Godina u kojoj su veliki studiji ponovno pokazali svoju snagu istodobno je donijela neke od najzanimljivijih animiranih filmova daleko od uobičajenih hollywoodskih tvornica. Pixar i DreamWorks ponudili su svoje adute, ali pogled izvan najvećih studija otkriva stop-motion horor mjuzikl, intimnu priču o Alzheimerovoj bolesti, japansku zatvorsku dramu s cvijetom koji govori i film koji je gotovo završio zaključan u studijskom sefu.

Upravo je takav izbor napravio /Film izdvojivši pet najboljih animiranih filmova 2026. godine dosad. Na popisu nema sigurnog recepta koji povezuje svih pet naslova. Zajedničko im je nešto drugo – svaki na svoj način koristi animaciju kako bi napravio ono što bi u igranom filmu bilo teško, skupo ili jednostavno manje učinkovito.

Iron Boy – dječak zarobljen u željezu

Francuski animator Louis Clichy, koji je dio karijere proveo radeći u Pixaru, u filmu ‘Željezni dječak' ('Iron Boy') okreće se mnogo intimnijoj priči. Glavni junak je jedanaestogodišnji Christophe, dječak iz ruralne Francuske kojem liječnici dijagnosticiraju skoliozu i određuju nošenje željeznog ortopedskog steznika.

Istodobno se njegova obitelj suočava s financijskim problemima na farmi, a Christophe otkriva neočekivanu strast prema sviranju orgulja u lokalnoj crkvi. Upravo mu glazba otvara mogućnost života izvan ograničenja koja mu nameću bolest, obitelj i vlastiti strahovi.

Clichy koristi ručno oslikanu animaciju, kineski tuš i jednostavne, izrazito ekspresivne likove. Željezo iz naslova pritom nije samo steznik koji sputava Christopheovo tijelo, nego i metafora granica koje je dječak postavio oko vlastitog života.

Tangles – kada sjećanja počnu nestajati

Potpuno drukčiji pristup donosi ‘Zapetljano' ('Tangles') redateljice Leah Nelson, nastao prema autobiografskom grafičkom romanu Sarah Leavitt.

Priča prati Sarah nakon što njezinoj majci Midge dijagnosticiraju Alzheimerovu bolest. Umjesto da animaciju koristi za bijeg od stvarnosti, film upravo kroz nju pokušava prikazati nešto izrazito stvarno – postupno nestajanje sjećanja i promjene koje bolest donosi cijeloj obitelji.

Film je najvećim dijelom napravljen u monokromatskoj tehnici, dok se boja pojavljuje u pojedinim trenucima i sjećanjima. Posebno mjesto pripada Juliji Louis-Dreyfus, koja daje glas Midge i postupno mijenja izvedbu kako bolest napreduje.

Animacija ovdje nije žanr niti ukras. Ona postaje način prikazivanja svijeta u kojem se ono što je do jučer bilo čvrsto i poznato počinje raspadati.

The Last Blossom – gangster, zatvor i cvijet koji govori

Ako opis filma zvuči neobično, upravo je to dio njegove privlačnosti. ‘Posljednji cvijet' ('The Last Blossom') prati ostarjelog gangstera koji služi doživotnu zatvorsku kaznu i približava se kraju života. A onda s njim počne razgovarati cvijet u tegli.

Redatelj Baku Kinoshita, poznat po anime seriji ‘Odd Taxi', u svom dugometražnom prvijencu koristi taj neobični susret kako bi otvorio priču o životu čovjeka koji se prisjeća ljubavi, obitelji, kriminala i odluka koje su ga dovele u zatvor.

Film se ne oslanja na neprestano vizualno kretanje. Naprotiv, dugi kadrovi, tišina i dijalozi približavaju ga igranoj drami, dok razgovor s biljkom u ozbiljnu priču unosi element magijskog realizma i humora.

Prošlost i sadašnjost neprestano se izmjenjuju, a kriminalna priča postupno postaje priča o starosti, obitelji i čovjeku koji na kraju života pokušava shvatiti što je zapravo napravio s vremenom koje je imao.

Coyote vs. Acme – film koji je ipak preživio

Malo je filmova posljednjih godina imalo neobičniji put do publike od ‘Kojot protiv Acmea' ('Coyote vs. Acme'). Warner Bros. Discovery odlučio je završeni film ne objaviti, što je izazvalo burne reakcije filmske industrije i publike, prije nego što ga je Ketchup Entertainment konačno preuzeo i omogućio mu dolazak u kina.

Wile E. Coyote ovoga puta nije samo vječni gubitnik koji bezuspješno pokušava uhvatiti Pticu Trkačicu. Film ga pretvara u pravog protagonista i gradi priču oko njegova sukoba s kompanijom Acme, proizvođačem svih onih raketa, katapulta, eksploziva i drugih naprava koje su ga desetljećima uredno izdavale u najgorem mogućem trenutku.

Film kombinira igrane glumce i animirane Looney Tunes likove, ali ih ne tretira kao gostujuće zvijezde koje čekaju da publika prepozna njihova imena. Oni su dio svijeta filma i njegove priče.

Posebno mjesto dobiva odnos Kojota i Ptice Trkačice. Desetljeća jurnjave dobivaju neočekivanu emocionalnu dimenziju, a jedan od najstarijih viceva Looney Tunesa pretvara se u priču o upornosti i možda najtvrdoglavijem filmskom autsajderu svih vremena.

I Am Frankelda – stop-motion iz noćne more

Najmračniji film među odabranom petorkom dolazi iz Meksika. ‘Ja sam Frankelda' ('I Am Frankelda') prednastavak je serije ‘Frankeldina knjiga strave' ('Frankelda's Book of Spooks'), ali je napravljen tako da funkcionira i kao samostalna priča.

Frankelda je mlada spisateljica horora koja završava u paralelnom svijetu u kojem njezine zastrašujuće kreacije postaju stvarne. Rezultat je stop-motion mješavina mračne fantazije, horora, ljubavne priče i mjuzikla.

Iza filma stoje braća Arturo i Roy Ambriz, dok je među producentima Guillermo del Toro. Njegovu ljubav prema čudovištima i mračnoj fantastici lako je prepoznati, ali film gradi vlastiti vizualni identitet kroz detaljne scenografije, neobična stvorenja i fizičku teksturu stop-motion animacije.

Posebno impresivan dio filma upravo je način na koji animacija čini svijet istodobno bajkovitim i uznemirujućim. Čudovišta izgledaju kao da ih se može dotaknuti, a među njima se nalazi i golemo paukoliko stvorenje koje pokazuje koliko daleko autori mogu otići kada stop-motion prestanu tretirati prvenstveno kao tehniku za dječje filmove.

Animacija ne mora poznavati granice

Zanimljivo je ono čega na ovom izboru nema. Godina 2026. donijela je velike studijske naslove, a Pixar i DreamWorks nastavili su tražiti nove vizualne i pripovjedačke puteve. Ipak, izbor /Filma pokazuje koliko se najzanimljivijih stvari trenutačno događa izvan očekivanog središta američke animacije.

Pet izdvojenih filmova teško bi moglo biti različitije. Jedan govori o dječaku sa skoliozom, drugi o Alzheimerovoj bolesti, treći o starom gangsteru koji razgovara s biljkom, četvrti o Kojotu koji konačno dobiva vlastiti film, a peti nas vodi u stop-motion svijet noćnih mora.

Upravo je to možda najbolja slika animacije 2026. godine. Više nije posebno zanimljivo pitanje može li animirani film izgledati jednako spektakularno kao igrani. Mnogo je zanimljivije koliko različitih priča animacija može ispričati kada joj se dopusti da bude nešto više od žanra namijenjenog najmlađima.

Ujednači naslove svih filmovaIspravi miješane navodnikeDodaj označeni uvodni lead

Izvor: /Film