Ostavljam originalni uvod neokrnjen. Pročitajte ga još jednom i dopustite si trenutak sanjarenja. Topli vjetar što šiba zasoljene obraze, sfrkane role pahuljastih oblaka u raspršenim formacijama i vi, poput Albatrossa, kako klizite preko nepregledne Pacifičke pustopoljine. Glad za pustolovinom reži u malom ptičjem trbuhu, no nakon stotina milja i godina putovanja kroz vrijeme ocean se jednako plavi i zjapi drevnom prazninom. Osim, što je ono? Crna kuglica koju pogoni vjetar izranja u obzor. Nepozvani, slijećete na palubu starih nizozemaca s engleskim navigatorom koji je upravo zaigrao najskuplji rulet s cijelom posadom kao ulogom. Englez je lud, no svi Ljudi su takvi, a ovaj posebno obećava. Odlučujete ostat i popratit kocku sa smrti, a možda i koji dan duže. Zaokružujete brod u punom letu uz vodu što šljašti i baršunastu naraciju Orsona Wellesa.

James Clavell, autor knjige Shogun i izvršni producent serije, je proveo posljednje tri i pol godine drugog svjetskog rata u surovom japanskom kampu Changi. Poznat po okrutnosti i fantastično poražavajućem omjeru preživjelih zatvorenika (jedan naprama petnaest od ukupno 150,000 savezničkih vojnika), bio je izvor noćnih mora i Clavellove velike ljubavi spram Japana. Iskustva rata sažeta u prvom romanu 'King Rat' objavljenom 1962. lansirala su ga u mnogobrojne televizijske i filmske projekte, te još pet knjiga, međuostalim i priča o William Adamsu (John Blackthrone) i njegovoj dvadesetomjesečnoj odiseji kroz ljubomorno čuvane Španjolske trgovačke rute. U moru loše sreće i krivih kalkulacija, dvaneastog travnja, godine Gospodnje 1600. s dvadeset boležljivih članova posade i jednim skršenim brodom udaraju o kopno otoka Kyūshū.

Priča o William Adamsu je impresivan i rijetko viđen, gotovo filmski, primjer saživljavanja jednog stranca s drugom kulturom i ugleda koji je s vremenom počeo uživat između vladajućih Japanskih krugova. Knjiga i mini-serija prate Adamsove prve godine na Otocima Začina, nekoliko mjeseci prije Sekigahara bitke koja je neslužbeno otvorila put Tokugawa Ieyasu (Toranaga) i posljednjem šogunatu u Japanu na koji je Adams imao opipljiv utjecaj. Okolnosti i razdoblje su vjerno preneseni u Clavellovoj knjizi, a većina glavnih likova su fikcionalni ekvivalenti povijesnih figura.

Od kad se probudio u Zemlji Bogova, Blackthrone se suočava s poznatim elementima u kontekstu japanske kulture, pomaknuti i centrirani oko sasvim drugačije životne filozofije. Dirnut je gostoprimstvom i naizgled dubokom poniznošću domaćina, no istovremeno zapanjen i zgađen disciplinom i nemilosrdno utvrđenim sustavom ponašanja koji ne ostavlja mjesta zapadnjačkom poimanju slobode. Početni šok je gotovo nepodnošljiv, no Blackthrone nije malouman i prvo instinkt za preživljavanjem, a kasnije iskrena volja ga tjeraju na prilagodbu i razumijevanje.

Shogun je premijerno emitiran 1980. i pokupio je hvalospjeve kritike i publike. U sumraku epskih filmova, forma mini-serije se tek zagrijavala i Clavellov most između kultura je zasjao u srcima tisuća ljudi, a kako su epizode odmicale tako se egzotična Mariko infiltrirala u fantazije ne jednog čeznutljivog zapadnjaka. NBC je zadovoljno trljao ruke i mogla je započet invazija sushija i čaja.

Ključ je u odličnom predlošku i neometanoj slobodi koju su uživali redatelj Jerry London i ekipa. Knjiga je Clavellov svojevrsni dar Japanu i svi su složno odlučili ne podilazit ustaljenim očekivanjima i publici zasićenoj površnom jednostranošću Holivuda u doticaju s bilo čim izvan američkog kontinenta. Priča se razvijala kroz Blackthroneove oči i to je podrazumijevalo ne-titlovane dijaloge, autentičnu scenografiju, eksplicitan jezik europskih mornara i Japan u svom svojem necenzuriranom sjaju i brutalnosti. Mnogo dušebrižnika je skočilo na noge i novine su bile potresene kontroverznim odrubljivanjem glave i uriniranjem lokalnog samuraja po stoičkim engleskim leđima, no kao što se sami autori prisjećaju... to je bio jedini način.

Shogun sustavno razbija predrasude i unosi baklju u mračnu uskoumnost svakog čovjeka predugo zakopanog u lažnoj utjehi vlastite rupe. Čak i seppuku, navodno krajnje nepojmljiv čin, nije više tako robotiziran i emocionalno prazan kao što smo vjerovali. O drugim predivno dramatiziranim običajima da ne trošim riječi. Bogatstvo i različitost Zemaljskih kultura, koje su se zbog spleta predcivilizacijskih okolnosti razdvojile, a sada u zoru tehnološkog sjedinjavanja ponovno povezale, predstavljaju suštu potrebu u razvoju intelekta i Čovjeka. Blackthrone je oplemenio moralna načela sebe i domaćina, te proveo ne sudar, već sljubljivanje kultura. Šesnaestostoljetni mornar iz mračnog priobalnog engleskog seoceta je to uspio. Kako mi ne uspijevamo je van mojeg razumijevanja.