan i nepromišljen ali ima dobro srce i uvijek najbolje namjere. Izumi su mu temeljeni na principu korištenja velikog malja za razbijanje oraha, a Park ga je, čak i pomalo nesvjesno, bazirao na svom ocu. Wallaceov favorit među sirevima, Wensleydale, je takvim postao jer se autoru sviđao način na koji su mu usta izgledala dok je izgovarao ime, a zahvaljujući tom detalju kompanija koja ga je proizvodila je tada spašena od bankrota upravo zahvaljujući popularizaciji u Parkovim filmovima.

Kao i Wallace, i Gromit je bio u početku zamišljen drugačijim nego je na koncu ispao - kao mačka umjesto psa. Školovan na Dogwartsu i podjednako dobro upućen u sadržaj Plutove "Republike" i "Zločina i kazne" Fide Dogstoyevskog, Gromit svoje slobodno vrijeme krati pletenjem, čitanjem novina (koje u jednom trenutku nude i informaciju o psu koji čita novine!) te se bakće s električnim napravama, a i izvrstan je pilot. Sam po sebi ne govori, ali zato njegove geste pričaju i više nego dovoljno - komunicira obrvama, ušima i očima, a pantomima mu je uspoređivana s onom Bustera Keatona. Park ga opisuje kao psa kojeg on nikad nije imao, a u njegovu čast je jedan od NASA-inih prototipova istraživača Marsa nazvan njegovim imenom. Inače, odnos Wallace i Gromita je opisan kao onaj Crne guje i princa regenta ili onaj Jeevesa i Woostera; minimalnim grebanjem ispod površine jasno je tko je tu pravi gazda.

„Plasticine was around, user-friendly and available to the masses. It was great because all you needed was camera, an Anglepoise lamp and a table.“ - Nick Park

Izrada prvog filma ("A Grand Day Out") započela je Parkovim slanjem molbe kompaniji koja je proizvodila plastelin da mu ustupe materijal u zamjenu za spomen na odjavnoj špici, na što oni pristaju pod uvjetom da se autor sam snađe za prijevoz. Također je za nevelikih 50 funti od glumca Petera Sallisa nažicao da posudi glas njegovom glavnom liku, na što i on pristaje, pa Park započinje sa realizacijom projekta. Tri godine kasnije ('85.) ga pod svoje okrilje uzima studio Aardman; u tom je trenutku bilo završeno tek deset minuta filma. Izrada prvijenca je na koncu trajala ukupno šest godina, a apsolutno je sve obavio Park, dakako vlastoručno.

Drugi kratkometražni film ("The Wrong Trousers", poznat i kao "A Grand Day Out 2") uslijedio je '93. godine. Znatno je kompleksnije priče, na kojoj je uz Parka radio i scenarist Bob Baker (sedamdesetih radio na serijalu "Doctor Who"), a autor ga i danas ističe kao najdražeg iz serijala (s čime se i osobno slažem). Dvije godine kasnije stiže i treći kratkometražni film ("A Close Shave"), koji je bio prvi opsežniji projekt, a koji je Park osobno rijetko animirao, već je obavljao dužnost supervizora čitavog projekta i pridruženog mu tima animatora.

2000. godine u suradnji sa DreamWorksom i kolegom iz Aardmana Peterom Lordom Park potpisuje "Chicken Run", da bi se zatim posvetio izradi prvog dugometražnog filma sa Wallace i Gromitom. Dok je ovaj bio u razvoju, grupa novih animatora kao pripremu za svoj rad na njemu izbacuje seriju od deset dvominutnih epizoda ("Cracking Contraptions") u kojima su predstavljeni neki novi Wallaceovi izumi i Gromitove reakcije na njih. Nakon pet godina rada svjetlo dana ugledao je prvi dugometražni film sa našim dvojcem ("The Curse of the Were-Rabbit"), opisan od strane svojih autora kao prvi vegetarijanski horor. Zasad posljednji u nizu je predlanjski, opet kratkometražni ("A Matter of Loaf and Death", prvotno nazvan "Trouble at Mill").

„Gromit, we have a problem!“ - Wallace

Realizacija svih filmova s Wallaceom i Gromitom zahtijevala je dosta dug i zahtjevan proces izrade, što je primarni razlog zašto je Park u nekoliko navrata odbijao ponude o formatu televizijskog serijala. Osim toga prilično su se razlikovali i svojim budžetom - dok je "The Wrong Trousers" bio težak oko 650 tisuća funti, a "A Close Shave" nekih 1,3 milijuna funti, dugometražni "The Curse of the Were-Rabbit" je imao budžet od 17 milijuna funti - a i korištenjem tehnologije; recimo, zasad posljednji film je prvi koji je koristio digitalne kamere na snimanju.

Filmovi se snimaju tehnikom stop-motion animacije, a modeli su izrađeni od modificiranog plastelina (nazvan je Aard-mix, a nešto je trajniji od običnog). Izrada filma uvijek slijedi istu šablonu: scenarij - (detaljan) storyboard - snimanje glasova - animacija, tj. samo snimanje filma. Na setu Park prvo odglumi točno što želi, a zatim to animatori prenesu na same modele. Na snimanju se koriste modeli sa metalnim skeletima u kombinaciji sa metalnim podovima i magnetima, a glave na modelima su odvojive od ostatka jer se na njima najviše radi. One se ujedno izrađuju bez usta, koja se izrađuju fonetski i dodaju na glave po potrebi; kako se audio zapis snima prije animacije, unaprijed se zna točno koliko je sličica potrebno za usklađivanje audio zapisa i pokreta usta na snimljenom filmu. Radi takvog pristupa obično se animira tek oko 30 sličica dnevno, dakle nešto više od jedne iskoristive sekunde, a dobar primjer opsežnog procesa je izrada dugometražnog filma, koja je trajala spomenutih pet godina.

Rijetko kad se pri izradi poseže za CGI-jem; u pravilu se samo onda kad se željeni efekt ne može postići stop-motion animacijom (magla, lebdeći zečevi, vatra, dim) kadar animira računalno. Kao još jedna posljedica pristupa su često vidljivi otisci prstiju animatora, nešto na što je Park iznimno ponosan jer mu likovi tako imaju onaj osobni dodir koji je dio njihova (neporecivog) šarma.

„We've created a monster!“ - Wallace

Nick Park će kao utjecaje na svoj rad navesti Tintina, Texa Averyja, Tim i Jerryja, Disneyeve filmove, Raya Harryhausena, Julesa Vernea te Stanlia i Olia. Bitan je element i utjecaj Hitchcockovih filmova, što dolazi do izražaja u gotovo svim kreacijama. Za sebe će pak skromno reći i kako mu je čak donekle krivo što je plaćen da radi na nečemu u čemu zaista uživa.

Tako su dvadeset i jednu godinu nakon premijere prvog filma te gotovo tri desetljeća otkako je njihov autor počeo raditi na njima, Wallace i Gromit postali prepoznatljivi diljem svijeta, a sam Park je vlasnik 3 Oscara (od 5 nominacija, dakle za svaki film po jedna), svih nagrada BAFTA-e dosada (6 komada za rad na Wallace i Gromitu), nagrade Annie za životno djelo (među dobitnicima su i Walt Disney, Ray Harryhausen, Hayao Miyazaki, Bruce Timm, Tex Avery) i tri iste za "The Curse of the Were-Rabbit".

Mnoštvo je filmaša koji zaslužuju naklon do poda, a Nick Park bez sumnje spada u tu skupinu. Sa ili bez (zasluženih) nagrada...

« povratak Luka Vukasović
© 2003 popcorn.hr