93. Rođendan Romana Polanskog
Gotovo persona non grata u Americi, ali ništa manje i jedan od najvećih živućih redatelja. Sretan rođendan, Roman Polanski.
Danas 93. rođendan slavi Roman Polanski, jedan od najvažnijih i najnagrađivanijih europskih redatelja svoje generacije.
Foto: Roman Polanski — Jan Graczynski / SipaPress
Rođen je 18. kolovoza 1933. u Parizu, a filmski se formirao u Poljskoj. Svoj prvi dugometražni film, ‘Nož u vodi’ (1962.), snimio je upravo ondje. Film je ostvario veliki međunarodni uspjeh i postao prvi poljski film nominiran za Oscara za najbolji strani film, ali je kod kuće izazvao vrlo hladan prijem komunističkih vlasti.
Nakon ‘Noža u vodi’ Polanski napušta Poljsku i karijeru nastavlja na Zapadu, najprije u Francuskoj i Velikoj Britaniji, a potom i u Hollywoodu. Uslijedili su ‘Odvratnost’, ‘Slijepa ulica’, ‘Bal vampira’, ‘Rosemaryna beba’, ‘Macbeth’ i ‘Kineska četvrt’.
Posebno mjesto u toj fazi zauzima ‘Bal vampira’ (1967.), film koji postoji u dvije glavne verzije. Originalna europska verzija traje oko 107 minuta i bliža je zamisli Polanskog, dok je MGM za američko tržište film znatno skratio, promijenio dio sinkronizacije i dodao animirani uvod kako bi jače naglasio komični ton. Izbačen je dio atmosferskih prizora, scena u gostionici, putovanja kroz snijeg i pojedinih trenutaka u dvorcu. Polanski nije bio zadovoljan tim američkim prepravljanjem jer je smatrao da je narušena ravnoteža između humora, horora i melankolične atmosfere.
‘Bal vampira’ važan je i iz osobnog razloga: u njemu Sarah Shagal glumi Sharon Tate, koja će ubrzo postati supruga Polanskog. To je ujedno jedini dugometražni film Romana Polanskog u kojem je Tate glumila.
Foto: Sharon Tate i Ferdy Mayne, 'Bal vampira'
Dvije godine nakon filma dogodila se tragedija koja je trajno obilježila njegov život. U noći s 8. na 9. kolovoza 1969., dok je Polanski bio u Europi, članovi tzv. Manson Family, djelujući prema uputama Charlesa Mansona, upali su u kuću na Cielo Driveu u Los Angelesu. Tamo su ubili Sharon Tate, koja je bila u visokom stupnju trudnoće, te Jaya Sebringa, Wojciecha Frykowskog, Abigail Folger i Stevena Parenta. Polanski se u trenutku ubojstava nije nalazio u SAD-u.
‘Rosemaryna beba’ (1968.) označila je veliki proboj Polanskog u Hollywoodu i ostala jedan od ključnih psiholoških horora svoga vremena. Umjesto klasičnog horora temeljenog na izravnim šokovima, Polanski gradi strah kroz paranoju, izolaciju i nepovjerenje prema ljudima iz neposredne blizine. Gotovo običan njujorški stan postupno postaje klaustrofobičan prostor u kojem Rosemary više ne može razlikovati opravdanu sumnju od mogućeg gubitka vlastite percepcije stvarnosti. Horor proizlazi upravo iz svakodnevice – susjeda, liječnika, supruga i vlastitog doma.
Uz ‘Rosemarynu bebu’ godinama se veže i ime Antona LaVeya, osnivača Crkve Sotone. Prema često ponavljanoj priči, LaVey je navodno služio kao savjetnik za satanističke rituale tijekom snimanja, a ponekad se čak tvrdilo i da se pojavio u filmu. Međutim, njegovo sudjelovanje nije pouzdano potvrđeno službenim produkcijskim zapisima, pa se ta priča uglavnom smatra dijelom mitologije koja se tijekom godina razvila oko filma.
Da đavolijama ni tu nije bio kraj, evo još jedne trivije: Eksterijeri zgrade Bramford snimani su na njujorškoj Dakoti, zgradi koja će dvanaest godina poslije postati mjesto još jedne mračne povijesne asocijacije: upravo je pred njezinim ulazom 8. prosinca 1980. ubijen John Lennon.
Zajednička poveznica ‘Bala vampira’ i ‘Rosemaryne bebe’ jest i glazba Krzysztofa Komede, poljskog jazz-pijanista i skladatelja, čiji su jezoviti i sugestivni motivi – čak i kada zvuče poput uspavanke – postali važan dio atmosfere oba filma.
U ‘Macbethu’ (1971.) Polanski ide gotovo u suprotnom smjeru od teatralnosti i stilizacije. Njegova ekranizacija izrazito je naturalistička: srednji vijek prikazan je kao svijet blata, krvi, hladnoće, siromaštva i svakodnevne brutalnosti. Nasilje nije uljepšano ni simbolički udaljeno, nego je fizičko, izravno i neugodno stvarno. Likovi djeluju kao ranjivi ljudi od krvi i mesa, a ne kao uzvišene Shakespeareove figure. Završetak dodatno sugerira da nasilje nije završilo Macbethovom smrću, nego da se isti krug borbe za moć može ponovno pokrenuti.
Foto: Jon Finch kao Macbeth u ‘Macbethu’ (1971.) — IMDb / Columbia Pictures
S ‘Kineskom četvrti’ (1974.) Polanski je stvorio jedan od temeljnih filmova modernog neo-noira. Posebnog i po tome što je mrak najvećim dijelom izvukao na svijetlo dana, ali ga time ne učinivši ništa manje mračnim.
Na površini je riječ o detektivskoj priči smještenoj u Los Angeles tridesetih godina, ali ispod istrage privatnog detektiva J. J. Gittesa otvara se mnogo mračnija priča o korupciji, moći, vodi, zemlji, bogatstvu i ljudima koji mogu oblikovati grad prema vlastitim interesima. Jack Nicholsonov Gittes vjeruje da će razotkriti istinu ako dovoljno uporno slijedi tragove, ali što se više približava odgovoru, to jasnije postaje koliko je nemoćan pred sustavom koji istražuje. Film završava jednom od najpoznatijih i najmračnijih završnica američke kinematografije sedamdesetih i čuvenom rečenicom: "Zaboravi, Jake, to je kineska četvrt". Nekako je nikad nismo zaboravili. Nije je zaboravio ni gospodin Gittes: Jack Nicholson će godinama poslije jedan od svojih redateljskih pokušaja posvetiti upravo tom svijetu, režirajući nastavak ‘Dva Jakea’.
Foto: Roman Polanski i Jack Nicholson u ‘Kineskoj četvrti’ (1974.) — Paramount Pictures / Moviepix / Getty Images.
Američka karijera Polanskog dramatično je prekinuta 1978. godine, kada je napustio Sjedinjene Države prije izricanja kazne u kaznenom postupku u kojem je prethodno priznao krivnju za nezakoniti spolni odnos s maloljetnicom. Od tada se nije vratio u SAD.
Unatoč tome, nastavio je snimati u Europi i ostvario neke od najvećih uspjeha svoje karijere: ‘Tess’, ‘Mahnitost’, ‘Pijanist’, ‘Pisac iz sjene’, ‘Bog masakra’ i ‘Venera u krznu’.
Iako je 2003. osvojio Oscara za režiju ‘Pijanista’, nagradu nije osobno preuzeo u Hollywoodu jer se nakon odlaska iz SAD-a 1978. nije vratio u zemlju.
OSCAR — 5 nominacija / 1 pobjeda
‘Rosemaryna beba’ — najbolji adaptirani scenarij — nominacija
‘Kineska četvrt’ — najbolja režija — nominacija
‘Tess’ — najbolja režija — nominacija
‘Pijanist’ — najbolja režija — OSVOJIO
‘Pijanist’ — najbolji film, kao producent — nominacija
BAFTA — 3 nominacije / 3 pobjede
‘Kineska četvrt’ — najbolja režija — OSVOJIO
‘Pijanist’ — najbolja režija — OSVOJIO
‘Pijanist’ — najbolji film — OSVOJIO
CÉSAR — 14 nominacija / 10 pobjeda
Posebno se ističe njegovih pet Césara za najboljeg redatelja:
‘Tess’
‘Pijanist’
‘Pisac iz sjene’
‘Venera u krznu’
‘Časnik i špijun’
Ukupno je samo na Oscarima, BAFTA-i i Césarima ostvario 22 nominacije i 14 pobjeda.
Od ‘Noža u vodi’, preko ‘Bala vampira’, ‘Rosemaryne bebe’, ‘Macbetha’ i ‘Kineske četvrti’, do ‘Pijanista’, karijera Polanskog obuhvaća više od šest desetljeća, nekoliko nacionalnih kinematografija i niz filmova koji su ostavili dubok trag u povijesti filma, uz dramatične osobne tragedije i kontroverze koje su desetljećima pratile njegov život.
Kronološki popis dugometražnih filmova:
1962. — ‘Nož u vodi’
1965. — ‘Odvratnost’
1966. — ‘Slijepa ulica’
1967. — ‘Bal vampira’
1968. — ‘Rosemaryna beba’
1971. — ‘Macbeth’
1972. — ‘Što?’
1974. — ‘Kineska četvrt’
1976. — ‘Stanar’
1979. — ‘Tess’
1986. — ‘Pirati’
1988. — ‘Mahnitost’
1992. — ‘Gorki mjesec’
1994. — ‘Smrt i djevojka’
1999. — ‘Deveta vrata’
2002. — ‘Pijanist’
2005. — ‘Oliver Twist’
2010. — ‘Pisac iz sjene’
2011. — ‘Bog masakra’
2013. — ‘Venera u krznu’
2017. — ‘Prema istinitoj priči’
2019. — ‘Časnik i špijun’
2023. — ‘Palača’
Sretan 93. rođendan Romanu Polanskom.