Čarolija se još uvijek može stvarati rukama, kadar po kadar. Foto: ‘Wildwood’ (2026.) Travisa Knighta. Izvor: LAIKA.

Animirani filmovi odavno nisu samo zabava za najmlađe, ali sezona nagrada 2026./2027. mogla bi biti ona koja će to i definitivno potvrditi. Dok se Hollywood priprema za 99. dodjelu Oscara, kategorija najboljeg dugometražnog animiranog filma profilira se kao jedna od najzanimljivijih i najneizvjesnijih.

Vremena kada su Disney i Pixar gotovo automatski dominirali kategorijom polako ostaju iza nas. Novi val autora i studija donosi filmove koji se ne boje složenih emocija, gubitka, obiteljskih trauma i tema koje su nekoć bile rezervirane za igranu kinematografiju.

Laika i povratak majstora

Među trenutačnim favoritima posebno se izdvaja ‘Wildwood’ (2026.) studija LAIKA, u režiji Travisa Knighta, autora ‘Kuba i čarobnog mača’ (‘Kubo and the Two Strings’, 2016.).

Knightov novi film, nastao prema romanu Colina Meloya, prati djevojku Prue McKeel koja kreće u opasnu šumu kako bi spasila mlađeg brata otetog od jata vrana. Ondje je očekuje svijet životinja koje govore, suprotstavljenih frakcija i sukoba u kojima se dječja pustolovina pretvara u ozbiljnu priču o gubitku, ljubavi i žrtvovanju.

Riječ je o dosad najambicioznijem Laikinu projektu, snimljenom tehnikom stop-animacije, u kojoj se likovi i scenografija fizički izrađuju, a pokreti nastaju fotografiranjem kadar po kadar.

Film traje nešto više od dva sata i nosi američku oznaku PG-13, što dodatno potvrđuje da nije namijenjen isključivo najmlađoj publici.

Unatoč skromnijem komercijalnom odjeku od velikih studijskih hitova, kritičari i prognostičari već ga svrstavaju među najozbiljnije kandidate za Oscara.

Pomicanje granica žanra

Još je zanimljiviji ‘Tangles’ (2026.) redateljice Leah Nelson, nastao prema autobiografskom grafičkom romanu Sarah Leavitt o majčinoj borbi s Alzheimerovom bolešću.

Kad sjećanja počnu nestajati, animacija može sačuvati ono što riječi više ne uspijevaju. Foto: ‘Tangles’ (2026.). Izvor: promotivni materijali filma.

Glasove posuđuju Abbi Jacobson i Julia Louis-Dreyfus, a film se bavi temama pamćenja, identiteta i obiteljskih odnosa. Takva priča teško se uklapa u tradicionalnu predodžbu animiranog filma kao lagane obiteljske zabave.

U konkurenciji je i ‘Iron Boy’ (2026.) Louisa Clichyja, još jedan primjer animacije koja želi pomaknuti granice žanra.

Animacija ne mora birati između umjetničke ambicije i filmskog spektakla. Foto: ‘Iron Boy’ (2026.). Izvor: Sony Pictures Classics.

Upravo raznolikost pristupa čini ovogodišnju utrku posebnom. Animacija više nije samo tehnika kojom se pričaju dječje priče. Ona postaje ravnopravan filmski jezik za gotovo svaku temu.

Disney i Pixar više nemaju monopol

Posljednjih godina Akademija je pokazala da ne namjerava automatski nagrađivati najveće američke studije.

Nakon ‘Pinocchija Guillerma del Tora’ (‘Guillermo del Toro’s Pinocchio’, 2022.), Oscare su osvajali ‘Dječak i čaplja’ (‘The Boy and the Heron’, 2023.) Hayaa Miyazakija, ‘Flow’ (2024.) Gintsa Zilbalodisa i ‘KPop Demon Hunters’ (2025.).

Miyazaki je još jednom pokazao da mašta ne poznaje dobnu granicu. Foto: ‘Dječak i čaplja’ (‘The Boy and the Heron’, 2023.). Izvor: Studio Ghibli.

To, naravno, ne znači da su Disney i Pixar ispali iz igre. Andrew Stanton vraća se s ‘Pričom o igračkama 5’ (‘Toy Story 5’, 2026.), a Brad Bird donosi ‘Ray Gunn’ (2026.), ambiciozni animirani znanstvenofantastični projekt.

Ipak, sve je očitije da veliko ime studija više nije dovoljno. Akademija sve češće prepoznaje autorsku osobnost, originalnost i spremnost na rizik, bez obzira na zemlju podrijetla ili produkcijski proračun.

Može li animacija napokon probiti najveću barijeru?

U povijesti Oscara samo su tri dugometražna animirana filma uspjela izboriti nominaciju za najbolji film godine: ‘Ljepotica i zvijer’ (‘Beauty and the Beast’, 1991.), ‘Nebesa’ (‘Up’, 2009.) i ‘Priča o igračkama 3’ (‘Toy Story 3’, 2010.).

Nijedan nije pobijedio.

Hoće li 2027. biti godina u kojoj će neki novi animirani film ponovno zakoračiti u najprestižniju kategoriju? ‘Wildwood’ i ‘Tangles’ svakako nude argumente da ih se promatra kao ozbiljna filmska ostvarenja, a ne samo predstavnike zasebne animirane konkurencije.

No možda je važnije nešto drugo.

Ako je animirani film već odavno dokazao da može govoriti o smrti, ljubavi, strahu, pamćenju i prolaznosti jednako snažno kao igrani film, zašto mu još uvijek treba posebno opravdanje da bi ga se smatralo velikim filmom?

Oscari možda neće odgovoriti na to pitanje. Ali ovogodišnja konkurencija mogla bi ga učiniti nemogućim za ignoriranje.

Izvor: Variety – Predviđanja za Oscara 2027., najbolji animirani film