„The funeral is about to begin…sir!“

Dvojica braće, stariji Jody i mlađi Mike, dolaze na sprovod prijatelja koji je navodno počinio samoubojstvo. Što se zapravo desilo? Njihov prijatelj odlučio se zabaviti prsatom plavušom (kreditirana kao Lady in Lavender) na groblju koja metamorfozira u starca zlokobnog izraza lica i ubije ga nožem. Gledatelj to zna jer tim prizorom počinje film, no braća nemaju pojma o natprirodnim silama koje vladaju Morningside mrtvačnicom. Starac zlokobnog izraza lica je the Tall Man (Visoki Čovjek) a prsata plavuša bila bi njegov alter-ego. Obitava u mauzoleju, vozi se u mrtvačkim kolima i krade trupla nakon sprovoda. Um preminulih pretvara u ubojice zarobljavajući ga u leteće srebrne sfere s oštricama dok trupla smanjuje u patuljaste sluge. Redatelj Don Coscarelli bio je fasciniran načinom na koji se odnosimo prema mrtvima. Tijelo uzimaju mrtvozornici. Čudne procedure se vrše na truplu. Kad ga vrate izgleda nekako drukčije. Odvija se ceremonija prilikom pokopa. Takvo razmišljanje činilo mu se zanimljivim podtekstom za horror film. S navršene 22 godine povukao se na tri tjedna u kolibu u planine izvan Los Angelesa i napisao prvu verziju scenarija. Scenarija koji će se u dvije godine koliko je trajalo snimanje filma mijenjati i dopunjavati. Snimalo se vikendima za koje se iznajmljivanje opreme naplaćuje samo za jedan dan. Kostime je radila redateljeva majka Kate, a oko prikupljanja love za snimanje mu je pomagao otac Dac Coscarelli. Specijalne efekte su radili cimeri s faksa.

„There's this door down here and I'll bet there's something behind it.“

U današnje doba digitalnih efekata praktički sve što zamislite možete prikazati na filmu što je na neki način dvosjekli mač. Dobro je jer neki efekti koji su bili komplicirani (ili potpuno nemogući) za izvesti prije tridesetak godina danas mogu biti odrađeni bez imalo muke, a loše jer su horror filmovi postali preizravni što automatski znači da nisu ni strašni. Strah ponajviše proizlazi iz očekivanja da će se nešto loše desiti. Taj osjećaj se u „Phantasmu“ postiže čudnim zvukovima, glazbom, dobrom rasvjetom i montažom. Da bi sa zanemarivim budžetom snimili film nije dovoljno imati ideju, viziju već morate osmisliti i način na koju ju pretočiti na filmsku traku. Don Coscarelli je to iznimno uspješno obavio. „Phantasm“ je poput snimljene noćne more. Na tom polju čak „tuče“ slavni Cravenov „A Nightmare on Elm Street“ (inače jako dobar horror ali kvalitetan na drugačiji način). Primjer izvrsno koncipirane scene je prizor sna u kojem Mike spava a kamera se polako udaljava od njegovog kreveta , vidimo da se nalazi na groblju, the Tall Man stoji iznad zaglavlja i na njegovu naredbu sa svake strane kreveta iskoči i napade ga po jedan goblin/patuljak. Po čemu se taj prizor posebno ističe je činjenica da nakon njega ne slijedi tipična scena buđenja iz noćne more. Slijedi prizor u kojem Mike za danjeg svjetla ugleda the Tall Mana kako hoda ulicom i pogleda direktno u njegovom smjeru dok mu lice obavija magla iz zaleđenog kamiona sladoledara. „Phantasm“ briše granice između jave i sna. Nadrealan ali opet sa na neki način logičnom pričom. 1980. je nominiran za nagradu Saturn kao najbolji horror film. Nagradu je dobio „The Howling“ zabavna horror komedija Joea Dantea, ali daleko slabiji film od „Phantasma“. Još jedan dokaz da najbolji filmovi rijetko kad dobe i zasluženo priznanje. U „Phantasm“ redatelj/scenarist je ubacio znanstveno-fantastične elemente. Visoki Čovjek je, navodno, vanzemaljac koji kroz portal šalje porobljene mrtvace u paklenu dimenziju ili nekakav crveni planet. Također filmom dominira gotička atmosfera inspirirana kultnim filmom Daria Argenta „Suspiria“. Kao jedan od glavnih izvora inspiracije Coscarelli navodi i slavnog „Andaluzijskog psa“ Luisa Buñuela i Salvadora Dalija.

„Mike…you had a bad dream.“

Naravno, „Phantasm“ ima i nedostataka. Gluma nije vrhunska, ali je sasvim solidna ako uzmemo u obzir da se radi o neprofesionalnim glumcima. Coscarelli je uspio gotovo nemoguće: od srednjovječnog ćelavog sladoledara s konjskim repićem Reggiea napraviti jednog od najkulerskijih likova u žanru horrora. Reggieu Bannisteru pristaje uloga sladoledara/glazbenika koji će u nastavcima postati borac protiv the Tall Mana i njegovih stvorenja. Bill Thornbury, kao stariji brat najmanje se ističe svojim glumačkim sposobnostima. Najjači je Angus Scrimm (pravim imenom Lawrence Rory Guy) kao the Tall Man! Uloga se temelji na pojavi i izrazu lica. Scrimmu je vjerojatno bio osjećaj kao da glumi u nijemom filmu. Gotovo da i nema dijaloga. Samo nekoliko fraza koje izusti zastrašujućim glasom. Za ulogu je definitivno trebalo imati fizičkih predispozicija. Iako poprilično visok sa 1.93 metara, na visini je dodatno dobio noseći posebne platformske cipele. Bez sumnje Scrimmov the Tall Man jedna je od najefektnijih i najzastrašujućih pojava u horror filmovima ikad. Toliko je dobar da bih ga se usudio usporediti sa Nosferatuom Maxa Schrecka. Efekti su izvrsni bez obzira na budžet (osim naravno, goleme demonske plastične muhe u koju se pretvori odrezani prst). Srebrna sfera s oštricama koja se zabije u glavu pa iz nje izlazi svrdlo i počinje bušiti čelo je toliko efektna da su cenzori isprva tražili da se izreže iz filma. Posebno ih je uznemirilo što ne samo da je ubojstvo toliko eksplicitno nasilno, nego još nakon pada ubijeni urinira po podu. Ideju ubojitih srebrnih sfera Coscarelli je uzeo iz vlastite noćne more koju je imao kao teenager u kojoj ga hodnicima ganja leteća čelična kugla. Osim srebrnih sfera jedan od zaštitnih znakova serijala je Plymouth Barracuda, Jodyev automobil na kojem braća zajedno rade i koji Coscarelli koristi kao sredstvo zbližavanja između braće. Ističe se i izvrsna piano tema Freda Myrowa. Jeziva i pamtljiva savršeno pristaje filmu. Christopher L. Stone je zaslužan za posebne zvučne efekte poput zujanja letećih sfera koji prizorima dodaju drugu dimenziju. Uz sve vrline filma lako je zanemariti povremeni nezgrapni dijalog (I just don't get off on funerals, man, they give me the creeps.)!

„It was simply a reflection. Fear is the killer.“

Ono čega se Mike najviše boji nakon smrti roditelja je da ga stariji brat ne napusti. Na kraju „Phantasma“ njegov najveći strah se ostvaruje. Mike izjavi da mu je the Tall Man uzeo roditelje i brata na što Reggie odgovori da je Jody poginuo u automobilskoj nesreći i Visoki Čovjek nema nikakve veze s njegovom smrću. Završetak je vrlo intrigantan i ostavljen na slobodnu interpretaciju gledatelju. Možda je the Tall Man tek noćna mora ili iluzija koju je Mike stvorio da ima krivca za smrt voljenih osoba. Takav završetak strašniji je od bilo kakve alternative. Nekome, tko voli jednostavna rješenja, može se više sviđati ideja po kojoj je the Tall Man vanzemaljac koji trupla koristi kao robove na Crvenom planetu. Pošto ima natprirodne moći lako je mogao ubiti roditelje i Jodya i prikazati kao nesreću (isto je napravio na početku filma s prijateljem braće). No, „Phantasm“ nije film koji daje jasnu i standardnu priču horror žanra. „Phantasm“ je film koji u podkontekstu, baš kao i najbolji filmovi žanra istražuje stvarne i česte ljudske strahove. U ovo slučaju strah od gubitka voljenih osoba i naposljetku same smrti. Kad Reggie objašnjava Mikeu da mu je brat poginuo imamo rez na groblje gdje Mike stoji kod nadgrobnog spomenika s natpisom Jody Pearson. Mlađi brat tek onda shvati da ga je stariji zauvijek napustio. Reggie predloži Mikeu, kako bi mu odvratio misli, da krenu na put i kad se ovaj krene spremiti u zrcalu ugleda Visokog Čovjeka i istog trena ga kroz staklo zgrabe njegov patuljci. Teror se nastavlja!

„You play a good game boy, but the game is finished, now you die.“

„Phantasm“ je dobio tri nastavka. Drugi s najvećim budžetom (skoro tri milijuna dolara) dosta je drugačiji od originala s elementima akcijskog filma ceste. Michael Baldwin je na zahtjev Universal Picturesa morao na audiciju ako želi reprizirati ulogu Mikea . Zamijenjen je Jamesom LeGrosom ali se vratio u suviše komičnom (početak je poput ultranasilne parodije filma „Home Alone“) ali ipak zanimljivom trećem nastavku podnaslovljenom „Lord of the Dead“. Originalu najsličniji je četvrti i za sad posljednji nastavak „Phantasm IV: Oblivion“. U njega je redatelj vješto integrirao prizore koji su snimljeni u sedamdesetima ali nisu ušli u finalnu verziju originala i na taj način zaokružio priču. Posebno je zanimljiv prizor koji je zamišljen i snimljen kao alternativni kraj originala. Mike i Jody nadmudre the Tall Mana i objese ga. Kad kasnije Mike legne u krevet kroz vjetar čuje dozivanje: „Cut me down boy. Cut me down.“ Serijal nema snimljen završetak ni točno objašnjeno porijeklo i motiv glavnog negativca i to je pametna odluka. Većina horror serijala, pogotovo ranije spomenuti „A Nightmare on Elm Street“, sa svakim novim nastavkom demistificira glavnog negativca pretjeranim objašnjavanjem. The Tall Man je grobar natprirodnih moći, vanzemaljac izrabljivač, metamorfozni ubojica. Sve to a opet ništa od toga! Samo jedno je sigurno: uvijek će biti sablasno biće koje strašnim prijetećim glasom doziva: „Booooooy!“ – on je Phantasm! Tvar od koje su sačinjene noćne more!

„If this one doesn't scare you, you're already dead!“