David Bowie danas je prije svega zapamćen kao jedna od najvećih glazbenih ikona svih vremena, ali njegov glumački opus također krije nekoliko uistinu posebnih uloga. Od kultnog Labyrintha do suradnje s Christopherom Nolanom u The Prestigeu, Bowie je dokazao da pred kamerom može biti jednako fascinantan kao i na pozornici.
Ipak, jedna od njegovih najboljih i danas pomalo nepravedno zapostavljenih izvedbi stigla je 1983. godine u filmu Merry Christmas, Mr. Lawrence, ratnoj drami legendarnog japanskog redatelja Nagise Ōshime.
Film, temeljen na djelima Laurensa van der Posta, prati iskustva britanskih ratnih zarobljenika u japanskom logoru tijekom Drugog svjetskog rata. Bowie je glumio bojnika Jacka „Strafera“ Celliersa, novog zarobljenika čiji prkosni stav odmah dolazi u sukob s japanskim zapovjednikom logora.
Bowie je kritičare osvojio još prije filma
Bowie do početka 1980-ih već nije bio potpuni glumački početnik. Još je 1976. ostvario upečatljivu glavnu ulogu Thomasa Jeromea Newtona u znanstvenofantastičnoj drami The Man Who Fell to Earth redatelja Nicolasa Roega.
Još veće priznanje stiglo je 1980., kada je debitirao na Broadwayu kao Joseph Merrick u predstavi The Elephant Man. Kritičari su odmah primijetili da Bowie posjeduje nešto više od pukog statusa slavne rock zvijezde – sposobnost da izgradi kompleksan lik i potpuno se transformira pred publikom.
Upravo ga je u toj predstavi gledao Nagisa Ōshima.
Japanski redatelj tražio je glumca za svoj novi ratni film i zaključio da bi Bowie bio idealan za ulogu Celliersa. Bila je to odluka koja se pokazala iznimno pogođenom.
Bowie je, s druge strane, bio veliki ljubitelj japanske kulture i već je poznavao Ōshimov rad. Kada mu je redatelj ponudio ulogu, pristao je praktički bez razmišljanja – čak i prije nego što je pročitao scenarij.
„Bila je to prilika koja se pruža jednom u životu“, objasnio je Bowie.
Uloga koja je pokazala da Bowie nije samo glazbenik
U Merry Christmas, Mr. Lawrence Bowie glumi vojnika koji u japanski logor stiže kao potpuna suprotnost onome što njegovi zarobljivači očekuju.
Kapetan Yonoi, kojeg glumi japanski skladatelj i glazbenik Ryuichi Sakamoto, fanatično je odan kodeksu bushida i teško podnosi Celliersovu otvorenu neposlušnost. Istodobno, između dvojice muškaraca razvija se kompleksna fascinacija koja dodatno komplicira odnos između zarobljenika i njihovih čuvara.
Uz njih su i Tom Conti kao potpukovnik John Lawrence te Takeshi Kitano kao narednik Gengo Hara.
Bowie je u toj priči uspio napraviti nešto posebno. Njegov Celliers nije samo prkosni britanski vojnik – iza njegove samouvjerenosti i gotovo magnetske pojave kriju se krivnja, trauma i osjećaj odgovornosti.
The New York Times tadašnja je kritičarka Janet Maslin opisala Bowieja kao „rođenu filmsku zvijezdu“, posebno ističući njegovu nepredvidivu i hipnotičku prisutnost na ekranu.
Zanimljivo je da je scenarij napisao Paul Mayersberg, isti čovjek koji je radio na The Man Who Fell to Earth, a Celliersove je replike namjerno pisao imajući Bowieja na umu. Rezultat je jedna od onih glumačkih izvedbi u kojima je teško zamisliti drugog glumca u istoj ulozi.
Film koji su voljeli Nolan i Kurosawa
Merry Christmas, Mr. Lawrence nije svima sjeo. Roger Ebert, primjerice, filmu je dao dvije i pol zvjezdice i imao je ozbiljne zamjerke na pojedine aspekte filma.
No Bowiejeva izvedba uglavnom je prolazila bez kritika.
Danas film na Rotten Tomatoesu drži vrlo visokih 89 posto kod kritičara, a njegov se ugled s vremenom samo povećavao. Posebno je zanimljivo da ga je Christopher Nolan uvrstio među svojih deset omiljenih filmova, dok ga je Akira Kurosawa također smatrao jednim od svojih najdražih filmova.
A kada se uzme u obzir koliko je velikih redatelja i glumaca prošlo kroz povijest ratnog filma, takvo priznanje nije mala stvar.
Merry Christmas, Mr. Lawrence zato danas vrijedi pogledati ne samo kao snažnu antiratnu dramu nego i kao podsjetnik da je David Bowie bio puno više od glazbene zvijezde koja je povremeno glumila.
U rukama Nagise Ōshime dobili smo glumca koji je znao iskoristiti vlastitu neobičnu karizmu, ali je iza nje uspio pronaći i ranjivost. A upravo je ta kombinacija ono što Jacka Celliersa čini jednom od njegovih najboljih filmskih uloga.
Samo bi daodali da je uz Davida Bowiea, lekciju u svom fahu održao i skladatelj Ryuichi Sakamoto s nezaboravnim sountrackom iz tog filma.
Video: Ryuichi Sakamoto, OST
