Kako je ovoga tjedna bila 145. obljetnica slavnog obračuna kod OK korala, to je dobar povod za mali pregled filmova koji su se bavili tim događajem, a nema ih baš malo. Uz Billyja Kida, Wyatt Earp jedna je od najekraniziranijih povijesnih osoba, s pojavljivanjima u više od 40 filmova i TV serija, ali osim nekoliko najvećih kurioziteta, zbog nedostatka prostora i vremena pozabavit ćemo se samo onim filmovima koji prikazuju taj slavni sukob.
Foto: Wyatt Earp u Hollywoodu krajem dvadesetih, pokraj Packarda Opera Coupé iz 1926., za koji se vjeruje da je pripadao njegovu prijatelju Williamu S. Hartu. Izvor: Jeff Morey / True West.
Susret koji nije postao film
Sve je – nažalost, neuspješno – započelo 1916., kad je u Los Angelesu starog Wyatta Earpa posjetio njegov stari znanac iz doba zlatne groznice na Aljasci, pisac Jack London, koji je od siromašnog tragača za zlatom, koji je jedva imao novca za piće u Earpovu saloonu „Dexter” u Nomeu, postao najpoznatiji i najpopularniji pisac Amerike. Wyatt je iznimno cijenio Londonovo književno umijeće te je došao na ideju da London prema njegovim sjećanjima napiše scenarij za film, a prvi na popisu želja za redatelja bio je Raoul Walsh, kojeg je Earp, tada konzultant za autentičnost na snimanju vesterna, smatrao najboljim redateljem u SAD-u (pri čemu nije bio daleko od istine).
London i Earp zajedno su otišli posjetiti Walsha, koji ih je primio u svojem uredu u studijima Mutual Filma. Osim prijedloga za film, njih dvojicu zanimalo je i čuti Walshove priče o jahanju s Panchom Villom i snimanju filma u kojem je Walsh glumio mlađu verziju slavnog revolucionara (dok je stariju verziju glumio sam Villa). Walsh je po čuvenju znao obojicu i odlučio ih je počastiti ručkom – koktelima od oštriga u restoranu Ala Levyja, tada jednom od najpopularnijih okupljališta hollywoodskih zvijezda.
Foto: Brod i knjiga ima isključivo jednu poveznicu. Jack London na brodu. Od tragača za zlatom na Aljasci do jednog od najpopularnijih američkih pisaca – i čovjeka koji je s Wyattom Earpom pokušao pokrenuti filmski projekt. Izvor: The Huntington Library, Jack London Collection.
Nažalost, razgovor o mogućem filmu nije donio ploda, ali Walsh je u svojim memoarima zabilježio taj susret i napomenuo da im je kod Levyja prišao Charlie Chaplin i upoznao se s Londonom, kojem je rekao da je zbog njegovih romana zamalo i sam otišao na Aljasku tražiti zlato, a Earpu je pružio ruku i rekao: „Vi ste onaj iz Arizone koji je tamo ukrotio bandite, je li?”
Veliki komičar pristojno je izbjegao spomenuti događaj po kojem je tada Wyatt Earp bio mnogo poznatiji nego po svojim danima u Tombstoneu – veliki boksački skandal u kojem je Earp kao sudac u ringu 1896. u San Franciscu kontroverznom odlukom dodijelio pobjedu Tomu Sharkeyju u meču protiv Boba Fitzsimmonsa. Odluka je izazvala optužbe za namještanje, premda Earpova umiješanost u prijevaru nikad nije nedvojbeno dokazana.
Wyatt Earp prvi put na filmu
Wyatt Earp još se za života, 1923., prvi put pojavio kao filmski lik, u nijemom dugometražnom filmu ‘Wild Bill Hickok’, u kojem je naslovnu ulogu glumio njegov prijatelj William S. Hart, istodobno producent i autor priče, dok je režiju potpisao Clifford S. Smith. Bert Lindley glumio je Earpa, koji se pojavio samo u jednoj grupnoj sceni. Hart je kasnije, uz Toma Mixa, bio jedan od nositelja kovčega na Earpovu sprovodu 1929. godine.
Foto: Prvi filmski Wyatt Earp! Bert Lindley u društvu Williama S. Harta u ‘Wild Bill Hickoku’ (1923.), filmu u kojem je legendarni revolveraš prvi put postao filmski lik. Izvor: Paramount Pictures / True West.
Slava obračuna kod OK korala proširila se tek dvije godine nakon Wyattove smrti, kad je izašla (vrlo) romansirana knjiška biografija Stuarta Lakea ‘Frontier Marshal’. Uz mnoga druga „dosoljavanja”, Lake je svojem junaku dao u ruke izmišljeni Colt duge cijevi „Buntline Special”. Wyatt je koristio i Coltove revolvere, ali su mu bili dragi i Smith & Wessoni, a oružje kojim se služio u slavnom obračunu ostalo je predmet povijesnih rasprava. Popularnost knjige bila je ogromna te na ekranizaciju nije trebalo dugo čekati.
Prije prve ekranizacije Lakeove knjige snimljen je 1932. i film ‘Law and Order’ prema romanu ‘Saint Johnson’ W. R. Burnetta, u kojem je prikazan obračun nalik onome kod OK korala, samo što se lik zasnovan na Wyattu Earpu zove Frame Johnson. Glumio ga je Walter Huston, a jedan od scenarista bio je njegov sin John Huston.
Zanimljivo je napomenuti da je desetljeće kasnije, u notornom filmu ‘Odmetnik’ (‘The Outlaw’), s Jane Russell, upravo Walter Huston glumio Doca Hollidaya, koji sa stvarnim Docom nije imao blage veze, ali iz tog filma ionako nitko ne pamti ni Billyja Kida. Zbog Russellina više nego impozantnog poprsja svi pamte samo dvije stvari, i lijevu i desnu. Također je zanimljivo spomenuti da je ‘Law and Order’ dva desetljeća kasnije doživio i remake, solidan, ali prosječan B-vestern, u kojem je Framea Johnsona glumio Ronald Reagan.
Foto: Kad zakon uzme revolver u ruke, rasprava je obično završena. Walter Huston kao Frame Johnson, Wyatt Earp pod drugim imenom, u ‘Law and Order’ (1932.). Izvor: Universal Pictures / Trailers from Hell.
Od Stuarta Lakea do Johna Forda
Lakeov ‘Frontier Marshal’ prvi je put prebačen na filmsko platno 1934., ali u tom slabo zapamćenom filmu redatelja Lewisa Seilera glavni se junak nije smio zvati svojim imenom jer je Josephine Marcus Earp, Wyattova udovica, zaprijetila sudskom tužbom. Tako je George O'Brien glumio lika koji se zvao Michael Wyatt.
Foto: Wyatt Earp morao je promijeniti ime da bi stigao na filmsko platno. George O'Brien kao Michael Wyatt na plakatu za ‘Frontier Marshal’ (1934.). Izvor: Fox Film Corporation / Movie Poster Shop.
Svoje je ime slavni revolveraš dobio tek u drugoj ekranizaciji Lakeove knjige 1939. Earpovoj udovici, koja je tražila 50.000 dolara, isplaćeno je pet tisuća, a udovoljilo joj se i time što je naslov filma ‘Wyatt Earp, Frontier Marshal’ skraćen na samo ‘Frontier Marshal’. Režirao ga je Allan Dwan, Wyatta je glumio Randolph Scott, a Doca Cesar Romero.
Foto: Wyatt Earp i Doc Holliday još nisu bili Lancaster i Douglas, a kamoli Russell i Kilmer. Randolph Scott i Cesar Romero u ‘Frontier Marshal’ (1939.). Izvor: 20th Century-Fox / Letterboxd.
A onda je, sedam godina kasnije i dvije godine nakon smrti Josephine Marcus Earp, došao glavni zgoditak – legendarna ‘Moja draga Klementina’ (‘My Darling Clementine’) Johna Forda, jedan od njegovih najboljih vesterna i možda najbolji film o OK koralu.
Ford je besramno iskoristio dobar dio scenarija filma iz 1939., postojeće kulise i čak većinu filmske ekipe, s tim što je Ward Bond iz epizodista prebačen u tumača uloge Earpova brata Morgana. Wyatta Earpa utjelovio je Henry Fonda, za kojeg su tada još živi ljudi koji su poznavali Wyatta Earpa rekli da mu je nevjerojatno sličan, a umjesto planiranog Jimmyja Stewarta, za kojeg je Ford jamačno procijenio da sa svojim imidžem dobrog momka ne bi odgovarao ulozi bolesnog pijanca kojeg proganjaju duhovi prošlosti, u čizme Doca Hollidaya uskočio je snagator Victor Mature. On je doduše „izgledao tuberkulozno koliko i kodijački medvjed”, ali je pod maestralnom Fordovom režijom pružio sjajnu izvedbu.
Foto: Čak je i Wyatt Earp morao jednom odložiti revolver i zaplesati. Henry Fonda i Cathy Downs u ‘Mojoj dragoj Klementini’ (‘My Darling Clementine’) (1946.). Izvor: 20th Century-Fox / Viennale.
Premda je u mladosti poznavao stvarnog Wyatta Earpa i od njega čuo priče o detaljima obračuna, stari mitoman Ford po svojem je običaju povijest koristio kao špil nanovo promiješanih karata. Wyatt, koji nikad u životu nije jahao za stokom i kravare je ili mrzio ili samo prezirao, postao je kauboj, imena njegove braće su ispremiješana, a Holliday je od južnjaka, zubara iz Georgije, postao sjevernjak, kirurg iz Bostona.
Čak je i slavna naslovna balada izvitoperena – Percy Montrose pjesmu je izvorno skladao kao parodiju popularnih tugaljivih balada, a humoristički stihovi govore o rudarevoj kćeri koja je imala toliko velika stopala da nije mogla naći cipele za sebe, pa je obuvala drvene sanduke, nabila se na iver i umrla od sepse. Ford ju je, međutim, iskoristio kao sentimentalnu pjesmu.
Kad su velikom redatelju skrenuli pozornost na brojne činjenične pogreške u ‘Klementini’, prema poznatoj anegdoti hladnokrvno je odgovorio: „Ma tko šljivi povijest, napravio sam odličan film!” I mora mu se priznati da je bio u pravu. Ford, poznat kao tiranin na snimanju, namučio je i Cathy Downs, koja je kao Clementine dobila svoju prvu veliku filmsku ulogu, premda je, suprotno ponekim pričama, nastavila glumačku karijeru.
Kako je Hughesov ‘Odmetnik’, snimljen nekoliko godina ranije, zbog natezanja s cenzorima oko Russellina dekoltea kasnio u distribuciji, Linda Darnell (Docova djevojka Chihuahua) za promociju ‘Klementine’ fotografirala se ležeći u sijenu u sličnoj pozi kao Jane Russell, pokazujući da i ona stas za utrku ima.
Vrijedi spomenuti da je prije ‘Klementine’, 1942., snimljen i ‘Tombstone, the Town Too Tough to Die’ u režiji Williama C. McGanna, s Richardom Dixom kao Wyattom i Kentom Taylorom kao Docom, ali je većini ljubitelja vesterna ‘Klementina’ taj film jednostavno (pomalo nezasluženo) pomela iz sjećanja.
Televizijski Wyatt i veliki obračun iz 1957.
Pedesete su donijele i iznimno popularnu TV seriju ‘The Life and Legend of Wyatt Earp’ s Hughom O'Brianom. Imidž Earpa iz te serije (brokatni prsluk, Buntline Special...) za svoje je romane iskoristio i njemački pulp-pisac dr. Peter Albrecht Kann, koji je napisao dvjesto i nešto romana o Wyattu Earpu pod pseudonimom William Mark i stotinjak romana o Docu Hollidayu pod pseudonimom Frank Laramy. Najveći kuriozitet vezan uz tu iznimno popularnu seriju jest njezin mnogo kasniji nastavak, TV-film ‘Return to Tombstone’ iz 1994., sniman i na lokacijama u stvarnom Tombstoneu, umjesto isključivo u uobičajenim vesternskim kulisama.
Pedesete su donijele i velikobudžetni spektakl iz 1957., ‘Obračun kod OK korala’ (‘Gunfight at the O.K. Corral’), s izvrsnom glumačkom ekipom – Burt Lancaster i Kirk Douglas u glavnim ulogama, Rhonda Fleming kao Docova djevojka, dojmljiva pjesma Frankieja Lainea na špici i tijekom filma – spektakl kakav ta legenda zaslužuje. Napomenimo da je u maloj ulozi barmena u teksaškom Fort Griffinu, gdje su se upoznali Wyatt i Doc, nastupio, nepotpisan, česti epizodni glumac u filmskim i TV vesternima Bing Russell, otac Kurta Russella.
Foto: Kad razgovor više nema smisla, progovaraju revolveri. Kirk Douglas kao Doc Holliday i Burt Lancaster kao Wyatt Earp u ‘Obračunu kod OK korala’ (‘Gunfight at the O.K. Corral’) (1957.). Izvor: Paramount Pictures / High-Def Watch.
Redatelj John Sturges nije bio zadovoljan svojim filmom jer je smatrao da pridaje previše romantike surovim i nasilnim događajima te je, da bi ispravio taj svoj „grijeh”, deset godina kasnije režirao ‘Hour of the Gun’ s Jamesom Garnerom kao Wyattom (koji će tu ulogu ponoviti kod Blakea Edwardsa u ‘Sunsetu’ 1988.) i Jasonom Robardsom kao Docom.
Taj film, kojem je OK koral sam početak, bavi se kasnijim događajima i Wyattovom osvetničkom jahačkom potjerom, poznatom kao „vendetta ride”, pretendirajući da bude vjeran povijesti, u čemu donekle i uspijeva. Željeznički kolodvor u Tombstoneu i Ike Clanton kao mozak bande najuočljivija su odstupanja, a za taj trud zaslužuje ocjenu ako ne baš odličan, onda vrlo dobar.
Foto: Deset godina kasnije, isti obračun, drugi revolveraši. James Garner kao Wyatt Earp i Jason Robards kao Doc Holliday u ‘Hour of the Gun’ (1967.). Izvor: United Artists / Getty Images.
Kad su Wyatt i Doc postali ružni, prljavi i zli
Rane sedamdesete bile su doba antivesterna, pa su i Wyatt (Harris Yulin) i Doc (Stacy Keach) postali ružni, prljavi i zli u filmu ‘Doc’ redatelja Franka Perryja iz 1971., koji događaje prikazuje iz perspektive tuberkuloznog zubara. Uslijedilo je zatišje sve do ranih devedesetih – a onda smo odjednom dobili dva konkurentska filma gotovo istodobno.
Tombstone – Kurt Russell, Val Kilmer i borovnica koja nije peršin
‘Tombstone’ iz 1993. osvojio je srca gledatelja sjajnom ulogom velikog Wyattova ljubitelja Kurta Russella kao Earpa (svojeg je sina, rođenog nekoliko godina prije te uloge, nazvao Wyatt) i također sjajnom ulogom Vala Kilmera kao Doca. Mnogi filmoljupci smatraju da je Kilmer besramno zakinut za nominaciju za Oscara za sporednu ulogu zbog onoga što je pružio.
Foto: Jedan je došao zaraditi novac, drugi potrošiti ono malo života što mu je ostalo. Kurt Russell kao Wyatt Earp i Val Kilmer kao Doc Holliday u ‘Tombstoneu’ (1993.). Izvor: Hollywood Pictures / QuotesGram.
Scenarist i prvobitno planirani redatelj Kevin Jarre, George P. Cosmatos, koji ga je zamijenio, te Kurt Russell, koji je i sam preuzimao znatan dio redateljskih zadataka, sjajno su izmiješali povijesne činjenice i romantičnu priču koja se, uz odstupanja što imaju dramskog smisla, većinom drži stvarnih događaja. Dvoboj Doca i Ringa nikad se nije dogodio, a Ringo je u stvarnosti pronađen mrtav, pri čemu se njegova smrt uglavnom smatra samoubojstvom, premda su se oko nje razvile brojne teorije. Raskošna glumačka ekipa dodatno je pridonijela uspjehu i kultnom statusu filma.
Premda romantičan, taj film sadrži i možda najrealističniju rečenicu iz bilo kojeg filma o tom događaju. Kad Johnny Ringo (Michael Biehn) pijan izaziva Earpa, Russell kao Wyatt mirno mu odgovara: „Ma neću se boriti s tobom, Ringo, zašto bih? U tome nema zarade!” Wyatt je u Tombstone došao zaraditi novac, to mu je bio primarni cilj, a u pozadini mnogih sukoba nalazila se ekonomska strana života u gradu koji je nikao na ogromnim nalazištima srebra.
U glumačkoj se ekipi našao čak i glumac po imenu Wyatt Earp – potomak Newtona Earpa, najstarijeg polubrata slavne braće, koji je odglumio Billyja Claibornea, pripadnika bande kauboja koji se zatekao kod OK korala, ali je pobjegao prije obračuna jer je bio nenaoružan.
Wyatt Earp – kad povijest postane prevelika za film
‘Tombstone’ je bilo teško nadmašiti te nije čudo što ‘Wyatt Earp’ Lawrencea Kasdana iz 1994., s Kevinom Costnerom, sniman u približno isto vrijeme, ali pušten u distribuciju kasnije, u tome nije uspio.
Prvobitno zamišljen kao šestodjelna TV miniserija, trpio je od toga što su se producenti naknadno odlučili za kino-film, a kako je Nicholasa Earpa, oca slavne braće, glumio Gene Hackman, kojeg se ne izbacuje tek tako u montaži, „djetinjstvo, dječaštvo, mladost” Wyatta Earpa zauzimaju (pre)velik dio radnje.
U izvrsnoj glumačkoj ekipi Dennis Quaid briljirao je kao Doc Holliday, glumio ga je realističnije nego Kilmer, ali isto toliko kvalitetno, samo uz Costnera, koji nije postigao onu karizmatičnost i epsku snagu karaktera koju je Russell dao svojoj ulozi.
Foto: Val Kilmer dao je Docu Hollidayu legendu, Dennis Quaid dao mu je tuberkulozu. Dennis Quaid u ‘Wyattu Earpu’ (1994.). Izvor: Warner Bros.
Još jedan hendikep filma jest što se povijesti držao kao pijan plota, nastojeći biti vjeran i do najsitnijeg detalja (kao da su pravili muzejsku dioramu, a ne film), da bi to prekršio na samom kraju, kad se ubojstvo Morgana Earpa i ranjavanje Virgila Earpa dogode gotovo istodobno, umjesto s približno tri mjeseca razmaka, kao u stvarnosti.
Možda je ‘Tombstone’ bio dojmljiviji, ali i ‘Wyatt Earp’ daleko je od toga da je loš film. Doduše, mnogi filmofili smatraju da je film mnogo bolji ako ga se počne gledati tek od trenutka kad se Wyatt i Doc prvi put sretnu u Fort Griffinu i da tako priča postaje dinamičnija i zanimljivija – ali ona još uvijek nema Vala Kilmera i njegovo izazivačko „I'm your huckleberry”.
Taj izraz stvarna je devetnaestostoljetna fraza koja otprilike znači „Ja sam čovjek kojeg tražiš” ili „Ja sam pravi za taj posao”, a često se povezuje i s duhovitim proširenjem „I'm your huckleberry, not your persimmon”. Kilmeru se mora priznati da u toj ulozi zbilja nije bio ničiji peršin.
A Val je čak dvadesetak godina kasnije odglumio i Wyatta Earpa – u TV-filmu ‘Wyatt Earp's Revenge’ iz 2012. glumi starog Wyatta koji novinaru priča jedan svoj doživljaj iz mladosti u Dodge Cityju, labavo zasnovan na stvarnim činjenicama o potjeri za ubojicom pjevačice Dore Hand, dok mladog Wyatta glumi Shawn Roberts.
Tombstone Rashomon – istina je u oku promatrača
I tako smo, uz preskakanje nemalog broja Wyatta Earpova u filmovima koji se nisu bavili OK koralom (recimo, Jimmyja Stewarta u ‘Jesen Čejenâ’ (‘Cheyenne Autumn’)), došli do zasad posljednjeg filma na ovom dugom popisu – ‘Tombstone Rashomon’ Alexa Coxa iz 2017., koji je imao čast biti prikazan i u samom Tombstoneu, gradu u kojem se odigrao slavni obračun.
Izvrstan film sa znanstvenofantastičnom premisom – putnici kroz vrijeme dolaze snimiti slavni obračun, ali zbog pogreške pojave se dan kasnije i mogu samo snimati izjave preživjelih sudionika i očevidaca, koje se, naravno, nimalo ne poklapaju, baš kao ni u slavnom Kurosawinu ‘Rašomonu’ (‘Rashomon’), na koji se Cox referira u naslovu.
Povijest koju su svi ispričali drukčije
Wyatt Earp pod stare je dane izjavio: „Što se tiče mojih postupaka u Tombstoneu, da se ponovno nađem u toj situaciji, postupio bih potpuno isto.” A kakva je situacija stvarno bila, to je on (kao i Doc Holliday) odnio sa sobom u grob, a mi smo dobili mnoge verzije mnogih scenarista i redatelja, od kojih nijedna nije baš potpuno ista.
A postoje i povijesne priče kojih se filmski autori još nisu ozbiljnije dohvatili, od kojih su neke toliko zanimljive da je gotovo nevjerojatno što se nijednom filmašu nisu uklapale u viziju. Recimo, Tom McLaury – jedan od ubijenih kod OK korala – prema jednoj od manje poznatih priča iz Tombstonea udvarao se pokćerki najstarijeg od braće Earp, Jamesa, a obje su strane bile žestoko protiv te veze. Tombstoneski Romeo i Julija koji još čekaju da netko ispriča i njihov dio priče.
Imali smo mnoge tombstoneske rašomone i prije ‘Tombstone Rashomona’, a sigurno ćemo ih imati još. Nadamo se, što više borovnica, a što manje peršina.
Marko Fančović – ne ghost writer, nego guest writer!
Glazba za posljednji obračun
A za kraj, neka riječ preuzme glazba. Dimitri Tiomkin skladao je glazbu, Ned Washington napisao stihove, a Frankie Laine svojim nezaboravnim glasom pretvorio je naslovnu pjesmu iz ‘Obračuna kod OK korala’ u jednu od najprepoznatljivijih filmskih vesternskih balada.
Video: Naslovna pjesma iz ‘Obračuna kod OK korala’ (1957.). Glazba: Dimitri Tiomkin. Stihovi: Ned Washington. Izvodi: Frankie Laine. Izvor: YouTube.