Mjesečina koju Disney nije pustio da zasja
Postoje filmovi koje nikada nismo vidjeli, a postoje i oni čije smo dijelove gledali ne znajući da im nešto nedostaje. Walt Disney je 1940. godine svijetu predstavio ‘Fantaziju’ (‘Fantasia’), jedno od najambicioznijih ostvarenja u povijesti animiranoga filma, u kojemu su se glazba i crtež susreli na način kakav dotad gotovo nitko nije pokušao ostvariti. Bach, Čajkovski, Stravinski, Beethoven, Dukas, Ponchielli, Musorgski i Schubert pronašli su svoje mjesto u tom veličanstvenom eksperimentu. Ali jedan je skladatelj ostao pred vratima.
Bio je to Claude Debussy, a njegovo djelo ‘Clair de lune’ (‘Mjesečina’), treći stavak glasovite Suite bergamasque, trebalo je dobiti vlastiti animirani segment. Leopold Stokowski priredio je orkestraciju i dirigirao Filadelfijskim orkestrom, dok su Disneyjevi animatori stvarali noćni krajolik floridskih močvara Everglades. Dvije čaplje, mjesečina koja se odražava na vodi, drveće čije se grane spuštaju prema površini i priroda koja se polako pretvara u san. Glazba određuje ritam svakoga pokreta, a slika joj odgovara vlastitim jezikom.
Foto: Mjesečina, čaplja i njezin odraz u vodi. Disneyjevim animatorima trebalo je tek nekoliko nijansi plave da dočaraju čitav jedan svijet. A Debussyju nekoliko nota da ga oživi. Izvor: Walt Disney Productions, ‘Clair de lune’, izvorno zamišljeni segment ‘Fantazije’ / restaurirana verzija.
Leopold Stokowski – dirigent koji nije čekao budućnost
A tko je bio čovjek koji je Debussyjevoj klavirskoj mjesečini podario orkestralne boje?
Leopold Stokowski (1882. – 1977.), rođen u Londonu, bio je jedan od najslavnijih i najneobičnijih dirigenata dvadesetoga stoljeća. Od 1912. godine predvodio je Filadelfijski orkestar, koji je pod njegovim vodstvom postao jednim od najuglednijih američkih simfonijskih sastava. Bio je poznat po bogatom orkestralnom zvuku, smjelim interpretacijama i spremnosti da izvodi suvremenu glazbu, uključujući djela Stravinskog, Mahlera i drugih skladatelja koji tada još nisu uvijek nailazili na razumijevanje koncertne publike.
Stokowski je rado eksperimentirao. Dirigirao je bez palice, oblikujući zvuk pokretima ruku, a posebno ga je zanimala nova tehnologija snimanja glazbe. Među prvima je shvatio da gramofonska ploča, radio i film mogu simfonijskom orkestru otvoriti vrata milijuna domova. Svojim je orkestrom sudjelovao u ranim električnim snimanjima, a njegove orkestracije Bachovih skladbi pokazale su koliko se zvuk izvorno namijenjen orguljama može preobraziti u raskošnu simfonijsku sliku.
Kada mu je Disney 1937. godine predložio suradnju na animiranom filmu ‘Čarobnjakov učenik’ (‘The Sorcerer's Apprentice’) s Mickeyjem Mouseom, Stokowski je odmah prepoznao mogućnosti takva pothvata. Projekt se postupno pretvorio u cjelovečernju ‘Fantaziju’, u kojoj su zajedno odlučili pokušati nešto dotad gotovo nezamislivo – pretvoriti koncert klasične glazbe u filmsko iskustvo.
Bio je to susret dvojice umjetnika koje je povezivala ista znatiželja. Disney je želio glazbi podariti sliku, a Stokowski slici dati zvuk koji će doprijeti do svakog gledatelja. Njihova suradnja rezultirala je i sustavom Fantasound, pionirskim oblikom višekanalnog stereofonskog zvuka, za koji su kina morala biti posebno opremljena. Upravo je zbog skupoće toga sustava izvorna ‘Fantazija’ prikazana u vrlo ograničenom broju dvorana.
Stokowski se čak i pojavio u filmu, kao vlastita silueta za dirigentskim pultom. A kada Mickey Mouse u ‘Čarobnjakovu učeniku’ priđe i pruži mu ruku, dobili smo jedan od najljepših susreta animacije i stvarnoga svijeta.
Foto: Walt Disney i Leopold Stokowski. Jedan je znao kako glazbu pretvoriti u sliku, drugi kako slici podariti orkestralni život. Iz njihova susreta rodila se ‘Fantazija’, a Mickey Mouse dobio je priliku rukovati se s jednim od najvećih dirigenata svojega vremena. Izvor: Nepoznati fotograf, Walt Disney i Leopold Stokowski (1940.) / Library of Congress, Music Division, Oliver Daniel Papers.
Mjesečina koja je morala čekati
Međutim, ‘Fantazija’ je postajala sve dulja, pa je Disney odlučio izostaviti Debussyjev segment. Glazba je već bila snimljena, animacija započeta, ali publika 1940. godine nije dobila priliku vidjeti njihovu zajedničku čaroliju. Rad na sekvenci nastavljen je i poslije premijere, no zamišljeni spoj Debussyja i Disneyjevih čaplji još je dugo ostao izvan dosega gledatelja.
Šest godina poslije animacija će ipak stići na filmska platna. Disney ju je preradio za omnibus ‘Make Mine Music’ (1946.), u kojemu je dobila naslov ‘Blue Bayou’. Debussyjevu glazbu zamijenila je istoimena pjesma Bobbyja Wortha i Raya Gilberta, u izvedbi zbora Kena Darbyja. Čaplje su ponovno poletjele iznad močvare, ali sada su slijedile neku drugu melodiju.
A onda je 1992. godine Disneyjev filmski restaurator Scott MacQueen pronašao radnu kopiju izvornoga segmenta. Zahvaljujući tom otkriću bilo je moguće rekonstruirati animaciju i ponovno je povezati sa Stokowskijevom snimkom Debussyjeve glazbe. Restaurirana verzija predstavljena je 1996. godine, a 2000. postala je dostupna široj publici kao dodatak izdanju ‘Fantazije’.
Gledajući danas tih nekoliko minuta, teško je ne zapitati se što smo sve izgubili odlukama donesenima u montažnim sobama. Disneyjevi animatori stvarali su umjetnost koja je mogla živjeti bez dijaloga i objašnjavanja. Stokowski je pak Debussyjevu klavirsku poeziju pretvorio u orkestralnu sliku kojoj je Disney podario boje, pokret i mjesečinu.
Upravo zato vrijedi pogledati ovaj mali, gotovo zaboravljeni dragulj. I poslušati ga. Jer ‘Clair de lune’ nastao je iz želje da glazba i animacija pripovijedaju zajedno, a više od pola stoljeća trebalo je proći da ponovno dobiju tu priliku.
Možda je Disney svojedobno zaključio da za ovu mjesečinu nema mjesta u njegovu filmu. Srećom, mjesečina ne mora tražiti ničije dopuštenje da bi ponovno zasjala.
Video: Glazba Claudea Debussyja, orkestracija i dirigiranje Leopolda Stokowskog, Filadelfijski orkestar. Animacija nastala u studiju Walta Disneyja, restaurirana tijekom devedesetih godina. Izvor: Walt Disney Productions / YouTube.