Peter Sellers: genij s tisuću lica, od Pink Panthera do Kubricka
Na današnji dan, 8. rujna 1925., u Southseaju u Hampshireu rođen je Peter Sellers, jedan od najvećih glumačkih kameleona 20. stoljeća, komičar koji nije toliko igrao likove koliko je u njima nestajao.
Na današnji dan, 8. rujna 1925., u Southseaju u Hampshireu rođen je Peter Sellers, jedan od najvećih glumačkih kameleona 20. stoljeća, komičar koji nije toliko igrao likove koliko je u njima nestajao. Proslavljen još na BBC-ju u legendarnom The Goon Showu, Sellers je na filmu razvio nevjerojatnu sposobnost mijenjanja glasa, naglaska, držanja, ritma i čitave osobnosti. Dvije suradnje najbolje su pokazale širinu njegova talenta: ona s Blakeom Edwardsom, koja je svijetu dala inspektora Jacquesa Clouseaua i serijal Pink Panther, te ona sa Stanleyjem Kubrickom, koji je u Sellersu prepoznao glumca sposobnog u jednom filmu postati nekoliko potpuno različitih ljudi.
Clouseau je trebao biti jedan od likova, a postao je cijeli fenomen
Foto: Peter Sellers kao inspektor Jacques Clouseau u filmu 'Pink Panther' ('The Pink Panther', 1963.). Izvor: Michael Ochs Archives/Getty Images.
U 'Pink Pantheru' ('The Pink Panther', 1963.) Sellersov inspektor Jacques Clouseau izvorno nije bio zamišljen kao jedino središte filma. Veliku zvijezdu predstavljao je David Niven kao elegantni lopov i zavodnik Sir Charles Lytton, no Sellersov nespretni francuski inspektor praktički je ukrao film. Clouseau je istodobno bio katastrofalno nesposoban i nepokolebljivo uvjeren u vlastitu genijalnost; upravo je iz toga nesklada Sellers izvlačio komediju, od prenaglašenoga francuskog naglaska i ukočena dostojanstva do fizičkih katastrofa koje su ga pratile gdje god bi se pojavio.
Već u 'Pucnju u tami' ('A Shot in the Dark', 1964.) formula se dodatno učvrstila, a serijal je dobio dva svoja ključna lika: Herberta Loma kao Clouseauova nadređenog Charlesa Dreyfusa, čovjeka kojega inspektor postupno dovodi do ludila, te Burta Kwouka kao Catoa, Clouseauova kućnog pomoćnika i sparing-partnera koji ga prema dogovoru mora napadati u najneočekivanijim trenucima. Njihovi razorni kućni obračuni postali su jedan od najprepoznatljivijih gegova cijelog serijala.
Špica koja je rodila novu zvijezdu — i Oscara
Posebna je priča animirana špica prvoga 'Pink Panthera'. Za nju su David H. DePatie i Friz Freleng stvorili elegantnu, dugu i gotovo aristokratski samouvjerenu ružičastu panteru koja se kretala uz danas nerazdvojivu glazbenu temu Henryja Mancinija. Lik je bio zamišljen kao dio filmske špice, ali je publiku osvojio toliko snažno da je ubrzo dobio vlastite kratke animirane filmove.
Prvi od njih, 'The Pink Phink' iz 1964., osvojio je Oscara za najbolji kratki animirani film na dodjeli 1965. godine. Važno je pritom razlikovati nagrađeni kratki film od kasnije televizijske serije: Oscar nije dobila cijela TV-serija, nego upravo prvi samostalni kratki animirani film s Pink Pantherom. Iz tih kratkih filmova kasnije je nastao i televizijski 'The Pink Panther Show', pa je lik rođen u filmskoj špici prerastao u jednu od najprepoznatljivijih animiranih figura popularne kulture.
Foto: Pink Panther u 'The Pink Phink' (1964.), prvom samostalnom kratkom animiranom filmu s likom nastalim za špicu 'Pink Panthera'. Film su režirali Friz Freleng i Hawley Pratt, a upravo je 'The Pink Phink' osvojio Oscara za najbolji kratki animirani film. Izvor: DePatie-Freleng Enterprises / United Artists.
Povratak Pink Panthera — jedan od najboljih nastavaka serijala
Nakon više od desetljeća Sellers i Blake Edwards vratili su se Clouseauu u izvrsnom 'Povratku Pink Panthera' ('The Return of the Pink Panther', 1975.), filmu koji je uspješno oživio serijal i pokazao da Sellersov Clouseau nije izgubio ništa od svoje komične snage. Herbert Lom vratio se kao Dreyfus, Burt Kwouk kao Cato, a jednu od zanimljivijih promjena donio je Christopher Plummer, koji je preuzeo ulogu Sir Charlesa Littona od Davida Nivena.
Plummerova hladna aristokratska elegancija izvrsno funkcionira kao kontrapunkt Sellersovu potpunom kaosu, dok je film ponovno spojio kriminalističku sofisticiranost, farsičnu fizičku komediju i Clouseauovu gotovo nadljudsku sposobnost da iz svake jednostavne situacije proizvede katastrofu. Uslijedili su 'Pink Panther ponovno napada' ('The Pink Panther Strikes Again', 1976.) i 'Osveta Pink Panthera' ('Revenge of the Pink Panther', 1978.), posljednji dovršeni film u kojem je Sellers osobno igrao Clouseaua prije smrti 1980.
David Niven nije ostao samo u prvom filmu
David Niven, dakle, nije glumio Sir Charlesa samo u prvome 'Pink Pantheru'. Nakon što ga je Christopher Plummer zamijenio u 'Povratku Pink Panthera', Niven se kao Sir Charles ponovno pojavio u 'Tragom Pink Panthera' ('Trail of the Pink Panther', 1982.) i 'Prokletstvu Pink Panthera' ('Curse of the Pink Panther', 1983.).
Foto: Potpis: Promotivna fotografija iz filma 'Pink Panther' ('The Pink Panther', 1963.). Izvor: Metro-Goldwyn-Mayer Studios Inc.
Oba su filma nastala nakon Sellersove smrti. 'Tragom Pink Panthera' djelomično je sastavljen od ranije snimljenog i neiskorištenog materijala sa Sellersom, dok je 'Prokletstvo Pink Panthera' pokušalo nastaviti serijal bez njega. Niven je tada već bio teško bolestan od ALS-a, amiotrofične lateralne skleroze, teška progresivna neurodegenerativna bolest koja oštećuje motoričke neurone — živčane stanice koje upravljaju voljnim pokretima mišića. S vremenom uzrokuje sve veću slabost mišića, poteškoće s govorom, gutanjem, kretanjem i disanjem, dok su osjet i svijest uglavnom očuvani. U SAD-u se često naziva i Lou Gehrigova bolest.) Zbog oslabljena glasa replike mu je sinkronizirao imitator Rich Little. 'Prokletstvo Pink Panthera' bilo je i posljednje Nivenovo filmsko pojavljivanje. Herbert Lom i Burt Kwouk također su ostali važna poveznica tih kasnijih nastavaka s klasičnim razdobljem serijala.
Kubrick je u Sellersu pronašao glumca bez granica
Stanley Kubrick možda je još jasnije od Blakea Edwardsa shvatio koliko daleko Sellersova transformacija može ići. U 'Loliti' ('Lolita', 1962.) Sellers igra Clare Quiltyja, ali sam lik tijekom filma neprestano mijenja maske, glasove i identitete. Quilty se pojavljuje u različitim prerušavanjima i personama, među njima i kao groteskni njemački psiholog dr. Zempf, pa Sellers praktički izvodi nekoliko varijacija istoga čovjeka.
Kubrick mu je ostavljao velik prostor za improvizaciju i prepoznao upravo ono što će dvije godine poslije dovesti do krajnosti: sposobnost da promjenom glasa, geste i ritma u samo nekoliko trenutaka stvori dojam potpuno nove osobe.
Tri Sellersa u jednom filmu i najpoznatija Ratna soba u povijesti
U 'Dr. Strangeloveu ili: Kako sam naučio prestati brinuti se i zavoljeti atomsku bombu' ('Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb', 1964.) Kubrick je Sellersovu sposobnost višestruke transformacije pretvorio u jedan od najvećih glumačkih pothvata filmske komedije.
Foto: Peter Sellers u tri različita lika u Kubrickovu 'Dr. Strangeloveu ili: Kako sam naučio prestati brinuti se i zavoljeti atomsku bombu' ('Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb', 1964.): kao dr. Strangelove, predsjednik Merkin Muffley i kapetan Lionel Mandrake. Izvor slike – Digital Spy
Sellers igra tri potpuno različita lika: britanskog časnika RAF-a Lionela Mandrakea, američkog predsjednika Merkina Muffleyja i bizarnog bivšeg nacističkog znanstvenika dr. Strangelovea. Prvotno je trebao igrati i četvrtu ulogu, pilota bojnika T. J. „King” Konga, no ona je na kraju pripala Slimu Pickensu. Za svoje tri izvedbe Sellers je bio nominiran za Oscara za najboljega glumca.
Upravo kao predsjednik Muffley Sellers izgovara jednu od najslavnijih rečenica u povijesti filmske satire: „Gentlemen, you can't fight in here! This is the War Room!” — „Gospodo, ne možete se tući ovdje! Ovo je Ratna soba!”
U toj jednoj rečenici sadržana je gotovo cijela Kubrickova ideja filma: ljudi koji odlučuju o mogućem nuklearnom uništenju svijeta istodobno nisu sposobni održati elementarni red u prostoriji iz koje upravljaju sudbinom planeta. Sellers pritom ne pokušava biti smiješan; Muffley ostaje potpuno ozbiljan, a upravo iz te ozbiljnosti nastaje apsurd.
Čovjek koji je možda lakše bio netko drugi nego Peter Sellers
Ta gotovo opsesivna sposobnost nestajanja u drugim ljudima postala je i središnja tema biografskog filma 'Život i smrt Petera Sellersa' ('The Life and Death of Peter Sellers', 2004.) redatelja Stephena Hopkinsa. Geoffrey Rush igra Sellersa, Charlize Theron njegovu suprugu Britt Ekland, John Lithgow Blakea Edwardsa, a Stanley Tucci Stanleyja Kubricka.
Film Sellersa ne prikazuje samo kao komičarskog genija nego i kao izrazito složenu osobnost, čovjeka koji je pred kamerom s lakoćom postajao Clouseau, Quilty, Mandrake, Muffley ili Strangelove, dok je izvan njezina dosega vlastiti identitet često djelovao mnogo nesigurnije.
Peter Sellers umro je 24. srpnja 1980., u 54. godini, ali njegov je utjecaj ostao neobično živ. Malo je glumaca koji su mogli istodobno iznijeti čistu fizičku farsu, verbalnu komediju, grotesku, imitaciju i sofisticiranu političku satiru. A cijela priča 'Pink Panthera' gotovo savršeno sažima njegovu karijeru: u filmu u kojem nije trebao biti jedina zvijezda stvorio je Clouseaua, lik koji je preuzeo serijal; iz animirane špice toga filma rodio se zaseban animirani junak; prvi kratki film s njim osvojio je Oscara; a desetljećima poslije dovoljno je čuti prve taktove Mancinijeve teme ili Sellersov nemogući francuski naglasak da se čitav taj svijet ponovno pojavi.