Frederick Bean "Tex" Avery ili dozvola za ludilo koje će raznijeti granice crtića

Na današnji dan, 26. kolovoza 1980., u Burbanku je umro Frederick Bean “Tex” Avery, jedan od ljudi bez kojih bi povijest animacije izgledala mnogo pitomije. Imao je 72 godine.

Avery nije bio samo veliki animator i redatelj. Bio je čovjek koji je shvatio da crtani film ne mora poštovati ni fiziku, ni logiku, ni pripovjedna pravila — pa čak ni granicu između filma i publike.

Foto: Frederick Bean 'Tex' Avery, 'Tex Avery: The Crazy World of Tex Avery (2003)'.

Kod njega lik ne mora samo pasti s litice. Može pasti s litice, shvatiti da je u crtiću, pogledati ravno u gledatelja, podignuti natpis kojim komentira vlastiti geg, pobjeći iz kadra, istrčati iz same filmske vrpce i zatim se vratiti jer izvan filma zapravo nema kamo.

U tome je bilo Averyjevo “ludilo”, ali ne nasumično, bilo je fantastično tempirano, u frenetičnom ritmu. Bez predaha, i uvijek neočekivano.

Od fizičkih poslova do animacije: počeci u Los Angelesu

Averyjeva animacijska karijera nije počela glamurozno.

1. siječnja 1928. stigao je u Los Angeles i prvih nekoliko mjeseci radio razne fizičke poslove kako bi preživio. Prema povjesničaru animacije Michaelu Barrieru, radio je u skladištu, noću na dokovima, utovarivao voće i povrće, pa čak i bojao automobile.

Pravi ulazak u animaciju dogodio se kada se zaposlio u Winkler Picturesu kao tušer, odnosno kao osoba koja je tušem prenosila crteže animatora na celove. Radio je na kratkim filmovima iz serijala Oswald the Lucky Rabbit.

Foto: Oswald the Lucky Rabbit, 'Tex Avery the king of cartoons'

Bilo je to upravo u prijelomnom trenutku za Oswalda. Nakon što su Walt Disney i Ub Iwerks napustili projekt, u studio je stigao velik broj novih ljudi, među kojima i Walter Lantz. Kada je Universal odlučio da Lantz preuzme vlastiti animacijski pogon unutar studija, Avery ga je slijedio. Ondje je ponovno počeo kao tušer.

Ali nije dugo ostao na dnu hijerarhije.

Do 1930. već je napredovao do animatora.

Tijekom prve polovice tridesetih radio je na velikom broju crtića s Oswaldom the Lucky Rabbitom, a poslije je tvrdio da je u tom razdoblju i sam režirao dva filma, Towne Hall Follies i The Quail Hunt, svoje prve poznate redateljske radove prije prelaska u Warner Bros.

Upravo se tu može vidjeti nešto što će obilježiti cijelu njegovu karijeru: Averyju nije bilo dovoljno samo izvršavati ono što mu je netko drugi zadao.

Htio je kontrolirati geg, ritam, kadar i trenutak u kojem će šala eksplodirati.

Nesreća zbog koje je izgubio vid na jedno oko

U Universalovu studiju dogodila se i nesreća koja će ga pratiti do kraja života.

Animatori su se u uredu često međusobno gađali gumicama i smotuljcima papira. Bila je to tipična studijska grubost i zezancija.

Jedan od animatora, Charles Hastings, navodno je odlučio otići korak dalje i umjesto papira upotrijebio metalnu spajalicu. Netko je Averyju viknuo da se pazi, a on se okrenuo. Umjesto da ga pogodi u potiljak, spajalica ga je pogodila izravno u lijevo oko. Vid na tom oku izgubio je praktički odmah. Kasnije je prošao operaciju pri kojoj je teško oštećeno oko uklonjeno i zamijenjeno očnom protezom.

No, ni gubitak vida na jedno oko nije spriječio da postane jedan od najradikalnijih vizualnih redatelja u povijesti animacije.

Od animatora do čovjeka koji želi kontrolirati svaki geg

U Universalu je Avery radio pod redateljem Billom Nolanom. Nolanov pristup animaciji bio je prilično slobodan. Ako bi, primjerice, Oswald u nekoj sceni trebao bježati pred pčelama, Nolan bi Averyju mogao dati tek osnovnu uputu: u kojem smjeru Oswald trči i koliko dugo. Ostatak je bio prepušten animatoru. Za Averyja je to bilo idealno. Počeo je razvijati vlastite gegove i ubrzo je dio posla počeo delegirati drugim animatorima. Ali, ni to mu nije bilo dovoljno.

Foto: Model sheet koji savršeno definira viziju animacije Texa Averyja, 'Tex Avery: The Crazy World of Tex Avery (2003)'.

Stalno je predlagao vizualne gegove za filmove. Neki bi završili u gotovom crtiću, drugi bi bili odbačeni. Tu je nastao problem, svi ti gegovi bili su njegove umotvorine, njegova djeca. Htio je da svi oni prežive put do ekrana. Zato je od Nolana zatražio da mu prepusti izradu cijelog storyboarda. Nolan mu je dopustio još više: Avery je trebao sam napraviti storyboard, odrediti timing i osmisliti layout. Drugim riječima, počeo je praktički funkcionirati kao redatelj prije nego što je službeno imao tu poziciju. Na taj je način završio dva filma. Tada se formirala filozofija koja će kasnije postati zaštitni znak njegovih najboljih filmova.

Jer, Avery nije želio samo animirati pokret. Htio je odlučiti kada se nešto događa, koliko traje, kada publika očekuje završetak i kako joj u posljednjoj sekundi izmaknuti tlo pod nogama. Drugim riječima, već je tada otkrivao ono što će poslije usavršiti: tajming je geg.

Odlazak iz Universala

S vremenom je postao nezadovoljan i plaćom i svojim položajem u studiju.

Prema kasnijim svjedočanstvima, frustracija je bila tolika da je nekoliko tjedana namjerno radio ispod svojih mogućnosti.

Na kraju je napustio studio zajedno s Virgilom Rossom, Sidom Sutherlandom i Cecilom Surryjem, čime je ozbiljno razljutio Waltera Lantza.

Ali upravo će se taj odlazak pokazati presudnim.

Jer sljedeća velika stanica Texa Averyja bila je mjesto na kojem će njegova opsesija gegovima, brzinom i rušenjem pravila pronaći savršeno okruženje.

Termite Terrace i stvaranje Warnerova ludila

Prije nego što će u MGM-u dobiti prostor da svoj stil dovede do ekstrema, Avery je imao presudnu ulogu u Warner Brosu i u oblikovanju onoga što će postati identitet Looney Tunesa i Merrie Melodiesa.

Radio je u slavnom odjelu koji je dobio nadimak Termite Terrace, skromnoj zgradi Warnerova animacijskog studija u kojoj se okupila generacija autora koja će promijeniti američku animaciju.

Avery ondje nije bio samo jedan od redatelja nego i jedan od ključnih mentora mlađoj generaciji animatora. U njegovoj su jedinici radili i uz njega zanat brusili Chuck Jones, Bob Clampett, Robert McKimson i Virgil Ross.

Foto: Chuck Jones, 'Tex Avery the king of cartoons'

Posebno su Jones i Clampett razvili vlastite, izrazito prepoznatljive stilove, ali Averyjev utjecaj — brzina, anarhija, rušenje četvrtog zida i odbacivanje realistične fizike — ostao je duboko ugrađen u Warnerov način animacije.

U Termite Terraceu razvijala se filozofija potpuno drukčija od Disneyjeve.

Disneyjeva je animacija težila uvjerljivosti, emociji i iluziji života.

Warnerovi autori, a Avery možda više od svih, pitali su:

Ako je već nacrtano, zašto bi se moralo ponašati kao stvarnost?

Ako kamera može snimiti čovjeka kako trči, nema velike potrebe da animator samo imitira isto.

Ali kamera ne može snimiti čovjeka koji toliko brzo trči da istrči iz vlastitog filma.

To je već bio posao za Texa Averyja.

Bugs Bunny i “What’s up, Doc?”

Avery je bio jedan od ključnih ljudi u stvaranju osobnosti Warnerovih najpoznatijih likova.

Posebno je važan A Wild Hare iz 1940., film koji se često smatra trenutkom kada se pojavljuje Bugs Bunny — Zekoslav Mrkva — kakvog danas poznajemo. Bugs više nije samo luckasti zec. On je potpuno samouvjeren. Ležeran. Ciničan. Upravo u A Wild Hare Bugs prilazi Elmeru i izgovara rečenicu koja će postati jedna od najpoznatijih uzrečica u povijesti animacije: “What’s up, Doc?”, "Kaj te muči, njofra?", kod nas.

Foto: What' up, Doc?, 'A Wild Hare', 1940. godine

Fraza je postojala u američkom govoru i prije toga, ali Avery ju je kroz Bugsa pretvorio u njegov zaštitni znak. Avery nije sam izmislio svaki detalj Bugsa, Daffyja ili drugih Warnerovih likova — njihov je razvoj bio rezultat rada više autora — ali bio je jedan od ključnih ljudi koji su im dali karakter kakav danas prepoznajemo.

Ali pravi karakter Averyja, kakvog poznajemo i volimo, dobit ćemo nakon što prijeđe u MGM.

MGM: Avery bez kočnica

Nakon odlaska iz Warnera Avery dolazi u MGM. Tu se njegovo ludilo potpuno oslobađa. Ako je u Warneru pomicao granice crtića, u MGM-u ih počinje sustavno rušiti. Crtići nastali tu nisu samo veliki; oni su receptura za to kako uništiti zdravi razum u sedam minuta.

Već tu se vidi koliko će daleko ići. Priča o tri praščića pretvorena je u ratnu propagandnu parodiju, a veliki zločesti vuk postaje karikatura Adolfa Hitlera.

Foto: “Kad ja dunem, vatru sunem, srušit ću vam kuću” — Blitz Wolf, pušten 22. 8. 1942., samo dan prije početka Bitke za Staljingrad.

To je važan dio gledanja Averyja danas. Njegova animacija može biti formalno revolucionarna, a istodobno sadržavati stereotipe i propagandu svojega vremena koje ne treba skrivati.

Blitz Wolf je 1942. nastao kao otvoreno ratno-propagandni film i tada je prikazan s propagandnim završetkom i anti-japanskim gegovima. Kasnije su, osobito u televizijskim verzijama, dijelovi mijenjani ili uklanjani. TNT je, primjerice, preradio glas Hitler-vuka, uklonio ili izrezao dijelove s titlovima njegova pseudo-njemačkog govora i zamijenio završnu poruku o kupnji ratnih obveznica običnom MGM završnom špicom. Cartoon Network je kasnije zamaglio natpis s pogrdnim izrazom za Japance i izrezao završetak gega u kojem projektil pogađa Tokio.

Tipičan averyjevski geg često je i tekstualni detalj poput ovog:

Foto: scene iz 'Blitz Wolf'

Granice su da se ponište, apsolutno sve je dopušteno. Geg je jedino veličanstvo.

Red Hot Riding Hood: bajka eksplodira

Ako postoji jedan film kojim se nekome može objasniti Tex Avery, onda je to vjerojatno Red Hot Riding Hood iz 1943.

Film počinje kao obična Crvenkapica. Svi elementi su tu: šuma, crvenkapica, baka, naravno i vuk, Ali ne smijemo zaboraviti Averyjev faktor: sve očekivano izokrenuti, iznenaditi publiku, koja je u njegovim crtičima aktivni učesnik, a ne pasivni promatrač. I zato se akteri, ali svi, pobune. Vuku je već puna kapa te 'sissy stuff'. E pa onda dođe nova crvenkapica:

Foto: 'Red hot Riding hood'

Već je sama ta inverzija čisti Avery. On ne adaptira bajku, razara čitavu njezinu strukturu i detonira iznutra. Ne postoji ništa što se kod njega ne smije razoriti i iznova presložiti. Čak ni sama smrt, koja je bila samo još jedan izvor za geg.

Ali bilo je nešto što je ipak bilo previše. U ranijoj verziji Red Hot Riding Hood vuk završava prisiljen oženiti baku. Kasnije se pojavljuje s djecom.A kada ponovno vidi Red, cijela njegova obitelj počinje reagirati jednako kao on.

Scena koja nije opstala: baka i vuk na vjenčanju, Tex Avery kao matičar, 'Red hot riding hood'

Taj je završetak uklonjen. Drugim riječima, postojala je točka u kojoj je čak i hollywoodski studio Averyju morao reći: Tex, ovo je možda ipak malo previše. Što je vjerojatno najbolji mogući kompliment njegovu radu.

Crvenkapica i vuk pojavljuju se u nizu naslova, jer su se pokazali dobitnom kombinacijom: ona kao objekt (seksualne) požude, vuk kao osoba slaba na te porive. Kombinacija za neograničen broj suludih gegova. Ne čak ni suludih, Averyjevih, to je kategorija više.

U The Shooting of Dan McGoo iz 1945. pojavljuje se verzija Red kao salonske pjevačice u parodiji Divljeg zapada. Iste godine dolazi Swing Shift Cinderella. I tu Avery čini Pepeljugi ono što je napravio Crvenkapici. Jedan od najboljih gegova pojavljuje se već na početku. Vuk progoni Crvenkapicu. I onda otkrivaju da su — ušli u pogrešan crtić. Ovo je Cinderella.

Foto: geg počinje i na špici, 'Swing shift Cinderella'

1949. Avery se ponovno vraća motivu Red u Little Rural Riding Hood. Ali sada udvostručuje vlastitu formulu. Imamo seoskog vuka. Gradskog vuka.Seosku Crvenkapicu. I glamuroznu gradsku Red. Avery tako vlastiti stari geg pretvara gotovo u mali zakon prirode: svaki vuk ima svoju Crvenkapicu pred kojom izgubi razum.

Kad više ni sam film nije siguran

Averyju nije bilo dovoljno izvrnuti priču; on je volio razoriti i samu iluziju filma. U Dumb-Houndedu vuk u bijegu pred Droopyjem trči takvom brzinom da doslovno izleti izvan slike i završi uz rub filmske vrpce, među perforacijama, pa se mora v-Hounded'ratiti natrag u vlastiti crtić.

Foto: Izlijetanje s vrpce u brzini, 'Dumb-Hounded'

Sa Screwball Squirrelom otišao je u drugom smjeru: stvorio je gotovo namjerni obračun s disneyjevskom tradicijom simpatičnih, umiljatih šumskih životinjica. Screwy nije sladak, plemenit ni poučan; on je agresivan, naporan, potpuno nepredvidljiv i svjestan da postoji samo zato da bi uništavao pravila. Već u prvom filmu praktički odbacuje tip “slatkog” crtanog junaka i najavljuje da ćemo gledati nešto sasvim drugo — čistu anarhiju.

Foto: Avery protiv Disneya u 2 poteza, 'Screwball Squirrel'

A ni publika kod Averyja nikada nije bila sigurna. Još u Daffy Duck and Egghead netko iz gledališta može postati meta pucnja, dok u Who Killed Who? detektiv naredi da nitko ne napušta mjesto zločina, pa reagira i kada netko ustane upravo u — publici.

Foto: publika ometa istragu 'Who Killed Who?'

U Averyjevu svijetu gledatelj nije nedodirljiv promatrač. Likovi znaju da ih gledamo, mogu nam se obratiti, prozvati nas, napasti nas ili jednostavno izaći iz vlastitog filma. Četvrti zid kod Texa Averyja nije zid koji se povremeno ruši — on praktički nikada nije ni postojao.

Judge Roy Bean i mogući Daniel Boone

Averyjeva biografija ima i prikladno teksaški dodatak.

Njegovo puno ime bilo je Frederick Bean Avery.

Srednje ime “Bean” povezivalo se s njegovim pretkom, legendarnim teksaškim sucem Royem Beanom, jednom od najneobičnijih figura američkog Divljeg zapada.

Roy Bean postao je gotovo folklorni lik — ekscentrični sudac, vlasnik saloona i samozvani "Zakon zapadno od Pecosa”.

Za čovjeka koji će poslije crtati beskrajne saloone, revolveraše, potjere, eksplozije i apsurdne verzije američkog Zapada, teško je zamisliti prikladniju obiteljsku poveznicu.

U Averyjevim biografijama često se navodi i moguća obiteljska veza s Danielom Booneom, slavnim američkim graničarom i folklornim junakom.

Tu vezu ipak treba spominjati opreznije od one s Royem Beanom, jer je slabije dokumentirana i uglavnom se ponavlja kroz biografske izvore i obiteljske priče.

Ali čak i kao obiteljska predaja zvuči gotovo previše prikladno za Texa Averyja.

Možda doista i vuče podrijetlo od tih legendarnih ličnosti, ali čak i ako ne, sam je odavno postao legenda u svom fahu. I sinonim za neizbježan nekontrolirani smijeh i veliki užitak na svakih 6-7. minuta provedenih pod potpisom Tex Averya. No, nikad ne smetnite s uma da kod njega publika nije samo puki promatrač, nego i potencijalni sumnjivac. Možete biti prozvani ili štogod gore. Dakle, gledati na vlastitu odgovornost.