Bonnie i Clyde': film koji je prije 59 godina razbio hollywoodska pravila i promijenio način prikazivanja nasilja
Moderni sustav ocjenjivanja filmova možda ne bi postojao bez ovog klasika koji je prije 59 godina šokirao publiku svojim eksplicitnim nasiljem.
Prije 59 godina, 13. kolovoza 1967., u New Yorku je premijerno prikazan 'Bonnie i Clyde', film Arthura Penna koji je postao jedna od ključnih prekretnica američke kinematografije. U vremenu kada se stari hollywoodski sustav raspadao, a nova generacija autora tražila slobodu u prikazivanju seksa, nasilja i društvenog nemira, Pennov film pojavio se gotovo u savršenom trenutku.
Foto: Gene Hackman, Warren Beatty i Faye Dunaway, 'Bonnie i Clyde', Warner Bros.
Amerika šezdesetih bila je obilježena atentatom na predsjednika Johna F. Kennedyja, rasnim sukobima, nasiljem nad prosvjednicima i ratom u Vijetnamu, dok je Hollywood još uvijek bio ograničen pravilima Haysova kodeksa. Istodobno su televizija i francuski novi val mijenjali očekivanja publike, a studiji su sve teže razumjeli novu generaciju gledatelja.
Producent i glavna zvijezda Warren Beatty dobio je neuobičajeno veliku kreativnu slobodu, a Arthur Penn iskoristio ju je kako bi snimio film koji je istodobno bio gangsterska drama, crna komedija, ljubavna priča i brutalna kronika nasilja. Jack Warner nije bio oduševljen prekoračenjem budžeta ni idejom povratka gangsterskim pričama iz tridesetih, ali upravo je činjenica da je film nastajao između slabljenja Haysova kodeksa i uvođenja novog MPAA sustava dobnih oznaka omogućila Pennu i Beattyju da pomaknu granice mnogo dalje nego što je nekoliko godina ranije bilo moguće.
'Bonnie i Clyde' posebno je šokirao načinom na koji je prikazivao pucnjavu i smrt. Korištenje squibova, malih eksplozivnih naprava koje simuliraju udar metka, omogućilo je publici da doslovno vidi posljedice nasilja. Jedan od najpoznatijih trenutaka dolazi kada Clyde iz neposredne blizine puca bankaru u lice, a krv prska po automobilskom staklu. Završetak filma otišao je još dalje: Bonnie Parker i Clyde Barrow bivaju izrešetani mecima u sceni koja je, kombinacijom usporenih kadrova i naglih rezova, postala jedna od najpoznatijih smrti u povijesti filma.
U tom smislu Penn nije bio usamljen. Korijeni svojevrsne američke škole nasilja mogu se tražiti i u filmovima Roberta Aldricha, osobito u ratnoj drami 'Prva linija' iz 1956., koja je već tada nudila znatno mračniji, brutalniji i ciničniji pogled na rat i ljudsku prirodu. Penn je s 'Bonnie i Clyde' otišao korak dalje, dok će Sam Peckinpah dvije godine poslije s 'Divljom hordom' potpuno redefinirati način na koji američki film prikazuje pucnjavu, krv i smrt.
Foto: Jack Palance kao poručnik Costa, 'Prva linija'
Veza između Penna i Peckinpaha posebno je važna. 'Bonnie i Clyde' izravno je prethodio 'Divljoj hordi', a filmski povjesničari često ih promatraju kao dva ključna naslova koja su otvorila vrata novoj estetici nasilja u američkom filmu. Peckinpah je želio prikazati nasilje kao nešto ružno, kaotično i fizički destruktivno, a Penn je već 1967. pokazao koliko snažno takav pristup može djelovati na publiku.
Foto: Ben Johnson, Warren Oates, William Holden i Ernest Borgnine, 'Divlja horda'
Film je bio važan i zbog glumačke postave. Faye Dunaway kao Bonnie Parker i Warren Beatty kao Clyde Barrow postali su ikone novog Hollywooda, dok su Michael J. Pollard, Estelle Parsons i Gene Hackman dobili uloge koje su im bitno promijenile karijere.
Za Genea Hackmana 'Bonnie i Clyde' nije bio filmski debi, iako se to ponekad pogrešno navodi. Na filmu se pojavljivao još od početka šezdesetih, ali upravo je uloga Bucka Barrowa predstavljala njegov veliki hollywoodski proboj. Warren Beatty ga je zapamtio iz ranijeg filma 'Lilith' i predložio za ulogu Clydeova brata, a Hackmanova izvedba donijela mu je prvu nominaciju za Oscara.
Hackman je tada već bio u srednjim tridesetima, ali 'Bonnie i Clyde' pretvorio ga je iz karakternog glumca u jedno od najtraženijih imena svoje generacije. Nekoliko godina poslije osvojit će Oscara za 'Francusku vezu', a kasnije će uslijediti 'Prisluškivanje', 'Superman', 'Nepomirljivi' i niz drugih klasika.
Na dodjeli Oscara 1968. 'Bonnie i Clyde' dobio je čak deset nominacija. Film je bio nominiran za najbolji film, Arthur Penn za režiju, Warren Beatty i Faye Dunaway za glavne uloge, dok su Gene Hackman i Michael J. Pollard bili nominirani za sporednog glumca. David Newman i Robert Benton bili su nominirani za originalni scenarij, a Theadora Van Runkle za kostimografiju.
Film je osvojio dva Oscara: Estelle Parsons za najbolju sporednu glumicu i Burnett Guffey za najbolju fotografiju. Gene Hackman nije osvojio Oscara te večeri, ali mu je nominacija za Bucka Barrowa otvorila vrata karijeri koja će ga poslije pretvoriti u jednog od najvećih američkih glumaca.
Film je imao i sedam nominacija za Zlatni globus, među njima za najbolju dramu, režiju, glavne uloge Beattyja i Dunaway te scenarij. Nacionalno društvo filmskih kritičara nagradilo je Genea Hackmana za najboljeg sporednog glumca, a scenarij Newmana i Bentona osvojio je niz priznanja.
Važnost 'Bonnie i Clyde' ipak daleko nadilazi nagrade. Film je pokazao da američka publika želi drugačije junake, drugačiji ritam i drugačiji odnos prema nasilju. Njegova kombinacija humora, seksualnosti i naglih eksplozija brutalnosti djelovala je šokantno, ali upravo je taj kontrast postao jedan od zaštitnih znakova novog Hollywooda.
Godinu nakon premijere uveden je novi MPAA sustav s oznakama G, M, R i X, čime je definitivno završavala era Haysova kodeksa. 'Bonnie i Clyde' nije sam izazvao tu promjenu, ali teško ga je odvojiti od trenutka u kojem je Hollywood konačno prihvatio da se pravila moraju promijeniti.
Arthur Penn otvorio je vrata, a Sam Peckinpah ih je s 'Divljom hordom' dvije godine poslije raznio. Zajedno s redateljima poput Roberta Aldricha, pripadali su generaciji koja je odbila prikazivati smrt kao čistu, bezbolnu i moralno jednostavnu. Nakon njih nasilje u američkom filmu više nikada nije izgledalo isto.
'Bonnie i Clyde' danas zato nije samo klasik o dvoje slavnih odmetnika. To je film koji je pomogao srušiti stari Hollywood i otvoriti put novom.