Isaac Asimov obožavao je roman koji biste najmanje očekivali od autora „Zaklade“

Isaaca Asimova danas uglavnom pamtimo kao jednog od najvećih autora znanstvene fantastike. Njegova najpoznatija djela poput serijala „Zaklada“ i „Ja, robot“, romana „Struje svemira“, „Ružnog malog dječaka“ i „Nemesis“ postala su nezaobilazni dio žanra. Asimov je tijekom 1970-ih često posjećivao konvencije posvećene „Zvjezdanim stazama“, a desetljećima nakon smrti i dalje uživa status jedne od najvećih ikona SF-a.

No Asimov je bio mnogo više od pisca znanstvene fantastike. Tijekom iznimno plodne karijere napisao je golem broj knjiga iz najrazličitijih područja. Okušao se u kriminalističkom žanru, napisao dva kriminalistička romana i desetke kratkih priča, a bavio se i humorom te pisanjem limerika.

Posebno zanimljiv dio njegova opusa čine publicističke knjige. Pisao je o povijesti znanosti, biologiji, okolišu i svemiru, a bio je i književni kritičar. Među njegovim poznatijim djelima nalazi se i „Asimov's Guide to Shakespeare“, u kojem je Shakespeareove drame stavio u povijesni kontekst. Napisao je i niz knjiga o povijesti Biblije, često iz izrazito skeptične perspektive.

Drugim riječima, Asimov je bio pravi polihistor. Zanimala ga je znanost, ali i gotovo sve drugo što mu je privuklo pažnju.

Foto: Isaac Asimov / Britannica

Asimov i „Zameo ih vjetar“

Zato je posebno zanimljivo otkriće iz njegove autobiografije „Joy Still Felt“ iz 1980. godine. Kako prenosi Reactor Magazine, Asimov je u njoj otkrio da ga je potpuno zaokupio roman „Zameo ih vjetar“ Margaret Mitchell iz 1936. godine.

I to toliko da je 1975. godine, tijekom odmora, odlučio otvoriti knjigu za koju je unaprijed bio uvjeren da je glupa – a onda je više nije mogao ispustiti iz ruku.

„Zameo ih vjetar“ nije baš lagano štivo za plažu. Mitchellin roman ima više od tisuću stranica, a filmska adaptacija Victora Fleminga iz 1939. traje gotovo četiri sata. Priča prati Scarlett O'Haru, razmaženu kćer bogatog plantažera, i njezin život tijekom golemih društvenih i političkih promjena koje je donio Američki građanski rat.

Roman je danas kontroverzan zbog izrazito romantiziranog prikaza američkog Juga i robovlasničkog društva, kao i prikaza Konfederacije kroz prizmu tzv. „izgubljene stvari“.

Asimov, koji je rođen u Sovjetskoj Rusiji 1920. godine, zasigurno nije bio simpatizer Konfederacije. Ipak, kao veliki ljubitelj povijesti očito ga je privukla perspektiva iz koje je roman ispričan.

A njegovo priznanje o čitanju knjige prilično je nevjerojatno.

„Trebalo mi je 15 sati gotovo neprekidnog čitanja da završim knjigu. A kad sam završio, bio sam ljut. Htio sam još!“

Dakle, čovjek koji je napisao „Zakladu“ i „Ja, robot“ nije mogao prestati čitati „Zameo ih vjetar“.

Asimov je imao još jedan neobičan književni favorit

„Zameo ih vjetar“ nije bio jedini neočekivani favorit velikog SF autora. U svojim memoarima „I, Asimov“ otkrio je da je volio i danas prilično zaboravljeni britanski roman „Ten Thousand a-Year“ Samuela Warrena iz 1841. godine.

Roman prati ambicioznog mladića Tittlebata Titmousea i niz neobičnih likova, među kojima je i Oily Gammon, odvjetnik i glavni spletkar.

Upravo je Gammon bio Asimovljev omiljeni lik. Štoviše, taj mu je lik promijenio pogled na književnost. Asimov je zapisao kako je tada prvi put shvatio da negativac, a ne junak, može biti pravi protagonist knjige.

Zanimljivo je da je Edgar Allan Poe imao potpuno suprotno mišljenje o tom romanu. U jednoj je kritici „Ten Thousand a-Year“ opisao kao izrazito loše napisanu knjigu.

U ovom slučaju, dakle, Asimov i Poe bili su na potpuno suprotnim stranama.

Sve to lijepo pokazuje koliko je pogrešno Asimova promatrati samo kao autora SF-a. Čovjek koji je osmislio neke od najvažnijih svjetova znanstvene fantastike bio je prije svega – strastveni čitatelj. A njegov književni ukus očito je bio puno širi nego što bismo mogli pretpostaviti.

Izvor: /Film