VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: PAUČINA: CRVENI BALON

KOMENTARI:

Re: PAUČINA: CRVENI BALON
ok, inace hvala kaj si setil ovog naslova i posvetil mu dobar tekst na stranici.........
Komentar: sensei 22.07.2008.

Re: PAUČINA: CRVENI BALON
jako zanimljivo. nisam gledao.

može jedan spojler pa da mi netko kaže što crveni balon predstavlja?
Komentar: Dar 29.07.2008.

Re: PAUČINA: CRVENI BALON
cudno...i i si generacija koja je to mogla gledati u skoli...jos
Komentar: Rommel 02.08.2008.

Re: PAUČINA: CRVENI BALON
Pogledao ga ponovo nakon 25 godina - predivno i nezaboravno... Uz Kralja i pticu, Kameni cvijet, Malog Princa i Avanture Marka Twaina jedna od najljepših uspomena iz djetinjstva koja je prerasla u još nešto a da nije prestala biti to što je bila... Hvala Gand.
Komentar: Stavko 09.11.2009.

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Kolumna: PAUČINA: CRVENI BALON

Kolumna: PAUČINA: CRVENI BALON PAUČINA: CRVENI BALON
(21.07.2008.)

Čim se u svijetu počeo distribuirati, „Crveni balon“ je postao instant hit među djecom, dječjim psiholozima i vrtićkim odgajateljicama. U vrijeme kad sam ja odrastao, dakle vrijeme komunističkog mraka, vrijeme kad iz današnje perspektive ništa nije valjalo, školska dvorana u kojoj su se održavale priredbe i satovi glazbene kulture, subotom bi se preinačila u projekcijsku salu, pa su djeca mogla po volji doći besplatno gledati filmove.

Tako sam i ja sredinom sedamdesetih imao prigodu po prvi put pogledati „Crveni balon“. Iako sam od filma zapamtio samo to da se dječak zvao Pascal, i da ga je pariškim ulicama pratio crveni balon koji se ponašao kao razuman stvor, to je do današnjeg dana ostala moja najdraža premijera, i to ne samo zato jer je bila i prva.

Danas kad je mračna ideologija daleko iza nas, u svijetu slobode stasaju nova djeca koja školsku ustanovu doživljavaju malo drugačije. Odlasci na premijere se masno naplaćuju, kako i priliči novom svjetskom poretku čijim dijelom želimo biti, a dječji filmovi imaju malo drugačije poruke ili ih uopće nemaju. Novo društvo iziskuje novije poglede na svijet u kojima treba stvoriti čovjeka sutrašnjice, radnika koji ništa ne pita, i čija satnica ne pokriva cijenu kruha. Ne, ne pričam o prošlim danima, dobro ste fokusirani. Kako se čovjeka oblikuje od malih nogu, tako je današnjoj mladeži prigodno projicirati zabavu temeljenu na brzoj izmjeni šarenih kadrova nakon kojih dječji mozak ne uspijeva shvatiti gdje je nestalo vrijeme provedeno u kino naslonjaču. Danas organizirati besplatnu kino predstavu, pa čak i u školskoj ustanovi iziskivalo bi hrpu administrativnih zahvata i komisijskih analiza kako se djeci ne bi ciljano nametnula kakva ideološka klica. S pravom, ma koliko benigan bio jedan crveni balon sutra bi u dječjim glavama mogao postati okidač za razmišljanje o mnogim stvarima, o vremenu kad je nastao, o poruci koju nosi, o simbolizmu crvene boje i političkog uređenja zemlje iz koje dolazi. Da su ti i takvi filmovi bili materija za širenje vidika i nagonjenja na razmišljanje, dokaz je možda i moja generacija koja je u danom trenutku rekla "dosta". Ne znam kako to očekivati od generacije koja tek treba odrasti, ali svako se vrijeme postaralo za svoje mladunce, pa će tako valjda i ovo koje trenutno u naručju majčinski drži naš pomladak.

„Crveni balon“ čudan je film. Pogledao sam ga sinoć još jednom, nakon trideset godina i jednako je moćan kao i onda. Odolio je zubu vremena, a tu tvrdnju temeljim i sjajem u očima i najiskrenijim mogućim osmjehom koji nije silazio s lica mojih klinaca koji su ga sinoć odgledali sa mnom. Priča je to o Pascalu, koji na putu do škole pronađe crveni balon koji se pak odmah sprijatelji s malim dječakom, osjetivši njegovu prisnost i prijateljsku sklonost. U 34 minute koliko film traje, izloženi smo nostalgičnim scenama Pariza obojenim u duoton sive i plave, gdje dominira tek veliki i sjajni crveni balon. Pascal s povjerenjem ostavlja balon pred školom ili kućom, gdje ga balon dočekuje i nastavlja s njim šetnju i igru ulicama grada. Glas o čudnom prijateljstvu uskoro se proširi kvartom, i ostala djeca krenu u hajku na Pascala i njegovog čudnog prijatelja.

Naprosto je nevjerojatno da je „Crveni balon“ danas teško dobavljiv, postoji tek na kakvom privatnom VHS snimku iz vremena dok su ga znali pustiti na TV programu. Posebice čudi njegov izostanak s tržišta ako uzmete u obzir činjenicu da je ovaj film 1957. odnio nagradu Oscar i to za scenarij, mada je u filmu izgovoreno tek nekoliko riječi. Za većinu žitelja SAD-a ovo je najčudniji izbor Akademije do današnjeg dana. Za one pak koji razumiju da se priča ne prenosi samo dijalogom, jasno je kako je „Crveni balon“ nagrađen ispred primjerice Felinijeve „La Strade“, ili kako je pozlaćen Palmom u Canesu. No i dalje čudi da je jedini slikopisni trag ovog filma zabilježen na laserskom disku 1986. (The Criterion Collection) čija se tiraža do danas rasplinula, no srećom, od prije par mjeseci „Crveni balon“ je konačno zaživio na DVD mediju. Kad ga ugledate, ne dvojite i ne pitajte za cijenu. Ovakvim stvarima vrijednost nije izračunata novcem, jer ovo je nezaboravna priča o životu, prijateljstvu, sreći i tuzi i njihovoj stalnoj mijeni. Film o djetinjstvu, čaroliji koja nas odrastanjem nikad ne bi smjela napustiti, film o vjeri da jedan obični balon uistinu može biti živ.

Jedna zanimljivost vezana u film. Do današnjeg dana nije jasno kako su snimljene scene s balonom koji Pascala prati Parizom. Mnogi su se trik snimatelji pozabavili analizom i nisu uspjeli pronaći odgovor. Nije riječ o paralelnoj slici, niti o skrivenim, prozirnim vrpcama. Tehnika editiranja i brisanja pomoćnih elemenata tada nije postojala. Ako mene pitate, balon je uistinu letio za Pascalom, nema tog odrastanja koji me može uvjeriti u suprotno.
« povratak Zoran Žmirić
© 2003 popcorn.hr