Foto: Znala je svašta, ali friziranje? Možda malo isuviše moderan stil za njezino doba. Uvijek je išla ispred svog vremena. Izvor: Paramount Pictures, ‘Samson i Dalila’ (1949.).
Postoje žene kojima muškarci tijekom života upućuju bezbroj komplimenata, a da ih pritom vrlo rijetko pitaju što misle. Hedy Lamarr bila je jedna od njih. Proglašavali su je najljepšom ženom na svijetu, snimali njezino lice iz svih mogućih kutova, uređivali joj kosu, birali haljine i raspravljali o njezinim očima. Ona je, između ostaloga, razmišljala o radiovalovima, torpedima i načinima kako spriječiti neprijatelja da ometa njihovo navođenje. Priznat ćete, prilično neobičan hobi za hollywoodsku ljepoticu.
No, prije nego što se pretvorila u Hedy Lamarr, bila je Hedwig Eva Maria Kiesler, djevojčica rođena 9. studenoga 1914. u Beču, u obitelji bankara i koncertne pijanistice. Otac je poticao njezinu znatiželju, majka glazbeno obrazovanje, a mlada Hedwig pokazivala je zanimanje za glumu, tehniku i sve ono što je trebalo rastaviti da bi se ustanovilo kako radi. Učila je glumu kod Maxa Reinhardta i vrlo rano stigla pred filmske kamere. Europa joj je ponudila prve uloge, prvi veliki skandal i prvog supruga. Nijedno od toga nije se pokazalo bezazlenim.
‘Ekstaza’ – bračne glavobolje Zvonimira Rogoza
Gustav Machatý 1933. snima ‘Ekstazu’ (‘Extase’), film koji će mladu Hedy Kiesler učiniti međunarodno poznatom, ali i obilježiti njezinu karijeru mnogo prije nego što je ona doista započela. Nekoliko prizora nagosti, kupanje u prirodi i krupni plan ženskog lica u trenutku seksualnog zadovoljstva bili su dovoljni da moralni čuvari Europe i Amerike dobiju pune ruke posla.
Foto: Godine 1933. sablaznila je pola svijeta. Druga polovica požalila je što nije bila na kupanju. Otprilike podijeljeno po spolovima, mada se danas i ta aritmetika pogubila. Izvor: ‘Ekstaza’ (1933.), Gustav Machatý.
A usred svega toga nalazi se i jedan Hrvat. Zvonimir Rogoz, naš glumac s velikom srednjoeuropskom karijerom, tumači Emila, supruga mlade Eve koju igra Hedy. Emil je imućan, znatno stariji muškarac koji supruzi može pružiti udoban život, ali teško i bračnu sreću. Eva će ono što joj nedostaje pronaći kod mladog Adama, kojega tumači Aribert Mog.
Prije nego što je osvojila Hollywood, Hedy je, eto, već jednom hrvatskom glumcu zadala poprilične bračne glavobolje. Zvonimir Rogoz mogao bi o tome mnogo reći. Barem njegov Emil.
Foto: Zvonimir Rogoz kao Emil. Imao je lijepu ženu, udoban život i problem koji očito nije znao riješiti. Izvor: ‘Ekstaza’ (1933.), Gustav Machatý.
Ipak, svesti ‘Ekstazu’ na nekoliko izazovnih prizora značilo bi učiniti filmu nepravdu. Machatý je redatelj iznimnog osjećaja za kompoziciju, montažu i odnos čovjeka s prirodom. Njegova kamera prati tijela, pokrete, krajolik i predmete s gotovo glazbenom preciznošću, a mlada Hedy pokazuje izražajnost koja će u Hollywoodu često biti podređena njezinu izgledu. Film je provokativan i danas, ponajprije zbog otvorenosti kojom pristupa ženskoj želji.
Skandal je donio slavu, a slava je privukla i čovjeka koji je zaključio da bi takvu ženu bilo najbolje zadržati samo za sebe.
Fritz Mandl – brak koji je nalikovao zatočeništvu
Friedrich, odnosno Fritz Mandl, bio je bogati austrijski proizvođač i trgovac oružjem, čovjek s utjecajnim poznanstvima i poslovnim vezama s nacističkom Njemačkom i fašističkom Italijom. Vjenčali su se 1933. godine. Hedy je dobila bogatstvo, raskoš i supruga koji je smatrao da njezino mjesto više nije pred kamerama.
Mandl je bio posesivan, ljubomoran i izrazito sklon nadzoru. U njegovu svijetu supruga je predstavljala još jedan dragocjen posjed. No, za razliku od drugih vrijednosti koje je stekao, Hedy je imala vlastite zamisli.
Boraveći u Mandlovu okruženju, upoznala je svijet vojne industrije i naoružanja. Koliko je konkretnih tehničkih pojedinosti naučila slušajući razgovore njezina supruga i njegovih poslovnih partnera, teško je pouzdano utvrditi, ali taj će dio njezina života kasnije dobiti neočekivano značenje. Mandl teško da je mogao zamisliti kako bi njegova mlada supruga, koja je prisustvovala tim susretima, jednog dana mogla i sama osmisliti nešto namijenjeno ratovanju.
Godine 1937. napustila je Mandla i Austriju. Priče o bijegu godinama su dobivale nove, sve dramatičnije pojedinosti, uključujući prerušavanja i uspavljivanje posluge. Pouzdanija je jednostavnija činjenica: otišla je iz braka u kojem više nije željela živjeti i iz Europe nad kojom se nadvijala nacistička prijetnja. Austrija će biti pripojena Hitlerovoj Njemačkoj u ožujku 1938., kada je ona već započela novi život u Americi.
U Londonu je susrela Louisa B. Mayera, jednog od najmoćnijih ljudi Hollywooda. Pregovori su nastavljeni tijekom putovanja brodom prema Americi. Hedwig Kiesler dobila je novo ime, Hedy Lamarr, odabrano prema zvijezdi nijemog filma Barbari La Marr, i ugovor s MGM-om.
Jedan je život završio, a drugi započeo. Samo što će se i ovaj drugi ubrzo pokazati prilično zahtjevnim.
Hollywood – najljepša žena na svijetu
U ‘Alžiru’ (‘Algiers’, 1938.) Johna Cromwella Hedy Lamarr stoji nasuprot Charlesu Boyeru i gotovo preko noći postaje senzacija. Boyer je Pepe le Moko, kriminalac koji živi u kazbi, a Hedy je Gaby, žena koja u njegov život unosi obećanje drukčijeg svijeta. Njihova međusobna privlačnost daje filmu posebnu napetost. Gaby pripada svijetu kojem Pepe više ne može pristupiti, a Hedy uspijeva učiniti uvjerljivom upravo tu privlačnu nedostižnost.
Foto: Već su od biblijskih vremena gubili glavu za njom, gdje neće Charles Boyer. Izvor: ‘Alžir’ (1938.), John Cromwell.
Hollywood je pronašao novo lice i vrlo brzo zaključio kako ga treba iskoristiti.
Slijede ‘Petrolej’ (‘Boom Town’, 1940.) s Clarkom Gableom, Spencerom Tracyjem i Claudette Colbert, ‘Drug X’ (‘Comrade X’, 1940.) s Gableom, ‘Ziegfeldova djevojka’ (‘Ziegfeld Girl’, 1941.) s Judy Garland i Lanom Turner te ‘Come Live with Me’ (1941.) s Jamesom Stewartom. Bila je okružena najvećim zvijezdama studijskog sustava, a MGM je brižno njegovao njezin glamurozni izgled.
No, među tim filmovima nalazi se i ‘H. M. Pulham, Esq.’ (1941.) Kinga Vidora, u kojem uz Roberta Younga pokazuje koliko može postići kada joj redatelj dopusti da igra ženu s vlastitim ambicijama, karakterom i životnim odlukama. Njezina Marvin Myles ostaje jedna od zanimljivijih uloga u karijeri. Vidor je razumio da Hedy može iznijeti intimnu dramu jednako dobro kao što može privući publiku na veliki filmski spektakl.
U ‘White Cargo’ (1942.) dobiva ulogu Tondelayo, egzotične zavodnice oblikovane prema tadašnjim hollywoodskim predodžbama o kolonijalnom svijetu. Film danas nosi sav teret svojih stereotipa, ali istodobno pokazuje koliko je industrija bila spremna podrediti glumicu unaprijed zamišljenoj slici njezine privlačnosti.
Vrijedi se zaustaviti i kod ‘Experiment Perilous’ (1944.) Jacquesa Tourneura, psihološkog trilera u kojem Hedy nastupa uz Georgea Brenta i Paula Lukasa. Tourneur, majstor atmosfere i neizvjesnosti, smješta je u priču o tajnama, sumnjama i odnosima u kojima ništa nije sasvim onako kako izgleda. Njezina rezerviranost, koju su neki drugi filmovi pretvarali u dekorativnu ukočenost, ovdje postaje dio karaktera.
A kada je poželjela veću kontrolu nad vlastitom karijerom, okušala se i u produkciji. ‘Čudna žena’ (‘The Strange Woman’, 1946.) Edgara G. Ulmera jedan je od najzanimljivijih rezultata tog pokušaja. Hedy igra Jenny Hager, ambicioznu i manipulativnu ženu koja se uspijeva probijati kroz društvo koristeći njegove slabosti. Uz Georgea Sandersa i Louisa Haywarda dobiva priliku za mnogo mračniji lik od onih na koje je publika navikla. U filmu ‘Dishonored Lady’ (1947.) ponovno se upušta u psihološku melodramu, još jednom izvan uobičajenog studijskog okvira.
Foto: Jenny Hager znala je što želi, a Hedy Lamarr napokon je dobila priliku pokazati što sve zna. Izvor: ‘Čudna žena’ (1946.), Edgar G. Ulmer.
Nisu svi ti pokušaji bili uspješni, ali potvrđuju njezinu želju da o vlastitoj karijeri odlučuje više nego što joj je Hollywood bio spreman dopustiti.
‘Samson i Dalila’ – škare u pravim rukama
Cecil B. DeMille 1949. godine snima ‘Samsona i Dalilu’ (‘Samson and Delilah’), raskošni biblijski spektakl u kojem Victor Mature glumi Samsona, Hedy Lamarr Dalilu, Angela Lansbury njezinu sestru Semadar, a George Sanders filistejskog vladara.
I tu imamo još jednu zanimljivost. Angela Lansbury igra Dalilinu stariju sestru, iako je bila jedanaest godina mlađa od Hedy Lamarr. DeMille je očito smatrao da se u Hollywoodu može upravljati i protokom vremena. Semadar je u filmu Samsonova prva velika ljubav, dok je Dalila sestra kojoj njegova pozornost neprestano izmiče. Lansbury, koju će kasnije mnogi povezivati s Jessicom Fletcher iz serije ‘Ubojstvo, napisala je’ (‘Murder, She Wrote’), ovdje se pojavljuje kao mlada filistejska ljepotica, u ulozi kakvu današnja publika uz nju možda i ne bi očekivala.
Foto: Angela Lansbury kao Semadar, starija sestra Hedyine Dalile. U Hollywoodu je moguće baš sve, pa i biti starija sestra glumici koja je od vas jedanaest godina starija. Izvor: Paramount Pictures, ‘Samson i Dalila’ (1949.).
DeMille je znao što publika očekuje: veličanstvene scenografije, raskošne kostime, strast, izdaju, religiozni zanos i spektakularno rušenje hrama. Dobila je sve navedeno, popraćeno veličanstvenom glazbom Victora Younga, čiji se romantični motivi i raskošna orkestracija mogu ravnopravno mjeriti s DeMilleovom vizualnom ekstravagancijom.
Hedy je ovdje u svojem prirodnom filmskom elementu. Njezina Dalila koketira, zavodi, spletkari, osvećuje se i konačno otkriva slabost čovjeka kojega nitko drugi nije mogao svladati. Matureov Samson raspolaže nadljudskom snagom, ali protiv Daliline upornosti i domišljatosti njegove su mogućnosti prilično ograničene.
Kada mu konačno odreže kosu, završava jedna od najslavnijih epizoda biblijske povijesti, barem one koju je Hollywood prilagodio svojim potrebama.
‘Samson i Dalila’ bio je ogroman komercijalni uspjeh i posljednji veliki trijumf Hedy Lamarr kao filmske zvijezde. Ima u tome lijepe ironije: žena koju su muškarci godinama promatrali kao oličenje ljepote postigla je najveći uspjeh glumeći ženu koja muškarca pobjeđuje domišljatošću.
A stvarna Hedy već je nekoliko godina ranije pokušala učiniti nešto što se činilo mnogo neobičnijim od Dalilina pothvata.
Video: Dok je Hedy šišala Samsona, Victor Young pobrinuo se da se to čuje kako dolikuje. Izvor: YouTube / Soundtrack Fred.
Novovjeka Dalila protiv novovjekih Filistejaca – 1:0
Tijekom Drugoga svjetskog rata Hedy Lamarr željela je pomoći u borbi protiv nacističke Njemačke. Kao žena židovskog podrijetla, koja je iz prve ruke poznavala svijet europskih trgovaca oružjem, imala je vrlo osobne razloge za to.
Njezin interes privukao je problem radijski upravljanih torpeda. Ako neprijatelj može otkriti frekvenciju kojom se torpedo navodi, može ometati signal i onesposobiti oružje. Rješenje je pronašla zajedno s Georgeom Antheilom, avangardnim američkim skladateljem koji je razmišljao o strojevima, ritmu i mehaničkoj sinkronizaciji.
Njihova zamisao bila je jednostavna u svojoj osnovi i vrlo domišljata u provedbi: umjesto stalne radioveze na jednoj frekvenciji, odašiljač i prijamnik trebali su istodobno preskakati s jedne frekvencije na drugu, prema unaprijed usklađenom obrascu. Protivniku bi tako bilo znatno teže ometati signal.
Antheilovo iskustvo s mehaničkim glazbenim instrumentima pomoglo je u razradi sustava sinkronizacije. Dvoje ljudi, glumica i skladatelj, osmislili su tehničko rješenje koje su patentirali 1942. godine pod nazivom Secret Communication System, američkim patentom broj 2,292,387.
Na patentu se nalazi ime H. K. Markey, odnosno Hedy Kiesler Markey, kako se zvala u vrijeme podnošenja prijave, tijekom braka sa scenaristom Geneom Markeyjem. Iza tih nekoliko slova skrivala se jedna od najpoznatijih žena Hollywooda. Njezino ime na dokumentu nije bilo ono koje je stajalo na filmskim plakatima.
Ratna mornarica Sjedinjenih Država nije prihvatila njihovo rješenje za uporabu tijekom rata. Tehnologija tog doba još nije bila spremna jednostavno ostvariti sve što su zamislili. Načelo frekvencijskog skakanja ipak će kasnije pronaći primjenu u vojnim komunikacijama i postati jednim od važnih prethodnika suvremenih sustava bežičnog povezivanja.
Hedy Lamarr često se naziva izumiteljicom Wi-Fija, što je simpatična, ali povijesno pretjerana pojednostavnjena tvrdnja. Ona i Antheil nisu izumili Wi-Fi ni Bluetooth. Njihov je patent, međutim, vrijedan doprinos razvoju tehnika koje su poslije postale važne za bežičnu komunikaciju.
Za vrijeme dok je patent bio na snazi, nisu ostvarili financijsku korist od njegova korištenja. Priznanje će stići mnogo kasnije, kada se Hedy već gotovo potpuno povukla iz javnosti.
Foto: Wireless – manje žica nije značilo i više para. Barem ne za nju. Izvor: Američki patentni ured, patent br. 2,292,387 (1942.).
Ovdje se naša Dalila razlikuje od biblijske. Ona je Samsona nadmudrila za račun Filistejaca. Hedy je svoje znanje pokušala upotrijebiti protiv suvremenih osvajača i njihovih ratnih strojeva. U njezinu izumu bilo je više stvarne domišljatosti nego u čitavoj DeMilleovoj riznici biblijskih trikova.
Novovjeka Dalila protiv novovjekih Filistejaca – 1:0.
Posljednja uloga – Hollywood i strah od godina
Nakon ‘Samsona i Dalile’ Hedy Lamarr sve je teže pronalazila uloge primjerene nekadašnjem zvjezdanom položaju. Snimala je još nekoliko filmova, među njima ‘A Lady Without Passport’ (1950.), kriminalističku dramu Josepha H. Lewisa, i ‘My Favorite Spy’ (1951.), komediju s Bobom Hopeom. Poslije će se vratiti i europskoj produkciji, ali vrijeme velikih filmskih uspjeha ostalo je iza nje.
Godine 1958. pojavljuje se u svojem posljednjem filmu, ‘The Female Animal’ Harryja Kellera. Ima 43 godine i igra Vanessu Windsor, hollywoodsku zvijezdu čija se privlačnost mlađem muškarcu pretvara u sukob s vlastitom odraslom kćeri, koju glumi Jane Powell. Muškarca, Georgea Nadera, obje žele, svaka iz svojih razloga.
Foto: Hedy Lamarr i Jane Powell. Hollywood je odlučio da su četrdeset i tri godine sasvim dovoljne da se počne glumiti zvijezdu na zalasku. Izvor: Universal-International, ‘The Female Animal’ (1958.).
Teško je zamisliti ironičniji oproštaj od Hollywooda. Žena koju je filmska industrija gotovo dva desetljeća slavila kao najljepšu na svijetu završava karijeru ulogom glumice koja se suočava sa starenjem i strahom od gubitka privlačnosti. A četrdeset i tri godine teško da su dob u kojoj bi bilo koja glumica morala razmišljati o završetku karijere.
Hedy se povukla s filma, ali život nije završio odjavnom špicom. Uostalom, Hollywood će je još jednom vratiti u kino, iako ovog puta protiv njezine volje.
Hedy ili Hedley? Mel Brooks i posveta koja je završila na sudu
Godine 1974. Mel Brooks snima ‘Vruća sedla’ (‘Blazing Saddles’), jednu od najurnebesnijih komedija američke kinematografije. Cleavon Little glumi šerifa Barta, Gene Wilder njegova prijatelja Jima, poznatog kao Waco Kid, Madeline Kahn nezaboravnu Lili von Shtupp, a Harvey Korman pokvarenog Hedleyja Lamarra.
Da, dobro ste pročitali. Hedley Lamarr.
Brooks je ime odabrao kao duhovitu posvetu slavnoj glumici. Njegov guverner, kojega igra sam redatelj, uporno oslovljava Hedleyja imenom Hedy, što Kormanov lik svaki put ogorčeno ispravlja. U jednoj od Brooksovih dosjetki pojavljuje se i pitanje mogućeg sudskog postupka zbog korištenja imena, uz odgovor da se radnja događa 1874. godine pa se prava Hedy Lamarr ionako još nije rodila.
Brooks, međutim, nije računao s time da će se Hedy itekako zainteresirati za njegov film. Tužila je Warner Bros. zbog korištenja imena, a spor je završio izvansudskom nagodbom. Brooks je kasnije objasnio da je prema njoj gajio veliko poštovanje i da je šala bila zamišljena kao svojevrsna počast.
Hedy očito nije dijelila njegov smisao za humor.
Foto: Dodaš L u Hedy, ali te ni to ne spasi od suda. Izvor: Warner Bros., ‘Vruća sedla’ (1974.).
I tako je Gene Wilder sudjelovao u komediji koja je završila pravom parnicom, Harvey Korman dobio ime koje nije mogao izgovoriti bez nevolja, a Mel Brooks naučio da se s Hedy Lamarr nije uvijek preporučljivo šaliti.
Bila je to jedna od rijetkih filmskih predstava u kojima nije nastupila, a ipak je uspjela ukrasti dio pozornosti.
Život izvan reflektora – kad sjaj počne blijedjeti
Posljednja desetljeća njezina života bila su obilježena osobnim razočaranjima, financijskim i pravnim problemima te sve većom povučenošću. Šest brakova završilo je razvodima, a njezina nekadašnja slava teško se uklapala u svakodnevicu žene koja je sve manje željela imati posla s javnošću.
Posebnu pozornost izazvali su incidenti u trgovinama. Godine 1966. optužena je za krađu robe vrijedne 86 dolara u losanđeleskoj robnoj kući, ali ju je porota oslobodila. Godine 1991. ponovno je privedena na Floridi zbog neplaćenih proizvoda vrijednih 21,48 dolara. Postupak je tada obustavljen uz uvjet da godinu dana ne prekrši zakon. Njezin odvjetnik isticao je vrlo oslabljen vid i tvrdio da je Hedy vjerovala kako je robu platila.
Ti su događaji potaknuli i nagađanja o kleptomaniji, no novinski izvještaji i sudski postupci sami po sebi nisu dokaz takve dijagnoze. Ono što je sigurno jest da su se incidenti pretvorili u još jednu vrstu publiciteta, potpuno drukčiju od onoga kakav je nekada pratio premijere njezinih filmova.
Oko Hedy su se s vremenom ispredale i mnogo neobičnije priče. Jedna od njih govori o zlatnoj tabakeri ukrašenoj svastikom, navodnom Hitlerovu poklonu. Priča je poslužila kao osnova za senzacionalističke tvrdnje o njezinoj povezanosti s nacističkim vođom. Pouzdanih dokaza za takvo podrijetlo tabakere nema, a još manje za navodnu ljubavnu vezu. Čak i ako je predmet doista bio u njezinu posjedu, ostaje otvoreno pitanje kako ga je stekla. Povijest Hollywooda ionako obiluje predmetima s mnogo manje tajanstvenim podrijetlom i mnogo raskošnijim legendama.
Posljednje godine donijele su joj i ozbiljne probleme s vidom. Živjela je na Floridi, sve dalje od svijeta koji ju je nekoć obožavao. Istodobno, njezina tehnička zamisao iz ratnih godina dobivala je sasvim nov život.
Zakašnjelo priznanje – dionice umjesto honorara
Patent Hedy Lamarr i Georgea Antheila istekao je 1959. godine. Kada su tehnike frekvencijskog skakanja mnogo kasnije postale važne u razvoju bežičnih komunikacija, izumitelji više nisu imali patentnu zaštitu iz koje bi mogli naplaćivati naknade. Svijet se promijenio, tehnologija napredovala, a njihovo nekadašnje rješenje napokon je dobilo priznanje kakvo tijekom rata nije uspjelo ostvariti.
Godine 1997. Electronic Frontier Foundation odala je počast Hedy i Antheilu za njihov doprinos razvoju komunikacijske tehnologije. Godine 1998. kanadska tvrtka Wi-LAN, koja se bavila bežičnim komunikacijama, sklopila je s njom dogovor vezan uz njezin povijesni patent i predstavljanje njezine uloge u razvoju tehnologije. U zamjenu je dobila dionice tvrtke. Radilo se o zakašnjelom poslovnom i simboličnom priznanju, a ne o patentnim naknadama koje nikada nije primala.
Nakon toliko godina bilo je osobito važno što se njezino ime ponovno spominjalo zbog izuma. Žena koja je nekada prodavala ulaznice samom svojom pojavom sada je mogla doživjeti da njezina ideja vrijedi i izvan filmskog svijeta.
Hedy Lamarr umrla je 19. siječnja 2000. godine na Floridi, u 85. godini života. Godine 2014. ona i George Antheil posmrtno su uvršteni u američku Nacionalnu kuću slavnih izumitelja.
Iza sebe je ostavila filmove, fotografije, patent i biografiju punu iznenađenja. Bila je talentirana i tvrdoglava, znatiželjna i proturječna, sposobna za velike uspjehe i pogrešne odluke. Hollywood joj je želio dodijeliti jednu ulogu za cijeli život, a ona je uporno pokušavala napisati vlastitu.
Bila je i smjelija. Ošišala je Samsona. Pametnija i ljepša. Bila je... Hedy.