Neke zvijezde pamtimo po ulogama, neke po ulogama u koje ih sami ukalupljujemo. Brigitte Bardot otrgnula se i jednima i drugima. Bilo je dovoljno reći BB. Plava kosa, pogled, bose noge, Saint-Tropez, bikini. Iza jedne od najprepoznatljivijih slika 20. stoljeća lako se gubila glumica koja je radila s nekima od najvećih redatelja svojega vremena. Njezinih se čari nipošto nisu libili. Znali su oni vrlo dobro zbog čega će muški dio publike kupiti kartu. Danas bismo tek morali dodati da se ciljana publika u međuvremenu poprilično proširila i strukturno izmijenila.

Foto: Brigitte Bardot, jedna od najvećih ikona francuskog filma i simbol seksualne revolucije. Izvor: Getty Images

Bilo bi smiješno pretvarati se da Roger Vadim, Claude Autant-Lara, Henri-Georges Clouzot, Louis Malle ili Jean-Luc Godard nisu znali što imaju pred kamerom. Znali su i pokazivali su. Njihova veličina bila je u tome što su znali otići dalje. Ono očito moglo je privući publiku u kino; ono što su pronašli iza toga razlog je zbog kojeg njihove filmove još gledamo.

Prvo je stigao bikini

Foto: Brigitte Bardot u bikiniju na plaži u Cannesu. Izvor: Getty Images

Bikini nije izmislila Brigitte Bardot. Louis Réard predstavio ga je još 1946., ali jedno je izmisliti bikini, a sasvim drugo uvjeriti svijet da ga odjene. Onda se početkom pedesetih na plaži u Cannesu pojavila mlada Bardot. Fotografije su obišle svijet i ono što je još jučer izgledalo kao provokacija odjednom je počelo izgledati kao sloboda.

Nije stvar bila samo u tome koliko je kože pokazala nego kako ju je nosila. Nije izgledala kao žena koja traži dopuštenje da bude poželjna, a još manje kao ona koja se ispričava zato što i sama želi. Seksualna revolucija još nije dobila ni svoje puno ime, a Bardot je već izgledala kao da je stigla iz svijeta u kojem se dogodila.

I Vadim stvori Bardot

‘I Bog stvori ženu’ (‘Et Dieu… créa la femme’) iz 1956. nije stvorio Brigitte Bardot, ali je stvorio BB. Roger Vadim svoju tadašnju suprugu nije pokušavao pretvoriti u klasičnu filmsku damu. Juliette je slobodna, impulzivna i senzualna, a opasna ponajprije zato što odbija pravila koja joj drugi pokušavaju napisati. Muškarci je žele posjedovati, popraviti ili spasiti, a ona uglavnom želi biti ono što jest.

Foto: Brigitte Bardot, Jean-Louis Trintignant i Roger Vadim na snimanju filma ‘I Bog stvori ženu’ (‘Et Dieu… créa la femme’) 1956. Izvor: arhivska fotografija

Uz nju je Jean-Louis Trintignant, tada još daleko od velikih uloga koje će obilježiti njegovu karijeru. Njegova suzdržanost savršen je kontrapunkt eksploziji pokraj njega. Bardot i Trintignant zaljubili su se i izvan seta, ali na ekranu je zanimljivije gledati čovjeka koji ne pokušava nadglasati fenomen koji upravo nastaje. Pokušava ga razumjeti i, poput ostatka svijeta, nema baš previše izgleda.

Vadimu je možda bilo nešto lakše od ostalih razumjeti kako snimiti seksualnu revoluciju. ‘I Bog stvori ženu’ snimio je s Bardot, a nešto više od desetljeća poslije ‘Barbarellu’ s Jane Fondom. S obje je, u različitim razdobljima, bio i u braku. Neki redatelji inspiraciju su tražili po svijetu. Vadim je očito imao sreću da ga je čekala kod kuće. Između Juliette 1956. i Barbarelle 1968. smjestila se gotovo cijela mala povijest seksualnog oslobađanja na filmu: prva još ruši vrata, druga već živi u svijetu u kojem su širom otvorena.

Gabinova nevjerojatna snaga karaktera

Dvije godine poslije našla se nasuprot čovjeku koji nije trebao postati francuska filmska institucija jer je to već odavno bio. Claude Autant-Lara spojio ju je s Jeanom Gabinom u ‘U slučaju nesreće’ (‘En cas de malheur’), adaptaciji Georgesa Simenona. Ona je Yvette Maudet, mlada delinkventica koja treba pomoć velikog odvjetnika Andréa Gobillota. Novca za njegove usluge nema pa mu nudi nešto drugo. I to više nego diskretno.

Foto: Brigitte Bardot i Jean Gabin u filmu ‘U slučaju nesreće’ (‘En cas de malheur’) (1958.). Izvor: IMDb / arhivska fotografija

Veliki Gabin, a veliki i po tome, neko vrijeme odolijeva. Nevjerojatna snaga karaktera.

Njihov odnos postupno nagriza njegov uređeni građanski svijet, ali još je zanimljivije gledati Bardot nasuprot Gabinu. Ne nestaje pred njegovom težinom, glasom ni autoritetom. Drži kadar nasuprot čovjeku koji je već predstavljao čitavu povijest francuskog filma.

Ako je sam film ponešto suzdržaniji u korištenju mamca, reklama nije bila. Na plakatu nije bilo teško pogoditi što se prodaje: dugonoga plavuša u najlonkama, bez suknje. Gabin je možda mogao odoljeti. Od publike se s pravom nije očekivala jednaka snaga karaktera.

Kada ljepota sjedne na optuženičku klupu

Ako treba izabrati jedan film kojim se može braniti tvrdnja da je Brigitte Bardot bila velika glumica, teško je pronaći bolji od Clouzotove ‘Istine’ (‘La Vérité’). Dominique Marceau optužena je za ubojstvo ljubavnika, ali vrlo brzo postaje jasno da se u sudnici ne sudi samo zločinu. Sudi se njezinu načinu života, seksualnosti i odbijanju pravila generacije koja je već samim njezinim postojanjem sablažnjena.

Foto: Brigitte Bardot kao Dominique Marceau na optuženičkoj klupi u filmu ‘Istina’ (‘La Vérité’) (1960.). Izvor: Columbia Pictures / arhivska fotografija

Teško je zamisliti glumicu koja je u tom trenutku mogla donijeti više vlastitog života u takvu priču. Svijet je Bardot želio, kupovao njezine fotografije, raspravljao o njezinim vezama i istodobno joj sudio zbog svega onoga zbog čega ju je želio gledati. Kada društvo u ‘Istini’ stavlja Dominique na optuženičku klupu, gotovo kao da se ondje našla i sama Bardot.

Clouzot se ne odriče njezine senzualnosti jer je upravo ona dio priče, ali iz nje izvlači ranjivost, bijes i očaj. Ono što je nekoliko godina ranije u ‘I Bog stvori ženu’ djelovalo poput eksplozije ovdje dobiva račun. Društvo rado gleda oslobođenu ženu. Ne znači da joj je spremno oprostiti što je slobodna.

Clouzot nije pokušavao pobjeći od BB da bi pronašao Brigitte Bardot. Prodro je kroz vanjski oklop i pronašao Dominique. Možda njezinu najbolju ulogu.

Producenti su tražili tijelo i dobili su ga umotano u film

Jean-Luc Godard u ‘Preziru’ (‘Le Mépris’) dobio je Brigitte Bardot, ali producentima to očito nije bilo dovoljno. Bili su nezadovoljni jer je nije dovoljno pokazao pa je redatelj dosnimio jednu od najpoznatijih početnih scena europskog filma: gola Bardot leži uz Michela Piccolija i pita ga voli li njezine noge, koljena, bedra, grudi, lice.

Foto: Brigitte Bardot i Michel Piccoli u filmu ‘Prezir’ (‘Le Mépris’) (1963.). Izvor: Studiocanal / Eye Filmmuseum

Redatelj je zahtjevu odgovorio na jedini način koji mu je vjerojatno bio zanimljiv: pretvorio ga je u dio filma. U priči u kojoj producent pokušava kupiti umjetnost, scenarist polako prodaje vlastiti integritet, a brak se raspada pred našim očima, čak i najpoznatije žensko tijelo Europe postaje roba.

Golotinja koja je trebala zadovoljiti producenta tako postaje komentar na producenta, publiku i sam čin gledanja. Bardot je istodobno ono što se prodaje i osoba iza proizvoda. Godard je dobio naručenu scenu, ali nije im prepustio njezino značenje.

Video: Georges Delerue, 'Theme de Camille', 'Prezir'

Kada je BB postala zatvorenica BB

Louis Malle u ‘Privatnom životu’ (‘Vie privée’) gotovo je izbrisao granicu između lika i žene koja ga glumi. Bardot je Jill, zvijezda čiji život postaje vlasništvo javnosti, a uz Marcella Mastroiannija igra priču koja joj je morala biti neugodno poznata. Kao da nam za današnji tekst treba još jedna slučajnost, njih dvoje dijelili su i rođendan: oboje su rođeni 28. rujna, Mastroianni deset godina prije nje. Milijuni ljudi uvjereni su da poznaju Jill zato što su vidjeli fotografiju ili pročitali naslov u novinama. BB je takvu priču već živjela.

Nekoliko godina poslije Malle ju je u ‘Viva Maria!’ spojio s Jeanne Moreau i jednostavno pustio s lanca. Dvije sasvim različite vrste francuske filmske zvijezde zajedno funkcioniraju upravo zato što su različite. Bardot je komična, fizička, razigrana i pustolovna. Dobar podsjetnik da žena koju su milijuni željeli gledati kako miruje pred kamerom zapravo nikada nije bila stvorena da miruje.

Foto: Brigitte Bardot i Jeanne Moreau u filmu ‘Viva Maria!’ (1965.). Izvor: Metro-Goldwyn-Mayer / IMDb

Odlazak na Divlji zapad

Bardot je dobro pristajala i westernu. U ‘Shalaku’ Edwarda Dmytryka našla se uz Seana Conneryja, koji je i sam pokušavao dokazati da postoji život izvan slike koja ga je učinila svjetskom zvijezdom. Bond i BB na Divljem zapadu već su sami po sebi dovoljno dobar razlog za znatiželju.

Foto: Sean Connery i Brigitte Bardot u filmu ‘Shalako’ (1968.). Izvor: arhivska fotografija / Getty Images

U ‘Petrolejkama’ (‘Les Pétroleuses’) producenti su ipak odlučili igrati na sigurno. Ako je Bardot sama bila dovoljna da osigura pažnju ciljane publike, dodali su Claudiju Cardinale i ponudili duplo pojačanu dozu. Pa vi ne odite pogledati film.

Foto: Brigitte Bardot i Claudia Cardinale na snimanju filma ‘Petrolejke’ (‘Les Pétroleuses’) (1971.). Izvor: Keystone / Getty Images. Getty Images

Njih dvije ipak nisu ukras koji čeka da muškarci riješe stvar. Nadmeću se, tuku, pucaju i zauzimaju prostor koji je western desetljećima gotovo automatski rezervirao za muškarce. Film se nimalo ne srami svojih aduta, ali im barem daje revolvere.

Od bikinija do Gainsbourga

Film nije bio jedino mjesto na kojem je Bardot pomicala granice. Kada je upoznala Sergea Gainsbourga, BB je već bila kulturni fenomen, a on je savršeno razumio kako se s takvim fenomenom igra. Njihova veza bila je kratka, ali iz nje je nastala i ‘Je t’aime… moi non plus’. Gainsbourg ju je prvo snimio s Bardot, no ona je zatražila da snimka ne bude objavljena. Verzija s Jane Birkin poslije će postati ona koju poznaje cijeli svijet.

Video: Serge Gainsbourg, ‘Je t’aime… moi non plus’.

Od bikinija na francuskoj rivijeri do glasa uz Gainsbourga proteže se dobar dio promjene odnosa popularne kulture prema seksualnosti. Zanimljivo je samo da je žena koja je toliko puta bila optuživana da ide predaleko upravo ovdje sama povukla granicu.

Otišla je prva

Godine 1973., sa samo 39 godina, Brigitte Bardot završila je filmsku karijeru. Nije čekala da joj industrija počne nuditi sve manje uloge, da kamera odluči kako više nije dovoljno mlada ili da publika pronađe novu BB. Žena koju je svijet gotovo dva desetljeća želio pred kamerom jednostavno je odlučila da više neće biti ondje.

Možda je upravo to najdosljedniji potez njezine filmske priče. Juliette iz ‘I Bog stvori ženu’ odbijala je živjeti prema pravilima koja su joj drugi napisali. Sedamnaest godina poslije isto je učinila žena koja ju je glumila.

Još jedan život Brigitte Bardot

Odlaskom iz filma nije nestala. Energiju koju je prije trošila pred kamerama usmjerila je prema životinjama. Posebno snažan simbol tog drugog života postala je 1977. kada je otišla u Kanadu kako bi prosvjedovala protiv lova na tuljane. Fotografije Bardot na ledu obišle su svijet. Nekada je njezina slika pomagala prodavati filmove, časopise i kupaće kostime; sada ju je svjesno koristila kako bi privukla pogled prema nečemu što je smatrala važnijim od sebe.

Godine 1986. osnovala je Fondation Brigitte Bardot posvećenu zaštiti životinja. Nije to bio hobi umirovljene filmske zvijezde nego njezina druga velika karijera, kojoj je posvetila ostatak života.

Ali višeslojnost ne znači da su svi slojevi ugodni. U kasnijim desetljećima Bardot je svojim izjavama o imigraciji i islamu izazivala kontroverze, javno je podržavala krajnju desnicu, a francuski sudovi više su je puta osudili zbog poticanja rasne mržnje. To nije fusnota koju treba prešutjeti zato što kvari lijepu sliku filmske legende. Brigitte Bardot bila je mnogo složenija osoba od BB, a složenost ne znači uvijek pronaći nešto ljepše ispod površine.

Danas, 28. rujna, navršavaju se 92 godine od rođenja Brigitte Bardot. Umrla je prošlog prosinca, u 91. godini, ostavivši iza sebe neobičnu ostavštinu koju nije moguće svesti ni na lijepo lice, ni na seksualnu revoluciju, ni na velike filmove, ni na borbu za životinje, ali ni očistiti od riječi zbog kojih je završavala pred sudovima i bila osuđivana.

Možda je zato najlakše vratiti se onome što je kamera znala prije nas. Prvo se vidjela ljepota. Bilo ju je nemoguće ne vidjeti. Najbolji su zatim pogledali još jednom. I pronašli Brigitte Bardot. Ali, bez obzira na sve koji su učestvovali, to je žena koja je samu sebe izgradila.