Danas je gotovo nemoguće precijeniti kulturološki utjecaj koji je 1977. godine izazvao film Star Wars: Episode IV — A New Hope (Ratovi zvijezda: Epizoda IV – Nova nada). Odluka Georgea Lucasa da zadrži prava na licenciranje i prodaju popratnih proizvoda postala je milijardu dolara vrijedna lekcija za holivudske studije, dok su specijalni efekti koje je film pionirski uveo utabali put modernoj vizualnoj industriji (VFX). Ipak, usprkos globalnom fenomenu, sam Lucas je bio vrlo skroman u usporedbama sa žanrovskim velikanima.
Princeza Leia stoji ispred jurišnika u Star Wars: Epizoda IV - Nova nada
Iako kritičari i fanovi redovito svrstavaju Star Wars među najbolje znanstveno-fantastične filmove svih vremena, Lucas ga zapravo nikada nije smatrao čistim SF-om. U intervjuu za Rolling Stone iz 1977. godine, opisao je svoj uradak bližim vesternu nego hladnoj, intelektualnoj znanstvenoj fantastici kakvu je zagovarao Stanley Kubrick u svom klasiku iz 1968., 2001: A Space Odyssey (2001.: Odiseja u svemiru).
"Prilično mi je drago što ga nisu toliko uspoređivali s '2001'. Zapravo, više ga uspoređuju s vesternima, što je i ispravno. Na tehničkoj razini se mogu povući paralele, ali osobno smatram da je '2001' daleko superiorniji film"
Pitanje vremena, novca i sirove tehnologije
Lucasova poniznost nije bila samo kurtoazija prema Kubricku, već realna procjena produkcijskih uvjeta. Objasnio je kako je Odiseja u svemiru imala deset puta više vremena i novca, što se neminovno vidjelo na finalnom rezultatu. Dok je Kubrick težio savršenstvu u svakom kadru, Lucasov tim u tek osnovanom Industrial Light & Magic (ILM) borio se s inovacijama u hodu.
"Većina specijalnih efekata u Star Warsima bili su efekti rađeni po prvi put — snimili bismo ih, spojili i to je ono što vidite u filmu", izjavio je Lucas, referirajući se na gerilski način rada koji je, ironično, rezultirao Oscarom za vizualne efekte i revolucijom u industriji koju je predvodio John Dykstra sa svojom inovativnom kontrolom kretanja kamere.
Astronaut hoda kroz tunel u 2001: Odiseja u svemiru
Kubrickov utjecaj iza kulisa Ratova zvijezda
Ljubav prema Kubrickovom radu bila je vidljiva i u Lucasovom odabiru suradnika. Prvotno je želio angažirati Douglasa Trumbulla, genijalca koji je stvorio efekte za Odiseju, no Trumbull je odbio projekt i preporučio Dykstru. Taj sudbonosni potez omogućio je snimanje legendarne potjere u kanalima Zvijezde smrti (Death Star).
Nadalje, Lucasov prvi izbor za direktora fotografije bio je Geoffrey Unsworth, još jedan veteran s Odiseje. Kada je Unsworth bio nedostupan, Lucas je ponovno posegnuo u Kubrickov tabor i angažirao Gilberta Taylora, koji je prethodno radio na filmu Dr. Strangelove. Taylorova sposobnost da grandiozni svemirski spektakl prikaže s određenom dozom dokumentarističke realnosti bila je ključna. Upravo je taj vizualni stil uvjerio publiku da ne gledaju samo bajku, već stvarne događaje koji su se zbili "nekada davno, u dalekoj galaksiji".
Zaključno, dok je svijet u Star Warsima vidio budućnost filma, George Lucas je u njima vidio posvetu vesternima i samurajskim filmovima, vječno ostajući u divljenju prema tehničkom savršenstvu koje je Stanley Kubrick postigao desetljeće ranije.

