Novi Resident Evil Zacha Creggera uspijeva ono što prethodnim filmskim adaptacijama često nije polazilo za rukom: gledatelju daje osjećaj kao da je uskočio ravno u videoigru. No postoji jedan problem – ako pokušate njegovu priču precizno smjestiti u kronologiju igara, stvari se vrlo brzo počnu raspadati.

Oprez: tekst sadrži spoiler detalje za film Resident Evil.

Jedna od najzanimljivijih stvari kod Creggerova Resident Evila jest činjenica da redatelj nije pokušao napraviti klasičnu filmsku verziju neke od poznatih igara. Umjesto Leona Kennedyja, Claire Redfield ili nekog drugog poznatog junaka, u središtu je Bryan, medicinski kurir koji se usred katastrofe u Raccoon Cityju nađe na potpuno vlastitoj misiji.

I upravo je to jedan od razloga zbog kojih film funkcionira.

Cregger je ranije objasnio da je želio napraviti film koji izgleda i djeluje poput njegova iskustva igranja Resident Evila, a ne doslovno preslikati neku od igara. Njegova je zamisao da se događaji filma odvijaju usporedno s događajima iz Resident Evila 2 – kao da negdje drugdje u Raccoon Cityju pratimo još jednog čovjeka koji proživljava vlastitu noćnu moru.

I to je odlična ideja.

Sve dok ne počnete gledati na kalendar.

Problem je u mobitelima

Resident Evil 2 odvija se tijekom epidemije u Raccoon Cityju u rujnu 1998. godine. Creggerov film, međutim, očito je smješten u suvremeno doba.

Ne treba čak ni tražiti neki skriveni detalj – dovoljno je pogledati mobitele koje likovi koriste. U filmu se pojavljuju moderni pametni telefoni, dok je Raccoon City iz vremena Resident Evila 2 još uvijek duboko u eri prije pametnih telefona. Osim toga, Cregger je svoju verziju Raccoon Cityja obavio snijegom, iako se katastrofa iz druge igre odvija u ranu jesen.

Sam redatelj uopće ne skriva te promjene.

Cregger je otvoreno rekao da nije radio „jedan-na-jedan” adaptaciju Resident Evila 2 te da je neke elemente namjerno promijenio kako bi napravio film kakav je želio. Snijeg je, primjerice, jednostavno smatrao boljim vizualnim izborom za njegovu priču.

Drugim riječima, ako pokušavate složiti preciznu kronologiju u kojoj se film odvija točno u isto vrijeme kada Leon i Claire prolaze kroz događaje igre, doći ćete do zida.

Ali mora li sve biti savršeno usklađeno?

Po meni – ne.

I upravo je to možda najvažnija stvar koju treba prihvatiti kod Creggerova Resident Evila.

Film ne pokušava biti još jedna verzija priče koju već znamo. On koristi svijet i mitologiju igara kao pozornicu za potpuno novu priču. Cregger je to vrlo jasno opisao: ne želi pričati Leonovu priču, nego priču drugog čovjeka koja se događa negdje drugdje u istom kaosu.

Zato je pokušaj da svaku godinu, godišnje doba, model mobitela i događaj ugurate u savršenu vremensku crtu pomalo promašena bit.

Pogotovo kada govorimo o franšizi koja je i sama tijekom godina postala poznata po složenoj kronologiji, retconovima i različitim verzijama vlastitog kontinuiteta.

Ako ste igrali Resident Evil, znate da je kanon ponekad gotovo jednako lud kao i ono što se događa u samim igrama.

Cregger je pogodio važniju stvar

Ono što je puno važnije od savršene kronologije jest pitanje: osjećate li se dok gledate film kao da igrate Resident Evil?

Tu je odgovor puno jednostavniji.

Film koristi niz elemenata koji prepoznatljivo podsjećaju na igre – ograničene resurse, postupno pronalaženje oružja, istraživanje nepoznatih prostora, napetost prije susreta s neprijateljem i osjećaj da nikad ne znate što vas čeka iza sljedećih vrata.

Cregger je posebno inzistirao na ritmu koji podsjeća na stare igre: polagano ulaženje sve dublje u pakao, nakon čega se situacija postupno pretvara u borbu za goli život.

I upravo je to možda njegova najveća pobjeda.

Umjesto da napravi film koji će samo prepričati Resident Evil 2, napravio je film koji pokušava rekreirati osjećaj igranja Resident Evila.

To je velika razlika.

Kanon je zanimljiv, ali nije najvažniji

Naravno, ljubitelji franšize imaju puno pravo raspravljati o tome gdje se film točno nalazi u kronologiji. Takve rasprave dio su užitka dugovječnih franšiza.

Ali ako zbog toga počnete zanemarivati sam film, promašili ste ono što Cregger pokušava napraviti.

Njegov Resident Evil ne treba funkcionirati kao savršeno posložen komadić ogromne slagalice. Dovoljno je da se može zamisliti negdje na rubu događaja koje već poznajemo.

Leon i Claire imaju svoju noć.

Bryan ima svoju.

A negdje između njih događa se potpuni kaos u Raccoon Cityju.

I iskreno, za Resident Evil je to sasvim dovoljno.

Izvor: /Film