Jedan od filmova koji su izazvali najviše reakcija na ovogodišnjem festivalu u Veneciji kreće pred širu publiku. ‘NAZA’, dokumentarac izraelskih redatelja Yuvala Abrahama i Rachel Szor, nakon Posebne nagrade žirija i iznimno dugog pljeska u Veneciji počinje svoj kino-put. Film istražuje način na koji izraelski vojni i obavještajni sustav bira ciljeve u Gazi te tvrdi da pokazuje mehanizme koji stoje iza velikog broja civilnih žrtava. Izrael takve optužbe odbacuje.

Od ‘Nema druge zemlje’ do NAZA-e

Imena autora nisu nepoznata. Abraham i Szor bili su među četvero redatelja dokumentarca ‘Nema druge zemlje’ (‘No Other Land’), koji je osvojio Oscara za najbolji dokumentarni film. Ovaj put iza kamere ostali su njih dvoje, a projekt je nastao iz istraživačkog novinarstva The Guardiana, izraelsko-palestinskog +972 Magazinea i hebrejskog Local Calla.

Producenti su The Guardian i James Wilson, dok je izvršni producent Jonathan Glazer, redatelj ‘Zone interesa’ (‘The Zone of Interest’). Wilson i Glazer ponovno su tako povezani na projektu koji pitanje nasilja ne promatra samo kroz njegove posljedice nego pokušava ući u sustav koji ga omogućuje.

Naslov filma pritom nije izmišljen zbog dramatičnog učinka. NAZA je vojni akronim koji se, prema autorima, koristi za očekivani broj civilnih žrtava tijekom zračnog napada.

Govore ljudi iz sustava

Film traje 80 minuta i sniman je tijekom tri godine, velikim dijelom noću na krovovima Tel Aviva. Njegova najveća težina ipak ne dolazi iz mjesta snimanja nego iz ljudi koji govore pred kamerom.

Upravo odatle dolazi i naslov filma. NAZA je akronim hebrejskog izraza „nezek agavi“, odnosno „kolateralna šteta“. Prema Abrahamovu objašnjenju, unutar izraelskog vojnog i obavještajnog sustava izraz se koristi i kao brojčana procjena očekivanih civilnih žrtava napada. Umjesto žena, djece i drugih civila tako ostaje broj — NAZA.

Autori su razgovarali s 24 pripadnika izraelskih vojnih i obavještajnih struktura čiji su identiteti zaštićeni. Njihova svjedočanstva film koristi kako bi rekonstruirao proces odabira ciljeva, procjenjivanja mogućih civilnih žrtava i korištenja tehnologije, uključujući sustave potpomognute umjetnom inteligencijom.

‘NAZA’ pritom iznosi teške optužbe: tvrdi da velik broj civilnih žrtava nije tek neželjena posljedica pojedinačnih pogrešaka nego rezultat načina na koji je sustav organiziran i kako se donose odluke o napadima. Izrael je odbacio tvrdnje da namjerno cilja civile i osporava takav prikaz svojih vojnih operacija.

Venecija je reagirala

Film je u program 83. Venecijanskog filmskog festivala ušao kao kasno dodani naslov i bio jedini dugometražni dokumentarac u glavnoj konkurenciji.

Nakon premijere uslijedila je reakcija kakvu festival rijetko vidi. Publika je filmu priredila pljesak koji je trajao oko 25 minuta, a nekoliko dana poslije Abraham i Szor napustili su Veneciju s Posebnom nagradom žirija.

Ali film nije izazvao samo festivalsko oduševljenje. U Izraelu je postao predmet žestokih političkih reakcija, dok su redatelji nakon premijere dobivali i prijetnje. International Documentary Association javno je stao u njihovu obranu i pozvao da prijetnje prestanu.

Abraham i Szor svoj film ne predstavljaju kao pogled izvana. Upravo suprotno. Naglašavaju da su ga napravili kao Izraelci koji osjećaju obvezu istražiti postupke vlastite države i sustav kojem pripadaju.

Film koji neće ostati iza kino-ulaznice

‘NAZA’ sada počinje američko kino-prikazivanje, dok je za film dogovorena distribucija u više od 50 zemalja. No njegova distribucijska priča ima još jedan neobičan nastavak.

The Guardian nakon završetka početnog kino-prikazivanja namjerava film učiniti besplatno dostupnim na svojoj internetskoj stranici. Time će dokumentarac koji je u Veneciji gledala festivalska publika dobiti potencijalno neusporedivo veći krug gledatelja.

To je za film poput ovoga možda važnije od bilo kojeg kino-rezultata.

‘NAZA’ ne ulazi u raspravu o Gazi kao neutralni promatrač i ne skriva stav svojih autora. Ali upravo zato njegova vrijednost neće ovisiti samo o zaključcima do kojih dolazi. Ovisit će i o tome koliko uvjerljivo dokumentira put kojim je do njih stigao.

A kada pred kameru stanu ljudi koji tvrde da su bili dio sustava koji film istražuje, njihov iskaz barem zahtijeva da ga se čuje.

Izvor: Deadline