Emily Watson kaže da ju je odrastanje u vjerskom kultu zamalo spriječilo da glumi u 'Breaking the Waves': 'Bila sam poput isključene žice'
Cijenjena glumica Emily Watson otkrila je kako je njezino djetinjstvo unutar kontroverznog religioznog pokreta zamalo prekinulo njezinu karijeru prije nego što je uopće započela.
Emily Watson, jedna od najcjenjenijih britanskih glumica svoje generacije, trenutačno boravi na Sarajevo Film Festivalu, gdje predsjeda žirijem i prima počasno Srce Sarajeva. Tijekom razgovora s publikom otvoreno je progovorila o odrastanju u strogo religioznoj zajednici koje je, kako danas priznaje, snažno obilježilo njezin život i karijeru.
Watson je odrasla u londonskoj organizaciji School of Philosophy and Economic Science, koja zagovara konzervativne vrijednosti, strogo tradicionalne rodne uloge i konzervativni pogled na seksualnost. Bivši članovi organizaciju su opisivali kao sektu, novi religijski pokret, pa i kult. Watson je sama upotrijebila upravo riječ „kult“.
„Dijelovi tog života bili su vrlo sretni, a dijelovi vrlo čudni“, prisjetila se. „Rođena sam u vrlo lijepoj obitelji, ali odrasla sam u svojevrsnom vjerskom kultu koji je bio vrlo strog. Bila sam vrlo pobožna mlada osoba. Snažno sam vjerovala u sve to i trebalo mi je neko vrijeme da pronađem vlastiti put.“
Gluma joj je, kaže, doslovno „spasila život“.
Karijeru je započela na kazališnim daskama kao članica Royal Shakespeare Companyja, no međunarodnu slavu donio joj je film Larsa von Triera Breaking the Waves iz 1996. godine. Watson je u njemu odigrala Bess McNeill, mladu ženu iz represivne i duboko religiozne zajednice na sjeveru Škotske. Bess se zaljubljuje u danskog radnika na naftnoj platformi, kojeg glumi Stellan Skarsgård, a nakon njegove teške nesreće počinje donositi odluke koje su u potpunoj suprotnosti s moralnim pravilima zajednice u kojoj je odrasla.
Watson danas smatra da nije slučajno što je upravo ta uloga postala njezin veliki proboj. Kada je film 1996. premijerno prikazan u Cannesu, malo je tko znao za njezino religiozno odrastanje.
„Znala sam da imam neku povezanost s tim likom“, rekla je.
Postojala je, međutim, još jedna vrlo važna poveznica. Kada je članovima School of Economic Science rekla da će snimiti film, raspitali su se o njegovom sadržaju. Ubrzo je pozvana na razgovor i jasno joj je naređeno da ne prihvati ulogu.
„Rečeno mi je da to ne smijem učiniti i da nastavim svojim nedostojnim putem.“
Taj je trenutak, kaže, bio prekretnica.
„To je bio prekid. To je bilo mjesto u kojem sam odrasla, tamo su bili moji prijatelji. Otišla sam i bila sam očajna, ali istodobno sam osjećala kao da mi srce polijeće. Osjećala sam nevjerojatnu slobodu.“
Watson danas vjeruje da je upravo taj osjećaj trebalo poslušati. U Breaking the Waves prepoznala je vlastito iskustvo oslobađanja od zajednice koja joj je određivala kako treba živjeti.
„Osjećaj tog prekida, kada se dogodi svojevrsna nuklearna eksplozija i odjednom si izložena svjetlu i energiji... sve je to u filmu. Zato funkcionira. Bila sam poput komada žice koji je upravo isključen iz struje.“
Foto: Emily Watson u "Breaking the Waves" / Zentropa
Unatoč toj snažnoj povezanosti filma i njezina osobnog iskustva, Watson Stellanu Skarsgårdu nije rekla za svoje odrastanje sve do 2016. godine, kada su ponovno zajedno glumili u HBO-ovoj seriji Chernobyl.
„Doslovno je napravio ono kada vam ispljune piće“, prisjetila se kroz smijeh.
„U vrijeme snimanja filma sve mi je to bilo vrlo privatno. Nisam razumjela što mi se događa.“
Watson je tek posljednjih desetak godina postala otvorenija u razgovorima o svom djetinjstvu. Kaže da joj je u tome pomogla i promjena društvenog odnosa prema traumama iz djetinjstva.
„Početkom 1990-ih nije postojalo ovo razumijevanje da je zdravo istraživati štetu koja se dogodila tijekom odrastanja. Trebalo mi je cijelo jedno životno razdoblje da sve to razmrsi. Godine 1996. ne bih znala ovako artikulirati sve što danas razumijem. Bila sam vrlo defenzivna.“
To se, kaže, vidjelo i tijekom njezina prvog pojavljivanja u Cannesu. Ogroman pritisak konferencija za novinare i medijske pažnje natjerao ju je da se potpuno zatvori.
„Samo sam željela ostaviti dojam najnormalnije, najdosadnije osobe na svijetu. Jer ako nekoga pustite unutra, ako nekome dopustite da nešto sazna o vama, to nije sigurno.“
Na festivalu su tada bili i njezini roditelji, koji su još uvijek bili povezani s tom religijskom zajednicom. Situacija je zato bila dodatno složena.
„S jedne strane podržavali su me i bili vrlo dragi. Moj otac je nakon projekcije bio bijel kao ova haljina. Svaki otac koji pogleda taj film vjerojatno bi tako reagirao. Ali istodobno nisu govorili u moje ime unutar organizacije. Bila je to vrlo složena situacija. No sazrijevali smo, razgovarali i na kraju smo bili dobro.“
Watson se prisjetila i razdoblja kada je za Breaking the Waves i Hilary and Jackie bila u utrci za Oscara. Današnje nagradne kampanje smatra znatno agresivnijima nego u vrijeme njezina proboja.
„Komercijalna priroda svega toga je tužna jer to nije prava meritokracija. Sve je stvar novca.“
Upravo zato, kaže, Sarajevo Film Festival za nju predstavlja nešto sasvim drugačije.
„Ovdje je sve vrlo čisto i lijepo. Prekrasno je plivati u rijeci pripovijedanja.“
Watson je u Sarajevu govorila i o položaju redateljica, istaknuvši da bi željela češće surađivati sa ženama iza kamere. Kao posebno iskustvo izdvojila je rad s Chloé Zhao na filmu Hamnet.
„Ona vas vodi na duhovno putovanje i od filma napravi nešto što se temelji upravo na tom putovanju.“
Na pitanje palestinskog člana publike o tome koliko je teško glumcima iz marginaliziranih sredina, osobito onima koji rade u ratom pogođenim zemljama, Watson je priznala da joj je teško u potpunosti zamisliti s kakvim se preprekama susreću.
No jednu je stvar, kaže, sigurna:
„Shakespeare pripada Palestini jednako kao i bilo kojem drugom mjestu.“
Večer prije gledala je film Welcome to Sarajevo Michaela Winterbottoma, koji ju je ponovno podsjetio na moć filma da govori o ljudima i mjestima koja često nemaju dovoljno prilika ispričati vlastitu priču.
„Svi smo mi u toj rijeci kreativnosti. Potpuno razumijem da su resursi vrlo ograničeni. Mislim da je kamera kamera. Ako ste otvoreni, ona vas može vidjeti.“
Emily Watson uskoro ćemo gledati u drugoj sezoni serije Dune: Prophecy, a trebala bi glumiti i u povijesnoj drami AMRI redateljice Mire Nair. Potvrdila je i sudjelovanje u redateljskom prvijencu Mackenzieja Crooka, filmu Mars Express, s Tobyjem Jonesom. Film će biti temeljen na stvarnoj priči Colina i Judith Pillinger i njihovoj misiji potrage za životom na Marsu krajem 1990-ih.