Možda bi sve bilo drugačije da je imao veći brod: na današnji dan napustio nas je Robert Shaw, neponovljivi Quint

Foto: Robert Shaw kao Quint, iskusni lovac na morske pse iz Spielbergovih ‘Ralja’ (1975.), u ulozi koja je postala njegov najprepoznatljiviji filmski lik.

Na današnji dan, 28. kolovoza 1978., preminuo je Robert Shaw, jedan od najupečatljivijih britanskih glumaca svoje generacije, ali i mnogo više od filmske zvijezde. Bio je romanopisac i dramatičar, autor djela koja su živjela neovisno o njegovoj glumačkoj slavi, a iza sebe je ostavio galeriju snažnih, opasnih i često proturječnih likova – od njemačkog tenkovskog zapovjednika i generala Custera do hladnokrvnog otmičara, obavještajca, gusarskog kapetana i, naravno, Quinta iz Spielbergova klasika ‘Jaws’ (‘Ralje’).

Shaw je umro iznenada u Irskoj, u dobi od samo 51 godine, kada mu je pozlilo tijekom vožnje nedaleko od njegova doma u okrugu Mayo. Njegova prerana smrt prekinula je karijeru koja je upravo tijekom sedamdesetih dosegnula vrhunac.

Za većinu gledatelja Shaw će zauvijek ostati Quint, lovac na morske pse iz Ralja. Grub, tvrdoglav, iskusan i obilježen ratom, Quint je mnogo više od filmskog pustolova. Shaw mu je dao težinu čovjeka koji nosi cijeli jedan život u glasu i pogledu, a njegov monolog o potapanju USS Indianapolisa ostao je jednom od najslavnijih scena američkog filma sedamdesetih.

No morska pustolovina u Shawovoj karijeri počela je mnogo prije Ralja. Još pedesetih godina igrao je kapetana Dana Tempesta u televizijskoj seriji ‘The Buccaneers’ (‘Bukaniri’), pustolovnoj priči o gusarima i moru. Upravo se tu krije jedna od najzanimljivijih poveznica s Quintom. Shaw je još kao mladi kapetan Tempest pjevao tradicionalnu mornarsku pjesmu ‘Spanish Ladies’, a gotovo dva desetljeća poslije istu će melodiju ponovno zapjevati Quint na palubi Orce.

Kad u Raljama začujemo ono “Farewell and adieu…”, prizor zato djeluje gotovo kao povratak na početak Shawove karijere. Kao da su se kapetan Tempest iz Bukanira i Quint na trenutak susreli u istoj pjesmi.

Foto: Robert Shaw kao kapetan Dan Tempest u televizijskoj seriji ‘Bukaniri’ (1956.–1957.), ulozi koja ga je afirmirala kao televizijsku zvijezdu prije velikih filmskih uspjeha

Pomorskoj pustolovini Shaw se vratio i nakon Ralja. U filmu ‘Swashbuckler’ (‘Gusar’) iz 1976. glumio je kapetana Neda Lyncha, ponovno čovjeka jedrenjaka, sablje i otvorenog mora. Bukaniri, Ralje i Gusar tako tvore zanimljivu neslužbenu morsku liniju kroz njegovu karijeru: od romantičnog televizijskog pustolova, preko mračnog i opsesivnog Quinta, do povratka klasičnom gusarskom spektaklu.

Shaw je jednako uvjerljiv bio i u ratnim filmovima. U ‘Battle of the Bulge’ (‘Bitka u Ardenima’) iz 1965. igrao je pukovnika Martina Hesslera, njemačkog zapovjednika oklopnih snaga. Njegova hladna disciplina i autoritet savršeno su odgovarali liku profesionalnog vojnika koji rat promatra gotovo kao matematičku operaciju. Riječ je o iznimnom ratnom spektaklu s brojnim glumačkim zvijezdama, ali upravo Shaw nosi cijeli film. Dovoljno se prisjetiti prizora u kojem, okružen časnicima koje treba povesti u bitku, sluša kako njegovi tenkisti započinju ‘Panzerlied’, jednu od najupečatljivijih scena filma.

Foto: Robert Shaw kao pukovnik Martin Hessler, lik djelomično oblikovan prema stvarnom njemačkom SS časniku Joachimu Peiperu, u ‘Bitki u Ardenima’

Dvije godine poslije u ‘Custer of the West’ (‘Custer sa Zapada’) tumačio je generala Georgea Armstronga Custera. Ni njega Shaw nije pretvorio u jednostavnu povijesnu figuru, nego u ambicioznog, složenog i kontroverznog čovjeka, što je odgovaralo njegovu glumačkom senzibilitetu: Shawovi najbolji likovi rijetko su bili jednostavno dobri ili zli. U filmu mu je društvo pravila i njegova supruga Mary Ure, koju filmska publika posebno pamti kao Mary Ellison iz ratnog pustolovnog klasika ‘Where Eagles Dare’ (‘Orlovo gnijezdo’).

Foto: Robert Shaw kao general George Armstrong Custer i Mary Ure kao Elizabeth Custer u ‘Custeru sa Zapada’ (1967.). Shaw i Ure bili su supružnici i privatno.

Posebno mjesto u njegovoj filmografiji ima i ‘Figures in a Landscape’ (‘Likovi u krajoliku’) iz 1970., u kojem uz Malcolma McDowella glumi bjegunca kojega kroz neprijateljski krajolik neumorno progoni helikopter. Film je gotovo apstraktna priča o progonu, strahu i preživljavanju, a za Shawa je važan i zato što je sudjelovao u radu na scenariju.

Foto: Robert Shaw u filmu ‘Likovi u krajoliku’ (1970.) Josepha Loseya, kao jedan od dvojice bjegunaca…

Jednu od svojih najupečatljivijih negativnih uloga ostvario je u ‘The Taking of Pelham One Two Three’ (‘Otmica Pelhama 1-2-3’) iz 1974. godine. Kao Mr. Blue, vođa skupine koja otima vlak njujorške podzemne željeznice, Shaw prijeti upravo zato što gotovo nikada ne mora povisiti glas. Njegova smirenost, preciznost i potpuna kontrola čine lik mnogo opasnijim od klasičnog filmskog zlikovca.

Foto: Robert Shaw kao hladnokrvni Mr. Blue, vođa otmičara u ‘Otmici Pelhama 1-2-3’ (1974.), jednom od najcjenjenijih urbanih trilera sedamdesetih.

Nakon Ralja uslijedio je i politički triler ‘Black Sunday’ (‘Crna nedjelja’) iz 1977., u kojem Shaw igra izraelskog obavještajca Davida Kabakova koji pokušava spriječiti veliki teroristički napad tijekom Super Bowla. Film je snimljen prema prvom romanu Thomasa Harrisa, budućeg autora ‘Crvenog zmaja’ i tvorca Hannibala Lectera, što mu danas daje dodatnu zanimljivost. Harrisov roman bio je nadahnut terorističkim napadom na izraelske sportaše na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine.

Foto: Robert Shaw kao izraelski operativac David Kabakov u ‘Crnoj nedjelji’ (1977.) Johna Frankenheimera, političkom trileru o pokušaju terorističkog napada tijekom Super Bowla.

I tu je Shaw idealno koristio ono po čemu je bio prepoznatljiv: sposobnost da u nekoliko pokreta i rečenica stvori dojam čovjeka s dugom i teškom prošlošću. Film je posebno zanimljiv i zbog vrhunske glumačke ekipe – Bekima Fehmiua, Brucea Derna i Marthe Keller – ali i zato što se iza kamere nalazio veteran političkog trilera John Frankenheimer, redatelj ‘Kandidata iz Mandžurije’ i ‘Sedam dana u svibnju’.

No Robert Shaw nije bio samo glumac koji je znao odigrati vojnika, kriminalca, gusara ili lovca na morske pse. Bio je i ozbiljan književnik i dramatičar, te autor više romana.

Njegovo najpoznatije dramsko djelo ‘The Man in the Glass Booth’ (‘Čovjek u staklenoj kabini’) bavi se identitetom, krivnjom, nacističkim zločinima i poslijeratnim suočavanjem s prošlošću. Djelo je najprije steklo priznanje na pozornici, a potom je prema njemu 1975. snimljen i istoimeni film u režiji Arthura Hillera, s Maximilianom Schellom u glavnoj ulozi.

Čovjek u staklenoj kabini važan je podsjetnik da iza Shawove snažne fizičke glume nije stajao samo instinkt izvođača nego i ozbiljan autor s osjećajem za karakter, moralni sukob i dijalog. Pisanje nije bilo njegov sporedni hobi, nego važan dio njegova stvaralačkog identiteta.

Možda upravo zato njegovi najbolji filmski likovi djeluju tako potpuno. Hessler iz Bitke u Ardenima, Custer, Mr. Blue iz Otmice Pelhama 1-2-3, Kabakov iz Crne nedjelje i Quint iz Ralja kao da uvijek imaju život koji je počeo prije prvog kadra filma. Ili, možda još točnije, bezbrižna mladenačka nestašnost Dana Tempesta s godinama je sazrela u nešto mnogo tvrđe i složenije. Kada Quint na Orci zapjeva ‘Spanish Ladies’, još se može nazrijeti duh starog kapetana iz Bukanira, ali samo u obrisima. Ista pjesma sada zvuči drukčije – iskusnije, grublje, na trenutke gotovo podrugljivo. Ne prema španjolskim damama o kojima pjeva, nego kao glas čovjeka iza kojega su desetljeća životnih lekcija, razočaranja i susreta sa smrću.

Robert Shaw umro je 28. kolovoza 1978., ali je kao Quint ostao na palubi Orce – tvrdoglav, nasmijan, zastrašujući i nezaboravan, uz staru mornarsku pjesmu koja je glumca pratila gotovo od početka njegova televizijskog puta.

Farewell and adieu, Robert Shaw.