Prvi film pa odmah Oscar: Samo je šest redatelja uspjelo osvojiti Hollywood iz prvog pokušaja
Prvi film pa odmah Oscar: Samo je šest redatelja uspjelo osvojiti Hollywood iz prvog pokušaja
Rijetki su redatelji koji su osvojili Oscara za Best Picture svojim prvim filmom, no ovih šest filmaša predstavljaju iznimku od tog pravila.
Prvi film pa odmah Oscar: Samo je šest redatelja uspjelo osvojiti Hollywood iz prvog pokušaja
Prvi film trebao bi biti početak. Prilika za učenje, poneku pogrešku i nadu da će drugi biti bolji. Šest redatelja u povijesti Oscara očito nije dobilo taj dopis. Delbert Mann, Jerome Robbins, Robert Redford, James L. Brooks, Kevin Costner i Sam Mendes debitirali su kao redatelji dugometražnog filma i odmah gledali kako njihovo djelo osvaja najveću hollywoodsku nagradu – Oscar za najbolji film.
Gotovo stoljeće Oscara pokazuje koliko je takav pothvat rijedak. Akademija tradicionalno više vjeruje redateljima koji su već izgradili karijeru, a debitanti teško dolaze i do nominacije za najboljeg redatelja. Osvojiti pritom i glavnu nagradu večeri nešto je što se dogodilo samo šest puta.
Marty – prvi je bio Delbert Mann
Sve je počelo s Delbertom Mannom i ‘Martyjem' ('Marty') iz 1955. godine.
Foto: Ernest Borgnine kao Marty Piletti i Betsy Blair kao Clara Snyder u ‘Martyju' ('Marty') Delberta Manna, redateljskom debiju koji je osvojio Oscar za najbolji film. Izvor: United Artists / Hecht-Lancaster Productions, 1955.
Mann zapravo nije bio početnik iza kamere. Godinama je radio na televiziji, a „Marty“ je već postojao kao televizijska drama Paddyja Chayefskog koju je Mann režirao 1953. No kada je priča dvije godine poslije pretvorena u dugometražni film s Ernestom Borgnineom, bio je to njegov filmski redateljski debi.
Priča teško može biti skromnija. Marty je 34-godišnji mesar iz Bronxa, usamljen čovjek koji je gotovo prihvatio da neće pronaći ljubav. A onda upoznaje jednako nesigurnu učiteljicu Claru, koju igra Betsy Blair.
Bez spektakla, velikih povijesnih događaja ili hollywoodskog glamura, film je osvojio četiri Oscara: za najbolji film, režiju, glavnog glumca i scenarij.
Mann je tako postao prvi redatelj kojem je prvi dugometražni film osvojio glavnog Oscara. Sa samo devedesetak minuta ‘Marty' je ostao i najkraći dobitnik Oscara za najbolji film.
West Side Story – debi s malom zvjezdicom
Jerome Robbins predstavlja najneobičniji slučaj na popisu.
‘Priča sa zapadne strane' ('West Side Story') iz 1961. formalno je bila njegov filmski redateljski debi, ali Robbins nikako nije bio početnik. Bio je jedan od najvećih broadwayskih koreografa i upravo je on režirao i koreografirao originalnu kazališnu produkciju mjuzikla.
Foto: Robert Wise i Jerome Robbins na snimanju ‘Priče sa zapadne strane’ (‘West Side Story’). Za Robbinsa je filmska verzija slavnog mjuzikla bila dugometražni redateljski debi – i odmah mu je donijela Oscara za režiju, dok je film osvojio Oscar za najbolji film. Izvor: LIFE, 1960. – fotografija sa snimanja ‘Priče sa zapadne strane’.
Problem je bio u tome što nikada prije nije režirao film.
Zato je uz njega angažiran Robert Wise, već iskusan redatelj koji je iza sebe imao ‘Dan kada je Zemlja stala' ('The Day the Earth Stood Still') i niz drugih filmova.
Njihova moderna verzija Shakespeareova „Romea i Julije“, preseljena među suparničke njujorške bande Jets i Sharks, postala je jedan od najvećih mjuzikala u povijesti Hollywooda.
Film je osvojio deset Oscara, uključujući najbolji film, dok su Wise i Robbins zajedno osvojili Oscara za režiju. Robbins je iste večeri dobio i posebnog Oscara za koreografiju.
Tehnički – prvi film, prva pobjeda. Ali uz poprilično iskustva prije nego što je kamera uopće uključena.
Robert Redford – glumac koji je odmah postao oskarovski redatelj
Robert Redford nije imao problem s prepoznatljivošću kada je 1980. odlučio prvi put stati iza kamere. Bio je jedna od najvećih hollywoodskih zvijezda zahvaljujući filmovima poput ‘Butch Cassidy i Sundance Kid' ('Butch Cassidy and the Sundance Kid') i ‘Žalac' ('The Sting').
Za redateljski debi nije izabrao western, pustolovinu niti film izgrađen oko vlastite zvjezdane persone.
Izabrao je obitelj koja se raspada.
Foto: Robert Redford s Timothyjem Huttonom i Elizabeth McGovern na snimanju ‘Običnih ljudi’ (‘Ordinary People’), svog prvog dugometražnog filma u redateljskoj ulozi. Izvor: Sunset Boulevard / Corbis Historical / Getty Images, 1980. Getty Images
‘Obični ljudi' ('Ordinary People') prate obitelj Jarrett nakon smrti starijeg sina. Mlađi sin Conrad, kojeg igra Timothy Hutton, pokušava se vratiti normalnom životu nakon pokušaja samoubojstva, dok njegovi roditelji, Donald Sutherland i Mary Tyler Moore, na potpuno različite načine pokušavaju živjeti s tragedijom.
Redford se u filmu uopće nije pojavio.
Rezultat su bila četiri Oscara, uključujući najbolji film i najboljeg redatelja. Hutton je s 20 godina osvojio Oscara za sporednog glumca i do danas ostao najmlađi dobitnik te kategorije.
Redford je tako iz prvog pokušaja dokazao da iza kamere može biti jednako važan kao ispred nje.
James L. Brooks – pet Oscara iz prvog pokušaja
James L. Brooks također nije bio početnik kada je 1983. snimio svoj prvi film. Bio je televizijski veteran, jedan od ljudi iza ‘The Mary Tyler Moore Showa' i ‘Taxija' ('Taxi'), a kasnije će postati i jedan od ključnih ljudi u nastanku ‘Simpsona' ('The Simpsons').
Ali dugometražni film nikada nije režirao.
A onda je snimio ‘Vrijeme nježnosti' ('Terms of Endearment').
Foto: James L. Brooks i Jack Nicholson na snimanju ‘Vremena nježnosti’ (‘Terms of Endearment’) 1983. godine. Brooks je svojim prvim dugometražnim filmom osvojio Oscare za najbolji film, režiju i adaptirani scenarij. Izvor: arhivska fotografija sa snimanja ‘Vremena nježnosti’, 1983. / Paramount Pictures.
Shirley MacLaine i Debra Winger glume majku i kćer čiji komplicirani odnos film prati kroz godine ljubavi, brakova, svađa, djece i bolesti, dok Jack Nicholson kao bivši astronaut Garrett Breedlove ulazi u život MacLaineine Aurore.
Brooks je prve večeri Oscara na kojoj se pojavio kao filmski redatelj otišao kući s tri osobna kipića – za režiju, adaptirani scenarij i najbolji film kao producent.
Film je ukupno osvojio pet.
Nije loš način za naučiti posao.
Kevin Costner – tri sata westerna protiv svih očekivanja
Kada je Kevin Costner odlučio režirati ‘Ples s vukovima' ('Dances with Wolves'), ideja nije izgledala kao siguran put prema Oscaru.
Western početkom devedesetih nije bio osobito komercijalan žanr, film je trajao oko tri sata, značajan dio dijaloga bio je na jeziku Lakota, a Costner nikada prije nije režirao.
Bio je velika glumačka zvijezda zahvaljujući ‘Nedodirljivima' ('The Untouchables'), ‘Bullu Durhamu' ('Bull Durham') i ‘Polju snova' ('Field of Dreams'), ali to nije značilo da će znati režirati epski western.
Znao je.
‘Ples s vukovima' postao je veliki komercijalni uspjeh i osvojio sedam Oscara, uključujući najbolji film i režiju.
Foto: Kevin Costner iza kamere na snimanju ‘Plesa s vukovima’ (‘Dances with Wolves’), svog dugometražnog redateljskog debija koji mu je donio Oscara za najboljeg redatelja, dok je film osvojio Oscar za najbolji film. Izvor: TIG Productions / Majestic Films International, 1990. – fotografija sa snimanja.
Posebno je zanimljivo što je Costner za Oscara pobijedio Martina Scorsesea, koji je iste godine bio nominiran za ‘Dobre momke' ('Goodfellas').
Čovjek koji nikada prije nije režirao film pobijedio je jednog od najvećih američkih redatelja upravo s njegovim možda najpoznatijim djelom.
Sam Mendes – posljednji kojem je uspjelo
Posljednji član ovog neobičnog kluba pridružio mu se još 1999. godine.
Sam Mendes bio je ugledni kazališni redatelj kada je dobio priliku snimiti ‘Vrtlog života' ('American Beauty'). Kao i Robbins prije njega, nije bio početnik u režiji – samo nikada nije režirao dugometražni film.
Foto: Sam Mendes režira Menu Suvari u jednoj od najprepoznatljivijih scena ‘Vrtloga života’ (‘American Beauty’). Bio je to Mendesov prvi dugometražni film, a završio je Oscarima za najbolji film i najboljeg redatelja. Izvor: DreamWorks Pictures / Jinks-Cohen Company, 1999. – fotografija sa snimanja.
Kevin Spacey igra Lestera Burnhama, sredovječnog čovjeka zarobljenog u naizgled savršenom američkom predgrađu, dok film postupno razgrađuje idealnu sliku njegove obitelji i susjedstva.
Krajem devedesetih film je pogodio trenutak gotovo savršeno.
‘Vrtlog života' osvojio je pet Oscara – najbolji film, režiju, glavnog glumca, originalni scenarij i fotografiju.
Mendes je iz prvog pokušaja postao oskarovac, a zatim nastavio karijeru filmovima poput ‘Put do uništenja' ('Road to Perdition'), ‘Jarhead', ‘Put oslobođenja' ('Revolutionary Road'), ‘Skyfall' i ‘1917'.
Više od četvrt stoljeća poslije nitko mu se još nije pridružio.
Šest redatelja u gotovo stotinu godina
Zanimljivo je da gotovo nitko od ove šestorice zapravo nije bio potpuni početnik. Mann i Brooks godinama su radili na televiziji, Robbins i Mendes u kazalištu, dok su Redford i Costner prije redateljskih debija proveli godine pred filmskom kamerom.
Nisu učili kako ispričati priču od nule. Učili su kako to napraviti dugometražnim filmom.
Ipak, statistika ostaje nevjerojatna: Delbert Mann, Jerome Robbins, Robert Redford, James L. Brooks, Kevin Costner i Sam Mendes jedini su redatelji čiji je prvi dugometražni redateljski film završio osvajanjem Oscara za najbolji film.
A možda je najnevjerojatniji posljednji podatak.
Mendes je to napravio s filmom iz 1999. godine.
Hollywood otad pokušava već više od četvrt stoljeća pronaći sedmog.