Ćakule na šentadi su zamuknule, sunčane su fontane u parku prestale načas zvoniti poznatim pjesmama o ljepoti života i ljubavi, galeb je nekako odsutno kriknuo u zraku, more se smirilo pod rivom, picaferaji se umorili, mižerje manje više prošle. Okupit će se kraj "nijemog klavira" i očekivati nove kojima je Runjić ucrtao put. Umro je Zdenko Runjić, sam za sebe antologija podneblja koje bez njega neće biti isto, ali će u njegovim pjesmama trajati. Pod zvonikom Sv. Duje, uz Prokurative, pod strogim Grgurovim prstom, umro je nezavršena opusa, prerano da bi rekao posljednju riječ, da bi u magično notno crtovlje upisao zadnju notu. .. (Jakša Fiamengo, SD)

A ča drugo mogu
prijateji niman
puno njih je bivših
a i ja ću s njima...

Zdenko Runjić umro je u Krapinskim toplicama 27.11.2004. u 12.53, a sahranjen je u Splitu u subotu, 30.10.2004., na groblju Lovrinac u 16.30.