Umjetna inteligencija sve odlučnije ulazi u Hollywood, ali Catherine Zeta-Jones ne žuri joj poželjeti dobrodošlicu na filmsko platno. Oscarom nagrađena glumica smatra da pred kamerama još uvijek ima dovoljno mjesta za stvarne ljude, osobito one čiji talent publika tek treba otkriti. A pritom joj ne smeta samo mogućnost da umjetna inteligencija zamijeni glumce. Smeta joj i što danas o njima često znamo toliko da sve teže možemo povjerovati u likove koje tumače.

Radije bih gledala stvarne ljude

Govoreći za Associated Press, Zeta-Jones osvrnula se na glumce koji su već pristali surađivati s tvrtkama za razvoj umjetne inteligencije, dopuštajući korištenje svojeg lika ili izvedbe. Nije ih osuđivala, naglasivši da svatko ima pravo na vlastiti izbor, ali je jasno dala do znanja što ona želi gledati.

‘Već postoji toliko glumaca koji su se prepustili tvrtkama za umjetnu inteligenciju i to je svačiji izbor. Ali ja volim otići u kazalište i gledati stvarne ljude kako govore’, izjavila je.

Njezina primjedba nije samo pitanje tehnologije. U vremenu kada se filmska industrija sve ozbiljnije bavi mogućnošću stvaranja digitalnih izvođača, Zeta-Jones podsjeća na nešto jednostavno: gluma nije samo izgled, glas ili pokret koji se može reproducirati, nego i prisutnost stvarne osobe pred publikom.

Kad glumca poznajemo bolje od njegova lika

No, glumica je otvorila još jedno pitanje, možda i zanimljivije od same umjetne inteligencije. Priznala je da joj nedostaje vrijeme kada je u kino mogla otići bez gotovo enciklopedijskog poznavanja privatnog života glumaca.

‘Volim odlaziti u kino i ne znati ništa o glumcima. Ne želim znati s kim spavaju, što su odjenuli, što piju ujutro ili kako održavaju liniju. Želim da me film odvede nekamo drugdje, da vidim lik. Tako je bilo godinama’, objasnila je.

U svijetu društvenih mreža, neprekidnih intervjua i celebrity kulture ta želja zvuči gotovo staromodno. Nekada je filmska zvijezda velik dio svoje privlačnosti dugovala tajanstvenosti, a danas se od nje često očekuje da publici otkrije gotovo svaki detalj vlastitog života. Zeta-Jones očito pripada onima koji bi radije upoznali lik nego osobu koja ga glumi.

I tu se njezina dva prigovora susreću. S jedne strane digitalni glumci koji možda nikada nisu ni postojali, a s druge stvarni glumci o kojima znamo toliko da na trenutak zaboravljamo kako bi trebali glumiti nekoga drugoga.

Nova uloga, stari problem Hollywooda

Glumica, koju pamtimo iz ‘Zorra: Maskiranog osvetnika’ (‘The Mask of Zorro’) i oskarovske uloge Velme Kelly u ‘Chicagu’, trenutačno promovira kriminalističku seriju ‘Kill Jackie’. U njoj tumači Jackie Price, bivšu krijumčarku droge koja je izgradila novi život kao trgovkinja umjetninama, sve dok joj prošlost ponovno ne zakuca na vrata. Posebno joj je drago što u toj ulozi napokon može govoriti svojim prirodnim velškim naglaskom.

Njezine izjave dolaze u trenutku kada Hollywood još uvijek pokušava odrediti granice korištenja umjetne inteligencije, od zaštite glumačkih likova i glasova do pitanja autorskih prava i budućnosti radnih mjesta. Tehnologija otvara mogućnosti koje su donedavno pripadale znanstvenoj fantastici, ali i pitanje koliko je filmska industrija spremna izgubiti u zamjenu za njih.

Catherine Zeta-Jones, čini se, nema ništa protiv budućnosti. Samo bi voljela da u njoj još uvijek ima mjesta za glumce koje ne poznajemo, za likove u koje možemo povjerovati i za onu staru čaroliju zbog koje smo uopće počeli odlaziti u kino.

Jer ako već odlazimo u kino da bismo barem nakratko pobjegli od stvarnosti, možda ipak nije loše da nas na tom putovanju vode stvarni ljudi.

Izvor: Deadline