Filmski pustolov čije je prijateljstvo s Bogartom ispisalo povijest Hollywooda - 39 godina bez Johna Hustona

Foto: John Huston u karikaturi Gradimira Smuđe

Na današnji dan, 28. kolovoza 1987., umro je John Huston, jedan od najvećih američkih redatelja 20. stoljeća, autor filmova 'Malteški sokol (The Maltese Falcon)', 'Blago Sierra Madre (The Treasure of the Sierra Madre)', 'Afrička kraljica (The African Queen)', 'Čovjek koji je htio postati kralj (The Man Who Would Be King)', 'Čast Prizzijevih (Prizzi's Honor)' i 'Mrtvi (The Dead)'.

Imao je 81 godinu, a iza sebe je ostavio gotovo pola stoljeća filmske karijere kakvu je teško usporediti s bilo čijom drugom.

Pričamo o čovjeku koji nije bio samo redatelj: bio je i scenarist, glumac, boksač, slikar, pustolov i, iznad svega, čovjek koji je život često vodio poput junaka vlastitih filmova. Privlačili su ga gubitnici, tragači, pustolovi i ljudi opsjednuti nekim nedostižnim ciljem – zlatom, kraljevstvom, ljubavlju, slobodom ili drugom prilikom – koji na kraju svojega puta često otkrivaju nešto mnogo neugodnije i važnije o samima sebi. Malo je glumaca tako savršeno pripadalo Hustonovu svijetu kao Humphrey Bogart.

Huston i Bogart – prijateljstvo koje je iznjedrilo šest filmova

Putevi koji će spojiti ove dvije legende vodili su preko 'Visoke Sierre (High Sierra)' iz 1941., za koju je Huston bio jedan od scenarista, a Bogart odigrao ulogu koja mu je pomogla na putu prema statusu velike zvijezde.

Do uloge Roya Earlea, međutim, Bogart nije došao kao prvi izbor. George Raft odbio je ulogu ponajprije zato što njegov lik na kraju pogiba, a smetalo mu je i to što bi ponovno igrao gangstera. Raoul Walsh pokušao ga je nagovoriti, ali Raft se želio odmaknuti od tipa uloga po kojima je već bio prepoznatljiv.

Uloga je na kraju pripala Bogartu i pokazala se jednom od presudnih u njegovoj karijeri. U 'Visokoj Sierri' prvi je put dobio priliku biti više od uobičajenog gangsterskog negativca: Roy Earle bio je tragični antiheroj, čovjek osuđen na propast, ali dovoljno složen da publika s njim suosjeća.

Ironija je još veća jer je Raft potom odbio i 'Malteškog sokola', a i ta je uloga završila kod Bogarta. Dvije odluke koje su za Rafta bile odbijanja postale su za Bogarta dvije ključne stepenice prema statusu jedne od najvećih hollywoodskih zvijezda.

Iste je godine Huston prvi put dobio priliku režirati. Krenuo je s onim „od čega se tkaju sni“ – s 'Malteškim sokolom'.

Već se u izboru tog filma pokazalo nešto vrlo hustonovsko: nije se bojao predloška koji je već bio ekraniziran, pa čak ni onoga koji se već više puta pojavio na filmu. Naprotiv, privlačila ga je mogućnost da poznati materijal pročita na svoj način i od njega napravi nešto sasvim osobno. I s tom trećom verzijom dao je upravo onu definitivnu.

Prvi 'Malteški sokol' snimljen je 1931. u režiji Roya Del Rutha, s Ricardom Cortezom kao Samom Spadeom i Bebe Daniels. Pet godina poslije William Dieterle režirao je mnogo slobodniju, gotovo komičnu preradu pod naslovom 'Sotona je susreo damu (Satan Met a Lady)', s Warrenom Williamom i Bette Davis.

Huston se vratio bliže Hammettovu romanu, zadržao njegovu tvrdoću, precizan dijalog i moralno dvosmisleni svijet te stvorio jedan od ključnih filmova ranoga američkog noira. U njegovu je središtu bio Humphrey Bogart kao privatni detektiv Sam Spade.

'Malteški sokol' nije zato označio samo početak Hustonove redateljske karijere nego i početak jednog od najvažnijih kreativnih partnerstava i prijateljstava klasičnog Hollywooda.

Bogart je pod Hustonovom režijom snimio šest filmova: 'Malteški sokol', 'Preko Pacifika (Across the Pacific)', 'Blago Sierra Madre', 'Key Largo', 'Afričku kraljicu' i 'Pobijediti vraga (Beat the Devil)'.

Njihovo je povjerenje bilo gotovo potpuno.

Bili su prijatelji i izvan seta, suputnici i ljudi koji su jedan u drugome prepoznali sličnu mješavinu cinizma, humora, pustolovnog duha i nepovjerenja prema hollywoodskoj uglađenosti.

'Blago Sierra Madre' – zlato, ludilo i zagonetni B. Traven

U 'Malteškom sokolu' Huston je pomogao oblikovati Bogartovu filmsku personu, a sedam godina poslije u 'Blagu Sierra Madre' dekonstruirao je sve do tada stvoreno.

Bogart više nije hladnokrvni, samouvjereni junak. Njegov Fred C. Dobbs čovjek je kojega potraga za zlatom postupno izjeda, pretvarajući ga u paranoičnu, pohlepnu i opasnu osobu.

Film je nastao prema romanu zagonetnog B. Travena, jednog od najmisterioznijih pisaca 20. stoljeća. Pravi identitet čovjeka koji se skrivao iza toga imena desetljećima je bio predmet istraga, teorija i legendi. Ta tajanstvenost autora gotovo savršeno pristaje svijetu 'Blaga Sierra Madre', priči o zlatu, pohlepi, strahu i ljudskoj propasti u Meksiku.

Film je postao jedan od vrhunaca Hustonove karijere. Donio mu je Oscara za režiju i Oscara za scenarij, dok je njegov otac Walter Huston osvojio Oscara za najboljeg sporednog glumca kao stari tragač za zlatom Howard. Otac i sin tako su iste večeri postali dobitnici Oscara za isti film.

Koliko je 'Blago Sierra Madre' brzo postalo prepoznatljivo u popularnoj kulturi, pokazuje i crtić sa Zekoslavom Mrkvom '8 Ball Bunny' iz 1950., u režiji Chucka Jonesa.

Bogart kao Fred C. Dobbs u '8 Ball bunny'

U njemu se pojavljuje karikatura Humphreyja Bogarta kao Freda C. Dobbsa, njegova lika iz 'Blaga Sierra Madre'. Neobrijani i izmučeni „Bogart“ nekoliko puta prilazi Zekoslavu Mrkvi tražeći sitniš, u gegu koji izravno podsjeća na početak Hustonova filma, gdje Dobbs kao osiromašeni Amerikanac u Meksiku moli prolaznika za novac.

A čovjeka kojemu Dobbs više puta prilazi tražeći novac u kratkoj cameo ulozi igra upravo John Huston. Kada mu Hustonov lik kaže da mu je već dva puta dao novac, Dobbs daje bolno tužan odgovor: kako nikada ne gleda čovjeka u lice od kojega prosi, nego samo ruku koja mu daje novac.

U crtiću je, naravno, sve to duhovitije: „Hej, kompa, može pomoć posrnulom glumcu u prolazu?“ A Zekoslav Mrkva je u ovom slučaju Huston.

Samo dvije godine nakon premijere filma taj je prizor već bio dovoljno poznat da ga publika odmah prepozna u crtiću.

'Afrička kraljica' – film, ljubavna priča i jedna od najvećih pustolovina iza kamere

Posebno mjesto u prijateljstvu Hustona i Bogarta zauzima 'Afrička kraljica' iz 1951., jedan od njihovih najpoznatijih zajedničkih filmova i jedan od velikih pustolovnih klasika Hollywooda.

Bogart igra Charlieja Allnuta, grubog i alkoholu sklonog vlasnika riječnog broda, dok Katharine Hepburn glumi Rose Sayer, strogu britansku misionarku.

Foto: Humphrey Bogart kao Charlie Allnut i Katharine Hepburn kao Rose Sayer, 'Afrička kraljica'

Njih dvoje tijekom Prvoga svjetskog rata kreću opasnom afričkom rijekom s nevjerojatnim planom da improviziranim torpedima napadnu njemački ratni brod.

Iz tog neobičnog spoja Huston je napravio pustolovinu, komediju i ljubavnu priču o dvoje potpuno različitih ljudi koji se pod ekstremnim okolnostima zbližavaju.

Upravo je za 'Afričku kraljicu' Humphrey Bogart osvojio jedinog Oscara za najboljeg glumca u svojoj karijeri.

Ali ono što se događalo iza kamere postalo je gotovo jednako slavno kao i sam film.

Huston je inzistirao na snimanju na autentičnim afričkim lokacijama, u vrijeme kada je bilo mnogo jednostavnije takvu produkciju napraviti u studiju. Ekipa je radila u ekstremnoj vrućini i vlazi, među insektima, blatom i gustom vegetacijom.

Tešku Technicolor opremu trebalo je prevoziti kroz teško pristupačna područja i riječnim putovima. Odjeća se zbog vlage teško sušila, oprema je zadavala probleme, članove ekipe pogađale su bolesti, a uvjeti snimanja bili su sve samo ne hollywoodski.

Produkcija je u Afriku stigla i bez potpuno dovršenog scenarija. Scenarist James Agee, koji je s Hustonom adaptirao roman C. S. Forestera, zbog zdravstvenih problema nije mogao otići na snimanje pa je u Afriku stigao Peter Viertel, koji je pomogao u daljnjem radu na scenariju.

Viertel je iskustvo s Hustonom poslije pretočio u roman 'Bijeli lovac, crno srce (White Hunter, Black Heart)'.

U središtu tog romana nalazi se redatelj gotovo opsjednut idejom da tijekom snimanja u Africi ode u lov na slona. Iza fikcionalnog lika vrlo se lako prepoznavao John Huston.

Gotovo četrdeset godina poslije upravo će tu priču na film prenijeti Clint Eastwood.

Eastwood je 1990. režirao 'Bijelog lovca, crno srce' i sam odigrao glavnu ulogu redatelja Johna Wilsona, jasno oblikovanog prema Hustonu.

Eastwoodov film nije doslovna rekonstrukcija nastanka 'Afričke kraljice', nego portret velikog i proturječnog filmskog pustolova – šarmantnog, samovoljnog, neustrašivog i opsjednutog iskušavanjem granica.

Za Hustona film očito nikada nije bio samo posao između studijskih zidova. Snimanje je moralo postati iskustvo, putovanje i gotovo prava životna pustolovina.

'Moby Dick' – Huston, Melville i Orson Welles

Među velikim Hustonovim književnim adaptacijama posebno mjesto zauzima i 'Moby Dick' iz 1956., snimljen prema romanu Hermana Melvillea.

Gregory Peck igra kapetana Ahaba, čovjeka opsjednutog lovom na velikoga bijelog kita.

Teško je zamisliti temu koja bi više odgovarala Hustonu: čovjek svoj život podređuje jednom cilju, kreće za nečim golemim i gotovo nedostižnim, a njegova se pustolovina postupno pretvara u opsesiju koja prijeti uništiti i njega i sve oko njega.

Posebna zanimljivost 'Moby Dicka' jest nastup Orsona Wellesa kao velečasnog Mapplea. Njegova je uloga kratka, ali iznimno upečatljiva, osobito propovijed o Joni i kitu.

Foto: Orson Welles kao velečasni Mapple, 'Moby Dick'

Susret Hustona i Wellesa pred kamerom dobiva dodatno značenje kada se pogleda nekoliko desetljeća kasnije.

U 'Moby Dicku' Welles glumi kod Hustona.

A u 'Drugoj strani vjetra (The Other Side of the Wind)' Huston će glumiti kod Wellesa.

Tako su se dvojica velikih autorskih redatelja našla s obje strane istoga odnosa – svaki je u jednom trenutku bio redatelj onome drugome.

Film koji je desetljećima želio snimiti s Bogartom

Posebno mjesto u Hustonovoj filmografiji zauzima 'Čovjek koji je htio postati kralj' iz 1975., njegova velika ekranizacija pripovijetke Rudyarda Kiplinga.

Huston je o tom projektu sanjao desetljećima.

Još pedesetih godina zamišljao je Humphreyja Bogarta i Clarka Gablea kao dvojicu bivših britanskih vojnika i pustolova koji odlaze u udaljeni Kafiristan s gotovo suludim planom da ondje postanu kraljevi.

Bogartova smrt 1957., a zatim i Gableova 1960., srušile su tu verziju projekta.

Huston ipak nije odustao.

Godinama je pokušavao ponovno pokrenuti film, a konačno ga je snimio 1975. sa Seanom Conneryjem i Michaelom Caineom.

Teško je u 'Čovjeku koji je htio postati kralj' ne osjetiti duh Hustonovih filmova s Bogartom.

Dvojica muškaraca kreću za bogatstvom, moći i nemogućim snom, sigurni da mogu nadmudriti sudbinu. Njihovo prijateljstvo stoji u samom središtu priče.

Kao u 'Blagu Sierra Madre', velika pustolovina postupno postaje priča o ljudskoj oholosti, pohlepi, prijateljstvu i cijeni snova koji postanu veći od samog čovjeka.

'Čast Prizzijevih' – veliki povratak i Oscar za Anjelicu

Deset godina poslije Huston je, već u dubokoj starosti i narušena zdravlja, ponovno pokazao koliko je živ njegov redateljski instinkt.

U crnoj gangsterskoj komediji 'Čast Prizzijevih' Jack Nicholson igra plaćenog ubojicu Charleyja Partannu, dok jednu od ključnih uloga, Maerose Prizzi, igra Hustonova kći Anjelica Huston.

Za tu je ulogu Anjelica osvojila Oscara za najbolju sporednu glumicu, a John Huston bio je nominiran za najboljeg redatelja.

Foto: Anjelica Huston kao Maerose Prizzi i Jack Nicholson kao Charley Partanna, 'Čast Prizzijevih'

John je Anjelicu prvi put režirao kao vrlo mladu glumicu u 'Šetnji s ljubavlju i smrću (A Walk with Love and Death)' 1969. godine. Iste se godine pojavila i u njegovu filmu 'Grešni Davey (Sinful Davey)'.

Mnogo godina poslije ponovno su radili zajedno na 'Časti Prizzijevih', a zatim i na njegovu posljednjem filmu.

Tako smo došli do toga da je obiteljska povijest Hustonovih postala jedna od najneobičnijih u povijesti Oscara. Sve je počelo s 'Blagom Sierra Madre'.

John Huston za taj je film osvojio dva Oscara – za režiju i scenarij – dok je njegov otac Walter Huston osvojio Oscara za najboljeg sporednog glumca. Gotovo četiri desetljeća poslije krug je zatvorila Johnova kći, osvojivši Oscara za 'Čast Prizzijevih' – također pod očevom režijom.

'Mrtvi' – oproštaj velikog redatelja

Hustonov posljednji film bili su 'Mrtvi', snimljeni prema znamenitoj pripovijetki Jamesa Joycea.

Anjelica Huston igra Grettu Conroy, dok je scenarij napisao njezin brat Tony Huston.

John Huston bio je tada teško bolestan i ovisan o dodatnom kisiku, ali film je ipak dovršio.

Rezultat je jedan od najdirljivijih završetaka neke velike redateljske karijere.

'Mrtvi' su tih, melankoličan film o ljubavi, sjećanju, izgubljenom vremenu i ljudima koji ostaju živjeti u nama dugo nakon što ih više nema.

Završetak Hustonove karijere tako je ponovno postao obiteljska priča: otac John režirao je, sin Tony napisao scenarij, a kći Anjelica odigrala jednu od svojih najnježnijih uloga.

Huston pred kamerom – lice i glas koji se nisu mogli zaboraviti

John Huston nije bio samo veliki redatelj nego i izrazito upečatljiv glumac.

Njegova gruba fizionomija, visoka figura, prodoran pogled i osobito dubok, hrapav i odmah prepoznatljiv glas činili su ga idealnim za likove patrijarha, političara, svećenika i moćnika.

Najslavniju glumačku ulogu ostvario je u 'Kineskoj četvrti (Chinatown)' iz 1974. Romana Polanskog.

Kao Noah Cross, bogati i zastrašujući losanđeleski moćnik, Huston je stvorio jednoga od najjezivijih negativaca američkog filma.

Foto: John Huston kao Noah Cross i Jack Nicholson kao Jake Gittes, 'Kineska četvrt'

Godinu dana poslije nastupio je u pustolovnom spektaklu 'Vjetar i lav (The Wind and the Lion)' Johna Miliusa, gdje je igrao američkog državnog tajnika Johna Haya, uz Seana Conneryja i Candice Bergen.

Posebno je zanimljiv i njegov nastup u kultnom filmu 'Zimska ubojstva (Winter Kills)' iz 1979. redatelja Williama Richerta, političkom trileru i crnohumornoj paranoji nastaloj prema romanu Richarda Condona.

Jeff Bridges igra mlađeg brata ubijenog američkog predsjednika koji pokušava otkriti istinu o atentatu, dok Huston igra Pa Kegana, golemo bogatog i moćnog obiteljskog patrijarha.

Hustonov glas bio je toliko karakterističan da je prirodno pronašao mjesto i u animiranom filmu. Nije bila potrebna ni njegova visoka, snažna pojava na ekranu – bilo ga je dovoljno čuti da se osjeti njegova autoritativna karizma.

Tako je 1977. posudio glas Gandalfu u animiranom filmu 'Hobit (The Hobbit)', televizijskoj adaptaciji Tolkienova romana u produkciji Rankin/Bass.

Njegov duboki, hrapavi glas savršeno je odgovarao čarobnjaku koji istodobno mora zvučati mudro, drevno, autoritativno i pustolovno. Nažalost, nije nastupio i u središnjem, i po meni najboljem, dijelu ove animirane trilogije, koji je napravio Ralph Bakshi i koji će poslije imati velik utjecaj i na samog Petera Jacksona.

Zašto ovo smatram trilogijom? Pa, jednostavno zato što će se animirani film 'Povratak kralja (The Return of the King)' iz 1980. pričom izravno nadovezati na Bakshijev rad, premda će odbaciti gotovo svaku natruhu njegove ozbiljnosti, i tako završiti ovu neobičnu animiranu trilogiju.

Najpozitivnije u tom završnom dijelu jest to što će Huston Gandalfu ponovno posuditi glas.

Redatelj, glumac, pustolov

John Huston pripadao je generaciji autora za koje film nije bio odvojen od života.

Njegovi su filmovi puni ljudi koji odlaze na putovanja, traže zlato, kraljevstva, ljubav, iskupljenje ili drugu priliku. Ponekad pronađu ono za čim su krenuli, mnogo češće ne.

Ali gotovo uvijek putem otkriju tko su zapravo. Što ne mora značiti da je slika koju otkriju o sebi dobra, ali je uvijek istinita, ma kakva bila.

Takav je bio Bogartov Dobbs u 'Blagu Sierra Madre'. Takav je Ahab u 'Moby Dicku'. Takvi su Connery i Caine u 'Čovjeku koji je htio postati kralj'. Takvi su Charlie i Rose u 'Afričkoj kraljici'.

A nešto od tih likova bilo je i u samome Hustonu – čovjeku koji je otišao u Afriku snimati film i usput poželio loviti slona, koji je desetljećima pokušavao ostvariti film svojih snova, koji je režirao vlastitoga oca do Oscara, a gotovo četrdeset godina poslije i vlastitu kćer.

Koliko je film bio neodvojiv dio bitka Johna Hustona pokazuje i to što je pred sam kraj života, teško bolestan, još jednom stao iza kamere i snimio 'Mrtve', film o sjećanju i ljudima koji nastavljaju živjeti nakon što ih više nema.

Poznavajući ga u mjeri u kojoj mislim da ga znam, rekao bih da je namjerno odabrao taj film da bude ujedno i njegov epitaf.

Ali nije se morao bojati. Sjećanja na njega žive kroz sve njegove filmove ili kroz filmove drugih autora, gdje je stasom i glasom, ponekad samo glasom, ostavio i više nego dovoljno razloga da ga pamtimo.

I volimo.

John Huston umro je 28. kolovoza 1987.