Bela Lugosi – Ikona klasičnog horora
Dracula se pokazao kao dvosjekli mač. Baš kao pravi vampir, ponuditi nešto veliko, no cijena bude nemjerljivo veća. Besmrtnost, ali kao živi mrtvac, ili prevedeno, postao je financijski uspješan, ali umjetnički uništen.
Béla Ferenc Dezső Blaskó, svijetu poznatiji kao Bela Lugosi, ostao je jedno od ključnih imena u povijesti filmske strave. Njegova karijera dosegla je vrhunac 1931. godine kada je utjelovio grofa Drakulu u Universalovu klasiku 'Dracula'. Ulogu je prethodno s velikim uspjehom igrao na Broadwayu, a njegov osebujni naglasak, aristokratsko držanje i hipnotična pojava pred kamerom zauvijek su promijenili način na koji publika zamišlja filmskog Draculu.
Foto: Bela Lugosi kao grof Dracula 1931. godine – uloga koja ga je pretvorila u jednu od najvećih ikona filmskog horora. Izvor fotografije: Universal Studios / Wikimedia Commons.
Dracula se pokazao kao dvosjekli mač. Baš kao pravi vampir, ponuditi nešto veliko, no cijena bude nemjerljivo veća. Besmrtnost, ali kao živi mrtvac, ili prevedeno, postao je financijski uspješan, ali umjetnički uništen.
Često se spominjao njegov ograničeni glumački izričaj, kazališni manerizmi, duge pauze. Međutim to je primjenjivo isključivo na 'Draculu'. I upravo takvim pristupom zapravo je ovjekovječio biće, udaljeno od svih živih ljudi, van prostora i vremena. Strano tijelo u stranom svijetu. I baš zato je bio i ostao tako nezaboravan.
No, nažalost pravu priliku više neće dobiti. Universal ga je gurao u sporedne uloge pa je tako Ygor u filmovima 'Frankensteinov sin' iz 1939. i 'Frankensteinov duh iz 1942. godine. Zanimljivo je da više nikada nije ponovio ulogu Dracule, ako zanemarimo upravo sjajnu komediju 'Abbot i Costello susreću Frankensteina', gdje paradiraju sva Universalova čudovišta, Lon Chaney, Glen Strange, Lugosi, čak i Vincent Price kao nevidljivi čovjek. Film kao film je odličan, ali ipak nedostojan oproštaj Universala s vlastitom legendom. Uz malu digresiju još. Mislilo se da Lugosi nema smisla za komediju. Ima. To ju iskoristio vrhunski stručnjak komedije, Ernst Lubitsch i dao Lugosiju ulogu jednogod tri sovjetska komesara (Razinin) koji kontroliraju Ninotchku (Greta Garbo). No, sve u svemu bilo je to i ponižavajuće za čovjeka koji je tako suvereno vladao mađarskim kazalištima u šekspirijanskim ulogama, prije odlaska u Ameriku.
Tijekom karijere pojavljivao se u brojnim hororima i niskobudžetnim produkcijama, postupno postajući kultna figura američke popularne kulture.
Foto:Bela Lugosi kao Ygor uz Borisa Karloffa i Basila Rathbonea u filmu 'Frankensteinov sin' iz 1939. godine. Izvor fotografije: Universal Pictures / Wikimedia Commons.
Jedno od najzanimljivijih poglavlja Lugosijeve karijere bio je njegov odnos s Borisom Karloffom, glumcem koji je nakon uspjeha Frankensteina postao druga velika ikona Universalova horora, ustvari čak i prva jer je Lugosi uživao taj status samo od izlaska 'Dracule' do izlaska 'Frankensteina', te iste za Universal velike 1931. godine.
Njih dvojica zajedno su nastupila u nizu filmova, među kojima su 'Crna mačka' 'Gavran', 'Nevidljiva zraka', 'Frankensteinov sin' i 'Kradljivac tijela'. Njihove zajedničke uloge učvrstile su sliku Lugosija i Karloffa kao dva suparnička lica zlatnog doba horora.
Foto: Bela Lugosi i Boris Karloff suočeni u filmu 'Crna mačka' iz 1934. godine. Izvor fotografije: 'The Black Cat' / ČSFD filmska galerija.
Godinama se pričalo o snažnom osobnom sukobu dvojice glumaca, no stvarnost je bila složenija. Profesionalno rivalstvo svakako je postojalo. Nakon uspjeha Frankensteina, Karloff je iznimno brzo postao velika zvijezda horora, dok je Lugosi sve teže pronalazio uloge koje bi mu omogućile da se oslobodi Drakuline sjene. Razlike u statusu, veličini uloga i položaju unutar studija pridonijele su stvaranju priče o velikom rivalstvu. Međutim, popularna slika dvojice zakletih neprijatelja vjerojatno pretjeruje s njihovom osobnom netrpeljivošću. Mislim da ne znamo što je Karloff mislio o Lugosiju, nikad se nije javno izražavao o tome, a i sam Lugosi bio je puno umjereniji, nego li je to prikazano u filmu 'Ed Wood' Tima Burtona. Mislio je o njemu da je "cold fish", netko nepristupačan, distanciran, hladan, tko, kako bi mi rekli, "nit' smrdi, nit' miriše".
Karloff i Lugosi nastavili su zajedno raditi, a upravo je kontrast između Karloffove suzdržanije glume i Lugosijeve izrazito teatralne pojave njihovim zajedničkim filmovima dao posebnu energiju.
Kako su se četrdesete približavale kraju, Lugosijeva karijera sve se više selila prema jeftinijim produkcijama. Veliki studiji više ga nisu smatrali zvijezdom kakva je bio neposredno nakon 'Dracule'. Financijski problemi, zdravstvene poteškoće i ovisnost o narkoticima dodatno su obilježili njegove posljednje godine.
Upravo u tom razdoblju u njegov život ulazi redatelj Ed Wood.
Wood je obožavao stare horor filmove i Lugosija je smatrao legendom čak i u trenutku kada ga je veći dio Hollywooda gotovo zaboravio. Njihovo prijateljstvo postalo je jedna od najneobičnijih priča američke filmske industrije pedesetih godina.
Lugosi je nastupio u nekoliko Woodovih filmova, uključujući 'Glen ili Glenda' i 'Nevjesta čudovišta'. Nakon Lugosijeve smrti 1956. Wood je ranije snimljene kadrove glumca uključio u 'Plan 9 iz svemira' je postao kultni klasik i jedan od najpoznatijih primjera američkog niskobudžetnog filma.
A gotovo četiri desetljeća nakon Lugosijeve smrti, njegov život ponovno je privukao veliku pozornost zahvaljujući jednom drugom pomalo čudaku: Timu Burtonu.
U Burtonovu filmu Bela Lugosi postaje mnogo više od karikature stare horor zvijezde. Martin Landau prikazao ga je kao ponosnog, tvrdoglavog i duhovitog, ali istodobno ranjivog čovjeka koji teško prihvaća činjenicu da ga je Hollywood ostavio iza sebe. Film se upravo odnosom Eda Wooda i Lugosija bavi kao jednom od svojih središnjih priča jer je i činila središnji dio njegove karijere, nažalost. Filmovi su bili toliko loši, samo dno dna, ali opet, kako je Burton uspješno zagrebao puno dublje ispod površine, pokazali su i neutaživu ljubav prema stvaranju i samom filmu. I težnji da se gura vlastita vizija. Genijalna scena, izmišljena vjerojatno, ali tako dobro definira film. Pred kraj filma očajni Ed Wood susreće legendarnog Orsona Wellesa. Frustriran producentima koji mu se miješaju u film, Wood razgovara s redateljem 'Građanina Kanea' o problemima stvaranja filmova. Welles ga ohrabruje da ostane vjeran vlastitoj viziji.
Foto: Martin Landau kao Bela Lugosi u filmu 'Ed Wood'. Izvor: *Ed Wood*, 1994.; filmske fotografije Buena Vista Pictures.
Landauova transformacija bila je toliko dojmljiva da je za interpretaciju Bele Lugosija osvojio Oscara za najboljeg sporednog glumca. Film je novoj generaciji gledatelja približio Lugosija ne samo kao Drakulu nego i kao čovjeka iza stvarnog plašta.
Bela Lugosi preminuo je 16. 08. 1956. godine u dobi od 73 godine, ali njegova je ostavština s vremenom samo rasla.
Foto:'Pogled koji je definirao filmskog Drakulu – Bela Lugosi u klasiku iz 1931. godine. Izvor fotografije: kadar iz najave filma 'Dracula' / Wikimedia Commons.
Njegov Dracula ostao je jedan od najprepoznatljivijih likova u povijesti filma, a način na koji je govorio, gledao i kretao se pred kamerom desetljećima je imitiran u filmovima, televizijskim serijama, reklamama i parodijama.
Njegova životna priča istodobno je priča o golemoj slavi i postupnom padu, o glumcu koji je postao zarobljenik vlastite najpoznatije uloge i o čovjeku kojega je Hollywood gotovo zaboravio prije nego što ga je filmska povijest ponovno proglasila legendom.
Pokopan je u potpunoj odori, svoje najpoznatije kreacije, transilvanijskog grofa. Reklo bi se da je neman ponovno odnijela pobjedu. Ali nije, možda mu je uništila život, ali mu više nije mogla uzeti ono što mu je jednom podarila.
Besmrtnost.