Arnold Schwarzenegger izgradio je karijeru kao jedna od najvećih akcijskih zvijezda Hollywooda, no iza kamere okušao se u žanru koji bi malo tko povezao s njegovim imenom. Njegov jedini dugometražni redateljski film bila je božićna romantična komedija Christmas in Connecticut iz 1992. godine – televizijski remake klasika iz 1945. koji danas više intrigira neobičnom kombinacijom imena nego vlastitom reputacijom.
Film nije stigao u kina, već je premijerno prikazan na američkoj televizijskoj mreži TNT u travnju 1992., nekoliko mjeseci prije božićne sezone. Schwarzenegger, tada već velika akcijska zvijezda, odlučio je tako svoj redateljski debi ostvariti pričom o blagdanskim nesporazumima, lažnim identitetima i televizijskoj kuharici koja zapravo ne zna kuhati.
Od klasika s Barbarom Stanwyck do televizijske komedije 90-ih
Izvorni Christmas in Connecticut, u režiji Petera Godfreya, objavljen je 1945. godine, a glavnu ulogu tumačila je Barbara Stanwyck. Priča prati Elizabeth Lane, popularnu autoricu tekstova o kuhanju i obiteljskom životu koja čitateljima predstavlja idiličnu sliku domaćice iz Connecticuta. Problem je u tome što je njezin privatni život posve drukčiji: Elizabeth je zapravo neudana Njujorčanka koja ne zna kuhati, a svoju je izmišljenu biografiju stvorila kako bi povećala popularnost svojih tekstova.
Zaplet se dodatno zakomplicira kada se u njezin navodni dom za blagdane počnu slijevati gosti, među kojima je i ratni heroj Jefferson Jones. Pogrešni identiteti i sve veće laži pokreću niz komičnih situacija.
Schwarzeneggerova verzija pokušala je tu priču prilagoditi vremenu u kojem je nastala. Elizabeth, koju glumi Dyan Cannon, postaje televizijska voditeljica kulinarske emisije koja ne zna pripremati hranu, dok je Jefferson, kojeg tumači Kris Kristofferson, povučeni čovjek iz planina koji ostaje bez svoje kolibe nakon požara. Tony Curtis pojavljuje se kao Alexander Yardley, Elizabethin šef i udvarač.
Umjesto da zadrži šarm klasične komedije zabune, remake pokušava spojiti romantičnu komediju, humor filmova Johna Hughesa i kaotičan televizijski spektakl. Rezultat, barem prema kritičkom osvrtu na film, nije uspio pronaći pravi ton ni iskoristiti potencijal izvornika.
Schwarzenegger nije mogao odoljeti vlastitim filmskim referencama
Jedna od najvećih zanimljivosti filma jest to što se Schwarzenegger, iako nema klasičnu glumačku ulogu, ipak pojavljuje u njemu na nekoliko načina. U jednoj sceni lik stavlja sunčane naočale i izgovara "I'll be back", no glas mu je naknadno posudio upravo Schwarzenegger. U drugoj se na televizoru prikazuje njegov film Twins, a poslije se i sam pojavljuje kao neimenovani pomoćnik na snimanju Elizabethine emisije.
Takve reference vjerojatno su zamišljene kao duhoviti namig gledateljima, ali dodatno skreću pozornost s priče. Umjesto da se povuče u pozadinu i prepusti filmu da govori sam za sebe, Schwarzenegger ostavlja svoj trag gotovo gdje god može.
Jedini redateljski dugometražni film – ali ne i jedini izlet iza kamere
Christmas in Connecticut ostao je jedini dugometražni film koji je Schwarzenegger režirao. Prije njega režirao je i epizodu serije Tales from the Crypt iz 1990. godine, naslovljenu The Switch. Njegova redateljska karijera tako je ostala tek kratka epizoda u bogatom opusu glumca koji je obilježio akcijski žanr filmovima poput Terminatora, Predatora i Totalnog opoziva.
Ironično, nekoliko godina poslije Schwarzenegger je ipak pronašao uspješniju vezu s božićnim filmovima. Godine 1996. glumio je u komediji Jingle All the Way, koja je s vremenom stekla status blagdanskog favorita dijela publike.
Možda je upravo to najveća zanimljivost cijele priče: Schwarzenegger je kao redatelj pokušao oživjeti božićni klasik, ali je kao glumac tek nekoliko godina poslije pronašao božićni film po kojem ga publika mnogo radije pamti. Christmas in Connecticut danas je prije svega filmska zanimljivost – dokaz da ni velika zvijezda ne mora nužno biti jednako uspješna iza kamere kao ispred nje.