Pismo iz podzemlja

U karijeri svakog glumca posebno je značajno kada dobije priznanje struke za odlično obavljen posao. No pisamce koje je dobio Bob Hoskins bilo je uistinu posebno. Za glavnu ulogu u filmu Johna Mackenzieja, 'Crni petak za gangstere (The Long Good Friday)', primio je pisamce koje je potpisao Ronnie Kray, a sadržavalo je izraze oduševljenja Hoskinsovom izvedbom.

Foto: Bob Hoskins kao Harold Shand u filmu ‘Crni petak za gangstere’ (The Long Good Friday), Johna Mackenzieja. Izvor: BFI / The Long Good Friday

To uistinu ne bi bilo ništa posebno, svi slavni glumci dobivaju vjerojatno gomile takvih pisama, no to bi ujedno značilo i da nismo obratili pažnju na ime potpisnika pisma, jer Ronnie, odnosno Ronald Kray, bio je 50-ih i 60-ih godina pravi gospodar londonskog podzemlja, zajedno sa svojim bratom blizancem Reginaldom (Reggiejem) i starijim bratom Charliejem. (1990. godine Peter Medak napravio je o njima također izvrstan krimić 'Braća Kray (The Krays)', u kojem su braću blizance tumačili pravi blizanci Gary i Martin Kemp, vodeći dvojac benda Spandau Ballet koji je žario i palio u osamdesetima s hitovima poput «True» ili «Gold»).

Foto: Ronnie i Reggie Kray u svom domu u Londonu 1966. godine. Braća Kray bila su među najpoznatijim figurama londonskog podzemlja šezdesetih godina. Izvor: William Lovelace/Daily Express/Hulton Archive/Getty Images.

Uzevši Ronniejeve reference[1] u obzir, Hoskins je uistinu dobio pravo, pa donekle i jedinstveno priznanje «struke», jer je...

...Harold Shand, lik kojeg tumači Hoskins, već deset godina neprikosnoveni vladar londonskog podzemlja (i još jedna referenca na braću Kray, jer njihova vladavina završava krajem šezdesetih pa ispada da je Shand nakon njih direktno preuzeo vlast), koji se upravo vraća iz posjeta Americi. Cijelo putovanje bilo je obavijeno velom tajnosti pošto s američkim partnerima treba sklopiti posao života, posao naspram kojega su svi ostali dotadašnji poslovi upravo beznačajni. Jer Haroldov san je od Londona napraviti glavni grad ujedinjene Europe i vratiti mu nekadašnji sjaj.

Kasnijim letom doputovat će i Charlie (Eddie Constantine), predstavnik «bratske» organizacije – mafije, koji bi, ako se osvjedoči da je sve u redu, trebao staviti konačni potpis na ugovor o zajedničkoj izgradnji bloka zgrada namijenjenih prvenstveno raznim vidovima zabave u području oko dokova na rijeci Temzi. I baš zbog toga bilo je neophodno da sve prođe u savršenom redu. Ionako nije postojala ni najmanja natruha sumnje da bi moglo biti iole suprotno, jer po samouvjerenim Haroldovim riječima: «Bilo ih je nekoliko koji su mi mogli zaprijetiti... sada su mrtvi».

Foto: Bob Hoskins i Helen Mirren kao Harold Shand i Victoria tijekom snimanja filma 'Crni petak za gangstere (The Long Good Friday)' Johna Mackenzieja. Izvor: BFI – Bob Hoskins: a career in pictures

Na primanju, organiziranom na njegovoj vlastitoj (ogromnoj) jahti, okupit će se «krema» Londona, od političara (pa ionako su urbanistički planovi za područje budućih gradnji, koji su trebali još neko vrijeme ostati tajni, dobiveni zaslugom vijećnika Harrisa (Bryan Marshall), a iz kojih je bilo više nego jasno da će vrijednost kako terena tako i parcela na tom području vrtoglavo porasti), tu su se častili i predstavnici snaga reda, kojima je Shand redovito popunjavao prihode različitim «donacijama», tu su se okupili i razni poslovni ljudi željni da sudjeluju u ovom projektu.

No najvažniji su bili Amerikanci. Oko njih se posebno trudila i Haroldova supruga Victoria (Helen Mirren), želeći ostaviti što bolji dojam na američki dvojac, jer je Charlie (na Shandovo nezadovoljstvo) sa sobom doveo i svog odvjetnika Tonyja (Stephen Davies).

Kada Veliki petak eksplodira

Prijem je tekao besprijekorno, gosti su uživali u gurmanskim delicijama i vrsnom piću, a atmosfera je bila više nego idilična. No onda, sasvim iznenada, ispred crkve u središtu grada, dok se Haroldova majka, po završetku mise, spremala na povratak kući, odjeknula je snažna eksplozija. Njihov Rolls Royce zajedno s vozačem nestao je u oblaku vatre i dima, a to je bio tek početak.

Foto: Eksplozija Rolls-Roycea ispred crkve St George in the East – trenutak u kojem za Harolda Shanda počinje njegov uistinu dugi Veliki petak u filmu 'Crni petak za gangstere (The Long Good Friday)' Johna Mackenzieja. Izvor: IMCDb / kadar iz filma 'Crni petak za gangstere (The Long Good Friday)'.

'Crni petak za gangstere' film je koji se smatra jednim od ponajboljih u žanru kriminalističkog filma, a smatra se i jednim od najboljih britanskih filmova uopće. Iznimno popularan, u doba premijere razni preprodavači su posjetiteljima kinodvorana koji su čekali u redu za ulaznice nudili piratske verzije istog filma na VHS-u, i sve bi u trenu planule. Još jednom se pokazalo da uspjeh filma nije proporcionalan uloženom novcu, činjenica koja mnogim hollywoodskim mogulima nikako ne ulazi u glavu.

Film koji su pokušali okljaštriti

Film je snimljen za smiješno male novce. Svim glavnim glumcima, režiseru, scenaristu isplaćeno je po 15.000 £, a vrijednost cjelokupne produkcije bila je tako niska da se čak govorkalo da se tu radi zapravo o TV produkciji, a ne filmu za velike ekrane. No John Mackenzie, koji je karijeru započeo sredinom šezdesetih kao asistent Kenu Loachu, u svim je svojim intervjuima oštro opovrgavao takve glasine, tvrdeći da niti u jednom trenu film nisu radili kao televizijski.

Mora se priznati da je ovim filmom sam režiser dosegnuo kreativni vrhunac kakav nije dosegnuo ni prije ni poslije, iako je imao na raspolaganju i dobre glumce i dobre predloške. Između ostalog ponovno je surađivao s Hoskinsom u 'Počasnom konzulu (The Honorary Consul)', filmu koji je imao potencijala da postane najbolja ekranizacija nekog od romana Grahama Greenea, ali ni Hoskins ni poslovično dobri Michael Caine nisu mogli pomoći da se sakrije užasno loša gluma Richarda Gerea, totalno pogrešno odabranoga za glavnog glumca.

Solidna mu je bila i ekranizacija špijunskoga thrillera 'Četvrti protokol (The Fourth Protocol)' Frederica Forsytha, pisca čiji su romani gotovo pa redovito ekranizirani, a najpoznatiji (i najbolji) zasigurno je 'Šakalov dan (The Day of the Jackal)', kojega je ekranizirao Fred Zinnemann, gdje je Michaelu Caineu pridodao Piercea Brosnana, još jednog člana ekipe iz 'Crnog petka za gangstere'.

Foto: Mladi Pierce Brosnan u svom filmskom debiju, kao jedan od pripadnika IRA-e u 'Crnom petku za gangstere (The Long Good Friday)' Johna Mackenzieja. Izvor: IMDb / 'The Long Good Friday'.

Snimanje filma odvijalo se uglavnom na lokacijama u Londonu i, unatoč govorkanjima o kaotičnom stanju na setu, a spominjali su se izrazi poput „kaos, potpuno rasulo“, ono se odvijalo bez imalo problema. Glasine su vjerojatno proizašle iz činjenice da su na setu, kao savjetnici, a dobar, dobar dio njih nastupio je i u samom filmu, bili stvarni pripadnici londonskog podzemlja.

I njihovi savjeti neizmjerno su pomogli Hoskinsu da ostvari uistinu impresivan lik gangsterskog bossa. Naizgled nebitni detalji, poput diskretnog upozorenja: »Ne moraš vikati, Bobe, svi oni znaju tko si ti«, ili prije odlaska u akciju upozorenje da se s oružjem barata što neupadljivije, samo su doprinijeli uvjerljivosti radnje. Nažalost, nisam uspio nigdje naći podatak koji se to savjetnici-glumci pojavljuju u filmu, no to ni nije toliko bitno.

No ako je samo snimanje proteklo bez problema, pravi problemi počeli su kad je film već bio spreman za prikazivanje. Producenti, «Black Lion Films», podružnica «ITC-a» (Independent Television Company, a čiji je predsjednik tada bio lord sir Lew Grade, čije su filmove kritičari znali posprdno nazivati «Low grade»), nisu željeli poduprijeti film u ovakvu obliku.

Procijenjen je opscenim, vulgarnim (naravno, u cijelom filmu koristi se žargon ulice), grubim, odvratnim, nepatriotskim (radi upletanja IRA-e, kao i spominjanja o tome kako britanski vojnici u Belfastu svaki dan žive u strahu za svoje živote, tako da ga se ocijenilo kao Pro-IRA film, a takve teme jednostavno nisu bile popularne u Engleskoj osamdesetih godina...).

Producenti su odlučili da ga se premontira u 82-minutnu verziju i da se Bobu Hoskinsu nasinkronizira glas, jer su smatrali da će njegov naglasak biti nerazumljiv Amerikancima. Čak su mu rekli, kako se godinama kasnije prisjećao, pucajući od smijeha: «LISTEN, BOB, YOU REALLY GONNA LIKE IT... WE'VE DONE IT WELL» («Pazi, Bobe, stvarno će ti se svidjeti... uradili smo to dobro»).

Nevjerojatno je da su uopće imali obraza reći glavnom glumcu kako su njegov glas dobro uklonili iz čitavog filma! (Sam Bob izjavio je za takav čin da je to prostituiranje njegovih glumačkih sposobnosti). Ne treba ni spominjati kako su razvojem događaja bili razočarani Barry Hanson (producent) i Mackenzie kao režiser, ali producenti su s Hoskinsom morali oprezno jer je imao ugovor po kojem mu NISU SMJELI nasinkronizirati glas bez njegova pristanka.

„Vi ste vražji luđaci!“

I tada je takva, okljaštrena verzija filma doživjela premijeru pred drugim glumcima, režiserima i producentima i, naravno, pred Hoskinsom, koji je projekciji prisustvovao u pratnji svog agenta, da bi nakon samo 10 odgledanih minuta uzviknuo: «Vi ste vražji luđaci», pljesnuvši snažno rukama u tišini projekcijske sale.

A tada se dogodilo čudo. Možda i nije bilo čudo, od takvih ljudi se to moglo i očekivati. Ustali su Alec Guinness, Alan Parker, John Boorman, Richard Burton, Warren Beatty i svi su poručili Bobu: «Mi smo uz tebe. Što god trebaš, mi smo uz tebe.»

U mah se prikupilo 5000 £ da se pokrene sudski proces protiv producenata koji su se sada našli na muci. Ipak su se velike zvijezde ujedinile protiv njih, podnesena im je peticija, koju su osim spomenutih zvijezda potpisali i mnogi drugi. Trebalo je pod hitno iznaći neko rješenje iz ove mučne situacije, mučne baš za sve zainteresirane. Tako se i dogodilo da su producenti rekli Bobu: «U redu, otkupi film, prodat ćemo ti ga».

Najskuplja kinokarta Georgea Harrisona

Naravno, Hoskins nije imao novaca za to, ali dogodilo se da je slučajno sreo jednog od Pythonovaca, Erica Idlea, i rekao mu: «Sigurno si zaradio hrpu novaca s 'Brianovim životom (Life of Brian)', želiš li kupiti jedan film?»

Organizirana je privatna projekcija na kojoj je uz Idlea prisustvovao i bivši član grupe «The Beatles» George Harrison, ujedno jedan od osnivača i vlasnik producentske kuće «HANDMADE FILMS», i oni su uistinu otkupili integralnu verziju filma za dosta nisku svotu novaca od kojih 800.000 £ i napravili pun pogodak, pošto je film postao izniman hit, koji je Hoskinsu donio BAFTA[2] nominaciju za najbolju ulogu, dok je scenarist Barry Keefe osvojio nagradu Edgar Allan Poe.[3]

Zanimljiv je i način na koji je Harrison osnovao producentsku kuću «Handmade Films». 1978. godine Pythonovci su vršili pripreme za snimanje 'Brianovog života' na lokacijama u Tunisu, gdje je već bio dobar dio tehničke ekipe koja je izrađivala setove, kada im je glavni sponzor EMI javio da odustaje od projekta. Trebalo je pod hitno naći zamjenu, a to je bilo prilično problematično u ovoj fazi projekta.

Tada se Idle sjetio Harrisona, koji je bio veliki obožavatelj «Letećeg cirkusa», a s Pythonovcima je već surađivao na snimanju 'The Rutles', parodiji na Beatlese i sve one ozbiljne dokumentarce snimljene o njima, pri čemu je Harrison vodio intervjue.

Trebalo je za spas 'Brianovog života' (u kojemu se, uzgred budi rečeno, u maloj ulozi maskiran lažnom bradom pojavljuje i sam Harrison, u sceni kad se Brianova majka, obraćajući se gomili s balkona, u jednom trenutku okrene i vidi punu sobu ljudi, među kojima je bio i on) prikupiti veliki novac i on će se, neki kažu od tantijema, drugi pak da je digao hipoteku na kuću, pojaviti sa 6.000.000 £ i omogućiti nastavak snimanja, i ujedno osnovati svoju producentsku kuću koja će potpisati čitav niz izvrsnih filmova.

Legenda kaže da je uložio u 'Brianov život' jer se bojao da bi, ako to ne učini, to bio kraj Pythonovaca i da više ne bi bilo njihovih filmova. Kako god bilo, ispalo je da će ex-Beatles spasiti dva jako bitna filma kojima je prijetio krah. Ujedno se može podičiti i titulom vlasnika najskuplje kinokarte u povijesti, jer je, došavši samo pogledati 'Crni petak za gangstere', na kraju otišao kupivši film.

Foto: George Harrison i Denis O’Brien, osnivači HandMade Filmsa, kompanije koja je odigrala ključnu ulogu u sudbini filma 'Crni petak za gangstere'. Izvor: PA Images/Getty Images.

Mali čovjek, veliki gangster

Nevjerojatno je kako je malo falilo da jedan izuzetan film bude uništen do neprepoznatljivosti. Ne bi mu ništa pomogao ni gotovo savršeni casting: od poznatih glumaca pa do anonimusa koji se pojavljuju u većim ili manjim ulogama, svi su doslovce savršeni.

Bob Hoskins je bio prvi izbor za ulogu Harolda Shanda i sjajno je to odradio. Skorojević pun para, kojemu, ako samo malo zagrebemo ispod vanjskog sloja finoće i uglađenosti, nailazimo na njegovu pravu vanjštinu, nemilosrdnost, brutalnost, bezobzirnost. Unatoč svom bogatstvu zauvijek je ostao čovjek ulice, odakle je i potekao. A kad ga se vidi onako omanjega, ali uistinu nabijenoga i snažnoga, i po fizičkim predispozicijama odaje čovjeka koji stvarno izgleda prijeteće.

A još kad ga se vidi u završnim scenama filma, gdje zadnjih pet minuta filma imamo samo krupne kadrove njegova lica, ali se s njega bez ijedne izgovorene riječi može očitati o čemu razmišlja, dok sjedi na zadnjem sjedištu taksija. Upravo nevjerojatan kraj i možda jedan od najefektnijih filmskih završetaka uopće.

Mackenzie je od početka želio tako završiti film, no nije bio siguran kako će Hoskins uspjeti to obaviti. No pokazalo se da sumnji uopće nije bilo mjesta. Zanimljivo je da su, snimajući te završne scene, s Mackenziejem za volanom, umalo izazvali sudar, jer se Mackenzie toliko zagledao u Hoskinsa, impresioniran njegovom izvedbom, da nije gledao ispred sebe i na kraju je na jedvite jade uspio izbjeći autobus ispred njih.

Foto: John Mackenzie, škotski redatelj čiji je 'Crni petak za gangstere (The Long Good Friday)' postao jedan od ključnih britanskih gangsterskih filmova. Izvor: IMDb – John Mackenzie

Vrijedi spomenuti da će Bob Hoskins osam godina kasnije snimiti još jedan značajan britanski krimić. Dakako, riječ je o 'Mona Lisi (Mona Lisa)' Neila Jordana, a zajedno s 'Uhvatite Cartera (Get Carter)' Mikea Hodgesa ta 3 filma čine trio najpoznatijih i po mnogima najboljih filmova toga žanra koji su nam stigli s otoka.

Izuzetno važnu ulogu ima i Helen Mirren, kao Victoria. Izuzetna glumica širokog raspona uloga, osobno meni jedna od najdražih. Možda nam je najpoznatija po nastupu u izvrsnoj seriji PRIME SUSPECT (Osumnjičeni) kao načelnica Scotland Yarda Jane Tennyson, koja se gotovo jednako borila i protiv kriminalaca i protiv podmetanja kolega, koji su se teško pomirili s činjenicom da im je šef žena.

No znamo je također iz čitavog niza odličnih filmova. Ona je bila zla čarobnica Morgaine Le Fey u 'Excaliburu (Excalibur)' Johna Boormana, koja će iz incestuozne veze s kraljem Arthurom roditi sina Mordreda i donijeti propast cijeloj družbi okruglog stola, ali i sebi samoj. Okružena brojnim zvijezdama u Altmanovu 'Gosford Parku (Gosford Park)', svima im je na neki način održala lekciju iz glume.

U ovom filmu ona je Haroldova supruga, no i više od toga, ona mu je uistinu partnerica (ovo je jedan od rijetkih filmova gdje Bossova žena ima tako važnu ulogu i gdje su oni gotovo ravnopravni) i uz to jedina je koja uspijeva držati pod kontrolom njegove provale bijesa. To se posebno dobro vidi u sceni kada, nakon što je ubio svog (sada već bivšeg) najbližeg suradnika, u autu nasloni umorno glavu na Victoriino rame, dok ga ona nježno mazi.

Muzika u filmu je izvrsna i po mom sudu jako dobro prilagođena tempu i općoj atmosferi filma. Potpisao ju je Francis Monkman, rock muzičar kojemu je ovo bio prvi rad na filmu. Inače, on je jedan od kompozitora za grupu «Sky», grupu koja se bavi obradama klasike na popularniji način, ali znaju obrađivati i poznate filmske teme, od kojih me se posebno dojmila obrada glavne teme iz filma 'Z', koju je u originalu komponirao Mikis Theodorakis.

Video: Francis Monkman, 'Crni petak za gangstere (The Long Good Friday)', glavna tema

Sama struktura radnje je jako dobro koncipirana. Početak je rascjepkan na niz labavo povezanih detalja, da nas drži u nedoumici, ali i dalje zainteresiranima. Tek u desetoj minuti filma susrećemo glavnog lika i kako on popunjava nedostajuće dijelove slagalice, tako i mi počinjemo popunjavati praznine i ostajemo zaintrigirani do samoga kraja.

No pogrešno bi bilo pomisliti da je to jedan od onih filmova kojima, jednom kad raspredemo cijelu priču, postaju nezanimljivi. Ni najmanje. Tako je dobro napravljen da sam uživao svaki put (u jedno 5-6 gledanja do sada) u događajima koji su zadesili «sirotog» Harolda i, iako se radnja odvija ipak u dva dana, a ne samo na Veliki Petak, ipak će on za njega biti jako, jako dugačak.

‐-‐----‐---‐----------‐----------

[1] Braća Kray, Ronald, Reginald te Charlie (sva trojica, kao mladići, bavili su se boksom), započeli su svoju karijeru u kriminalnim vodama »reketarenjem«. Pratio ih je i glas beskompromisnih boraca jer tuču nisu prekidali sve dotle dok i zadnji protivnik nije ležao isprebijan na cesti. Nije ni čudo što je policija, kada bi se raspitivala o Krayovima, uvijek nailazila na znakoviti zid šutnje. S reketarenja prešli su na vođenje noćnog kluba u Knightsbridgeu – 1960. Nisu previše skretali pažnju na svoje aktivnosti sve do 1964. godine, kada su tabloidi razotkrili homoseksualnu aferu između Ronalda Kraya i Lorda Boothbyja, bivšeg konzervativnog ministra. U međuvremenu nemilosrdno su se obračunavali s oponentima i ubojstva na javnim mjestima, i to usred bijela dana, nisu bila ništa neuobičajeno za East End. Policija je često bila prisiljena pustiti ili Ronnieja ili Reggieja, jer nisu bili sigurni kojeg od dvojice braće ustvari imaju u rukama. Ronnie je jednom prilikom ipak završio u zatvoru – i to na Isle of Wight, gdje nije imao nikakvih veza, i to iskustvo je strašno utjecalo na njegovu psihotičnost. Vratio se još neuravnoteženiji i divljiji nego ikada. No Scotland Yard je bio nemoćan i, mada se broj leševa progresivno povećavao, ništa im se nije moglo dokazati. Najzad, nakon što izmasakriraju bivšeg člana svoje bande Jacka «the Hat» McVitieja, koji je prešao u suparničku bandu pa čak i počeo ucjenjivati Krayove, Scotland Yard je svu trojicu braće izveo pred sud, Old Bailey, 1969. Ronnie i Reggie osuđeni su na doživotnu kaznu zatvora, a Charlie će dobiti 7 godina za različite prekršaje. Ronald Kray umrijet će u ćeliji 1996. godine, a Reginald Kray bit će pomilovan 2000. godine nakon što je odslužio 31 godinu, da bi umro šest tjedana kasnije od raka.

[2] BAFTA – British Academy of Film and Television Arts – Britanska filmska i televizijska akademija, osnovana 1975. u Londonu. Počeci joj sežu još od 1948., kad je osnovana BFA – British Film Academy. 1959. BFA se spaja s Guild of Television Producers and Directors (Ceh televizijskih producenata i režisera) i nastaje SFTA – Society of Film and Television Art (Udruga za filmsku i televizijsku umjetnost). Reorganizacijom SFTA-e 1975. nastala je BAFTA.

[3] Nagrada ustanovljena 1945. godine u Americi, nazvana po Edgaru Allanu Poeu, koji se smatra rodonačelnikom detektivskog žanra (njegov poznati detektiv Auguste Dupin), a koju dodjeljuju pisci krimića svakog travnja.