Francis Lawrence možda nije redatelj čije ime automatski prepoznajete na plakatu, ali ste sasvim sigurno pogledali neki od njegovih hitova. Od kultnog I Am Legend i Water for Elephants, pa sve do činjenice da je režirao gotovo svaki nastavak The Hunger Games franšize (izuzev prvog filma), Lawrence je postao sinonim za vizualno raskošne distopije. Dok se priprema za nove projekte, uključujući prednastavak The Hunger Games: Sunrise on the Reaping i adaptaciju romana Stephena Kinga The Long Walk, Lawrence je bacio novo svjetlo na svoj nadolazeći projekt – dugoočekivanu filmsku verziju serijala Red Rising autora Piercea Browna.
Infiltracija kao ključna razlika
Iako se na prvi pogled čini da Red Rising dijeli mnogo toga s Igrama gladi – poput ugnjetavačkog režima, podjele na klase i mladih protagonista u smrtnoj opasnosti – Lawrence ističe da je srž priče potpuno drugačija. U fokusu je Darrow, pripadnik najniže kaste (Crvenih) na koloniziranom Marsu, koji se mora podvrgnuti brutalnoj transformaciji kako bi se infiltrirao među vladajuće Zlatne.
"Red Rising je za mene nevjerojatna priča o infiltraciji. To donosi poseban skup parametara i moralnih dilema kada se ušuljate u društvo kojem ne biste smjeli pripadati. Što se događa kada vam se neprijatelj počne sviđati, a ne bi smio? To su izbori koji ovu priču čine potpuno drukčijom," objasnio je Lawrence.
Dok su Igre gladi fokusirane na preživljavanje u areni i kasnije na otvorenu revoluciju, Red Rising igra na kartu psihološke napetosti i unutrašnjeg sukoba heroja koji živi među onima koje je došao uništiti.
Odnos likova ispred same borbe
Lawrence se osvrnuo i na svoj rad na adaptaciji The Long Walk, ističući kako ga u distopijskim pričama najviše privlače ljudski odnosi u ekstremnim uvjetima. U priči o maratonu iz kojeg samo jedan izlazi živ, fokus nije na akciji, već na bratstvu koje se stvara između dječaka koji bi trebali biti suparnici. Slično tome, u The Hunger Games: Sunrise on the Reaping (koji u kina stiže 20. studenog 2026.), naglasak je na temi implicitne pokornosti i pronalaženju vlastitog glasa protiv apatije.
Redatelj naglašava da, iako se svi ovi projekti bave fašizmom i opresijom mladih, svaki nudi specifičnu tematsku dubinu. Za njega, distopija nije samo kulisa za akciju, već poligon za duboka moralna preispitivanja likova koji su bačeni u nemoguće situacije.
Strast prema izgradnji novih svjetova
Zanimljivo je da Lawrence otvoreno priznaje kako ga suvremeni filmovi ne zanimaju previše. Njegova privlačnost prema distopijama proizlazi iz ljubavi prema vizualnom aspektu filmskog stvaralaštva i tzv. "world-buildingu".
"Da mi netko ponudi suvremeni film o pljački, ne bih to prihvatio. Jednostavno nemam interesa snimati na običnim ulicama – osjećam da tamo nemam dovoljno posla kao filmaš," izjavio je Lawrence, svrstavajući se tako uz bok redateljima poput Roberta Eggersa koji također preferiraju stilizirane, povijesne ili fantastične svjetove umjesto moderne svakodnevice.
S obzirom na Lawrenceov impresivan staž u žanru i njegovu sposobnost da balansira između spektakla i emotivne težine, Red Rising bi mogao biti upravo ono što fanovi Piercea Browna godinama čekaju – vizualno zapanjujuća i politički nabijena svemirska opera koja se ne boji postaviti teška pitanja o identitetu i izdaji.