Moram priznati da sam u čitavo ST iskustvo išao bez ikakvih očekivanja. Film sam mislio pogledati u kinu, ali mi je više frendova reklo da se naprosto ne isplati plaćati novac za nešto što je jako loše i poprilično mračano u 3D-u, a kako nigdje u ponudi nije bila opcija gledanja 2D-a koji ujedno poboljšava kvalitetu radnje filma, tako sam odustao od čitave avanture i sačekao DVD. A DVD me katapultirao u svemir i srušio na pod u isto vrijeme.
Priča, i ovaj naziv u ovom kontekstu koristim jako liberalno, kao takva je vrijedna divljenja te bi joj i Homer skinuo kapu. Nečem tako kaotičnom i nepovezanom nisam svjedočio u svom čitavom životu a vidio sam sve, čak i ponovni izbor HDZ-a na posljednjim parlamentarnim izborima. No ukratko - nakon što Had Perzeju (čiji je otac Zeus, samo on to ne zna) pobije čitavu obitelj, ovaj se valjda zakune na osvetu i bude jako šutljiv i mističan o svemu tome, ali odluči usput spasiti princezu, no ne zato jer je zaljubljen u nju, već eto, zato, a usput stvori jako čudan odnos sa svojom zaštitnicom Io, koja bi mu u filmu došla nešto poput majke, pošto je žena i prati ga čitav život. I tako, Perzej, razapet između Edipovskog odnosa prema ženi koja je u suštini utjelovljenje njegove majke i tri oca (jednog pravog, jednog koji ga je odgojio i jednog koji je praostatak nečega što je bio muž njegove biološke majke koji ga ujedno želi ubiti čitav film) te svojevrsnog proročanstva smrti stigne bez ikakve posebne vještine spasiti dan i ostati živ o biti sa svojom majkom koja to nije. Također, kroz čitav film se jako suptilno provlači nit krščanstva, tako ćemo, zamijenimo li Hada i Lucifera te Zeusa i Boga, doći do poante da će biti svega ako se ne budemo molili dovoljno.
Na filmove svako gleda kako želi. Ako ih odlučimo gledati isključivo kao umjetnička djela koje bi trebalo imati smisao, poruku i unutrašnju logiku, onda ne, ovo nije jako dobar film, štoviše, ovo je jako loš film i odite gledat Kurosawu i Građenja Kanea i suđenja u Hagu, dirajte se na to i mislite kako ste prepametni, kulturni i uzdignuti. No ako sagledamo ovaj film iz drukčije perspektive, perspektive trailera ili čak uvoda u video igru, onda očekujte nešto drukčije. Jer ovaj film je upravo to - video igra. Glavni lik tokom filma stiče skillove, dobija shieldove i oružja, kao i upgradeove, putuje svijetom sa svojom družinom u najboljoj RPG maniri te se bori protiv raznih bossova od kojih svaki od njih ima posebnu slabost i za kojeg se mora koristit posebna taktika. Sudar Titana je dakle u samoj suštini odličan RPG film prepunjen nemogućim količinama EPSKOG. Epski vruće žene, epski kul vojnici bez straha, epski djinn ili šta god dovraga bio, epski crni pegaz, jer bijeli pegazi su za žene, epski Kraken kojeg vidimo na manje od minute, epski jedno-linijaši poput "Vjerujte svojim čulima, i ne gledajte toj kuji u oko!" i epski usporeni snimak crnog pegaza koji trči po plaži. Usporeno.
10/10 |