VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: PAUČINA: FIGHT CLUB (1999)

KOMENTARI:

Re: PAUČINA: FIGHT CLUB (1999)
nekako ne vidim fight club u paučini ne zbog filma kao takovg već zbog godišta...a prezir prema filmu nema veze s navedenim razlogom no to me opet nije spriječilo da pročitam još jedan vrsni goranov tekst
Komentar: Rommel 08.07.2009.

Re: PAUČINA: FIGHT CLUB (1999)
mislim da je ironično i primjereno strpati Fight Club u Paučinu pošto živimo u društvu u kojem se već i prošlogodišnji filmovi smatraju starim. zahvaljujem na pohvali za tekst i baš me zanima odakle takav prezir prema ovom filmu :)
Komentar: Jules 08.07.2009.

Re: PAUČINA: FIGHT CLUB (1999)
možda je...ali meni nekako kvari koncepciju kolumne - uostalom ne moramo se prilagođavati situaciji kakva nažalost jeste
Komentar: Rommel 08.07.2009.

Re: PAUČINA: FIGHT CLUB (1999)
Najbolji prikaz Fight Cluba na kojeg sam dosad naletio, sve bitno je rečeno.
Komentar: Lane 08.07.2009.

Re: PAUČINA: FIGHT CLUB (1999)
Koliko star treba biti film da bi bio u Paucini? :-))
Komentar: Gand 09.07.2009.

Re: PAUČINA: FIGHT CLUB (1999)
a zašto se zove paučina - nekako mi fight club nije nepoznat film velom zaborava prekriven...
Komentar: Rommel 09.07.2009.

Re: PAUČINA: FIGHT CLUB (1999)
mislim, zapravo iskreno se nadam, da nijedan od filmova koje smo strpali u Paučinu nije velom zaborava prekriven ;) isto tako Paučinom je obuhvaćeno dosta filmova za koje ne bi mogli reći da su nepoznati. ovisi o točki gledišta - sve je relativno! :)
Komentar: Jules 09.07.2009.

Re: PAUČINA: FIGHT CLUB (1999)
Super odabir Jules, FC je filmčina!
Komentar: Legura 10.07.2009.

Re: PAUČINA: FIGHT CLUB (1999)
Citat: "Svaka riječ ove kolumne koju se upravo pročitali koštala vas je otprilike sekundu života. "

A koliko je Vas koštala svaka napisana riječ ove kolumne?
Vjerujem više, zar ne?

Paučina je definitivno nesretan naziv kolumne za Fight Club, ali dobro. Sjećam se prije deset godina, kad sam ga pogledao u kinu (išao sam drugi dan opet) kako je ovo film koji će promijeniti, ako ne svijet, onda već svijet filma...
Al jeb'ga, nije.
Samo je je promijenio režisera.
A i Fincher je snimio i Benjamina Buttona i to s Tylerom Durdenom
Komentar: MrBlues 17.01.2010.

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Kolumna: PAUČINA: FIGHT CLUB (1999)

Kolumna: PAUČINA: FIGHT CLUB (1999) PAUČINA: FIGHT CLUB (1999)
(08.07.2009.)

Nisi jedinstvena, prekrasna pahuljica. Sačinjen si od iste umiruće organske tvari kao i svi ostali. This is your life, and it's ending one minute at a time. Poručio nam je pred desetljeće (kvragu, već je deset godina prošlo?!!) kontroverzni i često krivo shvaćeni „Fight Club“ Davida Finchera.

Prezir koji su pojedinci osjećali prema „Klubu boraca“ i nije tako teško shvatiti pošto film kritizira ustaljeni i uobičajeni način života, vrijednosti koje smo si ili su nam nametnute i otuđenost društva modernog doba. Stoga za generaciju muškaraca koje su odgojile žene i za svu neželjenu Božju djecu prekršimo prvo (i drugo) pravilo Kluba boraca! Let's talk about Fight Club…

„You are all-singing, all-dancing crap of the world.“

Što vas usrećuje? Šareni magazini o poznatim ličnostima, TV s 500 kanala, etiketa na donjem rublju? Želite biti potpuno izgrađena osoba? Što zapravo znači biti potpuno izgrađena osoba?! Gotovo je s vama – svršeno. Završili ste faks, pronašli posao i stan, kupili ste zadnji kauč koji će vam trebati u životu, upoznali ste osobu koja bi se mogla kvalificirati da s njom provedete životni vijek. No, volite li svoj posao? Da li vam zbilja trebaju stvari koje kupujete teško zarađenim novcem? Je li ta posebna osoba uistinu toliko posebna ili je tek prihvatljiva, pri ruci i ekonomična. Živite iluziju sigurnosti – mirni poput Hindu krava. Narator „Kluba boraca“ (Edward Norton) pati od insomnie, stanja u kojem nikad ne spavaš no nikad nisi ni potpuno budan. On je emocionalno prazan, bez ijednog prijatelja i radi posao koji mrzi kako bi kupio sranja koja mu uopće ne trebaju. Da bi se osjećao bolje, zapravo da bi uopće osjećao, posjećuje grupe podrške za smrtno oboljele. Poput pijavice hrani se osjećajima drugih ljudi. To funkcionira savršeno za njega, napokon spava poput bebe. No tada se pojavila ona - Marla Singer, koja sa svojom frizurom i stilom odijevanja izgleda poput žene Tima Burtona (vidi ironije Helena Bonham Carter jest žena Tima Brutona) i također se poput pijavice hrani tuđim osjećajima. Ubija doživljaj ako znaš da se još netko pretvara i zapravo ne umire pa dvojac sporazumno podijeli boleštine čije će grupe podrške posjećivati tako da se ne susreću i dekoncentriraju međusobno. No našem naratoru uskoro neće biti potrebne ispovijesti teško bolesnih da bi se osjećao bolje u vlastitoj koži jer će upoznati proizvođača sapuna Tylera Durdena s vrlo zanimljivim svjetonazorom.

„I want you to hit me as hard as you can.“

On krade salo iz otpadnih kontenjera klinike za liposukciju i pravi skupe sapune za bogate klijentice nerijetko iste te klinike. Živi u ruševnoj kući koja prokišnjava, bez dizajnerskog namještaja, jin-jang oblikovanog stolića, ne posjeduje ništa i posve je slobodan. Tyler Durden je sve ono što je naš pripovjedač oduvijek želio biti no nikad se nije usudio. „All the ways you wish you could be, that's me. I look like you wanna look, I fuck like you wanna fuck, I am smart, capable, and most importantly, I am free in all the ways that you are not.“ Narator vidi u njemu uzor i nakon što ga Tyler nakon noći provedene u baru traži da ga udari najjače što može Klub boraca je osnovan. Koja je svrha Kluba boraca? Ima li dublji smisao? Nije bit u frustriranim muškarcima koji se mlate da bi se osjećali živima. Bar ne za Tylera Durdena i našeg pripovjedača. Fight Club odražava nezadovoljstvo svijetom koji nas okružuje. Nemogućnost uključivanja u svijet „odraslih“. Bunt prema onima koji su svijet učinili takvim – naši roditelji. „Naši očevi su naš model Boga. Ako su nas napustili što ti to govori o Bogu? Moraš razmotriti mogućnost da te Bog ne voli. Nikad te nije želio. Zapravo, najvjerojatnije te mrzi!“ Chuck Palahniuk, autor književnog predloška, dobio je ideju za priču nakon što se vratio s kampiranja na kojem su ga prebili kamperi jer se žalio na jačinu zvuka njihovog radio prijemnika. Nakon što se vratio na posao nitko od kolega nije komentirao ili pitao za njegove ozljede. Palahniuk je zaključio kako izostanak bilo kakve reakcije znači da kolegama jednostavno nije dovoljno stalo da se povežu s njim na osobnoj razini. Upravo ta socijalna blokada postala je temelj „Fight Cluba“. Još jedno od pitanja koje se postavlja je: što znači biti muškarac u današnjem svijetu? Generacija smo muškaraca koje su odgojile žene! Ili su vam roditelji rastavljeni ili očeva nikad nije bilo kod kuće. Narator vidi reklamni plakat Calvina Kleina u autobusu i pita se: Jel' ovako treba izgledati pravi muškarac? Što definira muškost? Dužina kurca? Obujam bicepsa? Neiskazivanje bilo kakvih osjećaja? I kad na kraju (možda ste povezali i ranije) saznamo da Tyler Durden nije stvarna osoba već podijeljena ličnost pripovjedača vidimo da ga je Narator kreirao prema marketinškoj propagandi „pravog muškarca“. Nabildan s čvrstim trbušnim mišićima, pije, puši i nakon seksa jednostavno kreće dalje bez bilo kakvog osjećaja povezanosti. Ironično je da nusproizvod marketinga i potrošačkog društva kritizira to isto društvo. Izvrsna ideja! Satirična crna komedija je izraz koji najbolje opisuje „Fight Club“. Nekima se ipak fora nije svidjela…

Alexander Walker kritičar London Evening Standarda prozvao je „Fight Club“ nedopustivim napadom na osobnu pristojnost i društvo kao takvo. Uz to izjavio je da film uskrsava Führerove principe. Često citiran Roger Ebert nazvao ga je veselo fašističkim. Finchera nikad nisu pogađale negativne recenzije njegovih filmova, no pogodila ga je reakcija premijerne publike u Veneciji. Ljudi su jedva dočekali da izađu iz kino dvorane kao da su upravo pretrpili užasno neugodno iskustvo. Neki su izlazili vičući: „Fašisti! Fašisti!“ Helena Bonham Carter dala je majci da pročita scenarij. Mama Carter je morala izbaciti scenarij iz spavače sobe jer joj je zagađivao zrak! To su samo neke od mnogih negativnih reakcija koje je Klub boraca izazvao. No u čemu uistinu leži problem? Eksplicitnom prizoru nasilja i seksa? Ne bih rekao. Problem je napad na način života i kritika procjenjivanja vrijednosti. Način života koji je normalan i uobičajen za većinu ljudi a kao što znamo većina ljudi ne podnosi dobro kritiku. Vjerojatno je i u tome razlog što je film bio financijski promašaj. To, a možda su se ljudi bojali da slučajno kad sljedeći put povedu klince u kino na obiteljski film nadobudni operater ne ubaci prizor ogromne kurčine usred crtića ili da im se konobar luksuznog hotela ne pomokri u juhu ili ne daj Bože začini krem juhu od gljiva…hmmm, nečim drugim. Čak ni čelnicima Foxa nije smetalo nasilje i seks već rečenica koju Marla izgovara Tyleru nakon seksa: „Želim zatrudnjeti i pobaciti tvoje dijete.“ Predsjednica Foxa 2000 Laura Ziskin inzistirala je da se tekst izmjeni. Fincher je pristao napisati zamjensku izjavu pod uvjetom da se novi tekst neće više mijenjati. Nova verzija i ona koju Marla izgovara u filmu glasi:“ Nisam se tako pojebala od osnovne škole.“ Naravno Ziskinova je bila toliko zgrožena da je molila da ipak koriste prvobitnu verziju čiju je izmjenu tražila, no dogovor je dogovor. Fincher je jednom prilikom rekao: „Naučio sam da ljude možeš kontrolirati samo ako im skreneš pažnju na pogrešne stvari. Ako te brine nečija plašljivost, možeš ga ili osokoliti ili ga toliko isprepadati da ti više ne želi ni prići. U svakom si ga slučaju neutralizirao!“

Fight Club kao oslobađanje socijalne blokade i širenje ani-potrošačkih ideja funkcionirao je sasvim pristojno sve dok nije prerastao samog sebe i postao Project Mayhem. Izgubio je fokus. Ljude ne možeš osloboditi tako da digneš u zrak uprave kreditnih kompanija i izbrišeš zaduženja pa da svi lijepo mogu početi nanovo s nulte točke. Blokada je mentalna.. Na svakom je pojedincu da se samostalno riješi svoje blokade. Svijet je takav kakav je i u redu je izraziti nezadovoljstvo, no najbolja stvar koju možeš učiniti je promijeniti sebe. Ne ravnati se po opće prihvatljivim trendovima ako smatraš da ne valjaju. Narator je to shvatio na samom kraju filma. Nihilizam kao praktični pristup ne može potrajati jer s vremenom shvatiš koliko je zapravo dvoličan. Završetak je lijep. Vrlo romantičan na vrlo neuobičajen način. Narator se propuca kroz obraz i čini se kao da se čitav svijet ruši u vatrometu eksplozija. Okrene se prema Marli i kaže joj „I'm really ok. Trust me. Everything's gonna be fine.“ Dok se okolne zgrade ruše uz „Where is my mind“ The Pixiesa kao glazbenom podlogom pruži joj ruku i nadoda: „Upoznala si me u jako čudnom periodu mog života“. Savršen i jedini mogući sretan kraj „Kluba boraca“. Jednostavna ljudska povezanost – shvatio je da je to ono čemu je trebao težiti od samog početka. Na kraju romana Chucka Palahniuka Narator je smješten u umobolnicu, no u filmu se rješava svog alter-ega Tylera Durdena i više nije isprazna olupina od čovjeka kakav je bio. Tylerova filozofija je da moraš odbaciti vrijednosti koje ti propovijedaju roditelji i učitelji a pošto je on Naratorov mentor po toj logici i njega mora odbaciti. Postoji nada u bolje sutra ili ako ne već bolje onda barem drugačije. A promjene su uvijek dobre, ne?

Svaka riječ ove kolumne koju se upravo pročitali koštala vas je otprilike sekundu života. Zar vam je život uistinu toliko isprazan da se ne možete smisliti bolji način za utrošiti ove trenutke? Razmišljate li na način na koji trebate razmišljati? Kakav sistem procjenjivanja vrijednosti imate? Isplati li se potratiti još dva sata života da provjerite jesam li u pravu u vezi ovog filma? Izađite iz stana! Prestanite s pretjeranom masturbacijom i kupnjom. Upoznajte osobu suprotnog spola. Ostavite curu/dečka ako vas ne može držati budnima cijelu noć. Dajte otkaz! Započnite borbu! Budi promjena koju želiš vidjeti u drugima. Budi sve što možeš biti! Koja je tvoja unutarnja životinja? Ako se probudiš u drugo vrijeme, na drugom mjestu, možeš li se probuditi i kao druga osoba? Nemojte biti nusproizvod opsesije životnog stila! Ako ne povratite svoju ljudskost postat ćete statistika. Smatrajte se upozorenima!

„Welcome to Fight Club!

P. S.
Samo nemojte pretjerivati. Pronađite ravnotežu! :)
« povratak Goran Plantak
© 2003 popcorn.hr