Desetljećima je njezin glas bio svuda, dok njezino ime često nije bilo. Darlene Love pjevala je neke od najprepoznatljivijih pop i rock pjesama šezdesetih, surađivala s Philom Spectorom i ostavila trag koji je daleko nadživio vrijeme u kojem je nastao. Dokumentarac ‘Darlene Love: Znam gdje sam bila' ('Darlene Love: I Know Where I've Been') Barryja Avricha sada njezinu priču stavlja tamo gdje je odavno pripadala – u prvi plan.

Film je predstavljen na Toronto International Film Festivalu, a prati put Darlene Love od početaka karijere i rada u vokalnoj skupini The Blossoms do suradnje s Philom Spectorom, razdoblja u kojem je njezin glas završavao na velikim hitovima koji nisu uvijek bili objavljivani pod njezinim imenom. Redatelj Barry Avrich dokumentarac gradi oko njezine borbe da ponovno preuzme kontrolu nad vlastitim imenom, glasom i karijerom.

Glas koji je publika poznavala bolje od imena

Jedan od ključnih trenutaka njezine karijere bio je ‘He's a Rebel', veliki hit iz 1962. godine. Pjesmu je otpjevala Love, ali je objavljena pod imenom grupe The Crystals. Upravo takve situacije postale su važan dio njezine priče i odnosa s producentom Philom Spectorom, čiji je način rada istodobno pomogao stvoriti njezinu karijeru i dugo držao njezino ime u sjeni.

Love je bila jedan od ključnih glasova Spectorova čuvenog „Wall of Sounda“, a njezin vokal ostao je vezan uz niz snimaka koje su postale sastavni dio američke pop kulture. Među njima posebno mjesto zauzima božićni klasik „Christmas (Baby Please Come Home)“, pjesma koju je desetljećima izvodila i u televizijskom programu Davida Lettermana.

Od čišćenja kuća do povratka na pozornicu

Dokumentarac se ne zadržava samo na razdoblju najvećih uspjeha. Love je nakon godina provedenih u glazbenoj industriji prošla kroz razdoblje u kojem je njezina karijera praktički nestala, a radila je i kao čistačica kuća prije nego što je odlučila ponovno pokušati ostvariti život na pozornici.

Povratak joj je donio novu karijeru, nastupe na Broadwayu i filmske uloge, među kojima je publici posebno poznata kao Trish Murtaugh u serijalu ‘Smrtonosno oružje' ('Lethal Weapon').

Njezino ponovno otkrivanje kulminiralo je 2011. godine, kada je primljena u Rock and Roll Hall of Fame. Dvije godine poslije bila je jedna od središnjih osoba Oscarom nagrađenog dokumentarca ‘Dvadeset stopa od slave' ('20 Feet from Stardom'), posvećenog pratećim vokalistima čiji su glasovi obilježili popularnu glazbu, iako su sami često ostajali izvan svjetla reflektora.

Taraji P. Henson pomogla donijeti priču na ekran

Među producentima dokumentarca nalazi se Taraji P. Henson, koja je zajedno s Love i Avrichom sudjelovala u predstavljanju filma u Torontu. Projekt se ne bavi samo glazbenom karijerom svoje protagonistice nego i pitanjem autorstva, priznanja i položaja izvođača čiji je rad desetljećima bio poznatiji od njih samih.

Avrich pritom koristi arhivske snimke i svjedočanstva kako bi rekonstruirao karijeru koja se proteže kroz više od šest desetljeća i pokazao kako je Love uspjela izgraditi novi život nakon što se činilo da je glazbena industrija s njom završila.

Priča o povratku vlastitog imena

Variety u svojoj recenziji posebno izdvaja način na koji dokumentarac prikazuje Love kao izvođačicu koja nije dopustila da njezina priča završi u ulozi anonimnog glasa iza tuđeg imena. Film njezinu karijeru promatra i kao primjer načina na koji je glazbena industrija tog vremena postupala s izvođačima koji nisu imali kontrolu nad vlastitim snimkama i karijerama.

‘Darlene Love: Znam gdje sam bila' ('Darlene Love: I Know Where I've Been') tako priču jedne od najprepoznatljivijih vokalistica svoje generacije vraća na njezin početak – do glasa koji su milijuni ljudi poznavali, čak i onda kada nisu znali ime žene koja je pjevala.

Izvor: Variety