Robert Wise – redatelj koji nije poznavao žanrovske granice
Od 'Namještaljke' i 'Dana kad je Zemlja stala', preko 'Priče sa zapadne strane', 'Mojih pjesama, mojih snova' i 'Kuće duhova', do 'Soja Andromeda', 'Hindenburga' i 'Zvjezdanih staza', Wise je neprestano mijenjao žanrove, ali nikada nije gubio osjećaj za priču, ritam i likove.
Danas, 10. rujna, navršava se 112 godina od rođenja Roberta Wisea, jednog od najsvestranijih redatelja klasičnog Hollywooda.
Rođen 1914. u Winchesteru u Indiani, Wise je tijekom duge karijere prelazio iz filma noir u horor, iz boksačke drame u mjuzikl, iz ratnog filma u znanstvenu fantastiku, a zatim u povijesni spektakl i film katastrofe.
Foto: Robert Wise za kamerom – redatelj čija je karijera obuhvatila film noir, horor, mjuzikl, ratni film, znanstvenu fantastiku i film katastrofe. Izvor: Cinémathèque québécoise
Njegova posebnost bila je upravo u tome što filmove nije pokušavao prilagoditi jednom prepoznatljivom autorskom stilu. Naprotiv, vlastiti je stil prilagođavao priči.
Zato gotovo nevjerojatno zvuči da iza nekih od najslavnijih mjuzikala, horora i SF filmova svojega vremena stoji isti čovjek.
Od montažera 'Građanina Kanea' do redatelja
Wise je u Hollywoodu najprije izgradio reputaciju kao montažer. Za montažu filma '𝗚𝗿𝗮đ𝗮𝗻𝗶𝗻 𝗞𝗮𝗻𝗲' ('𝘾𝙞𝙩𝙞𝙯𝙚𝙣 𝙆𝙖𝙣𝙚', 1941.) Orsona Wellesa dobio je svoju prvu nominaciju za Oscara.
Već ta činjenica govori mnogo o njegovu osjećaju za ritam, strukturu i trajanje kadra – osobinama koje će poslije obilježiti i njegove najbolje redateljske filmove.
Val Lewton – škola atmosfere i sugestije
Prve redateljske korake Wise je napravio u RKO-u, u krugu legendarnog producenta Vala Lewtona, majstora niskobudžetnog horora koji je strah stvarao ponajprije atmosferom, zvukom i onime što gledatelju nije pokazivao.
Wise je najprije preuzeo dovršavanje filma '𝗣𝗿𝗼𝗸𝗹𝗲𝘁𝘀𝘁𝘃𝗼 𝗹𝗷𝘂𝗱𝗶-𝗺𝗮č𝗮𝗸𝗮' ('𝙏𝙝𝙚 𝘾𝙪𝙧𝙨𝙚 𝙤𝙛 𝙩𝙝𝙚 𝘾𝙖𝙩 𝙋𝙚𝙤𝙥𝙡𝙚', 1944.), a zatim je za Lewtona režirao '𝗞𝗿𝗮𝗱𝗹𝗷𝗶𝘃𝗮𝗰 𝗹𝗲š𝗲𝘃𝗮' ('𝙏𝙝𝙚 𝘽𝙤𝙙𝙮 𝙎𝙣𝙖𝙩𝙘𝙝𝙚𝙧', 1945.), prema priči Roberta Louisa Stevensona, s Borisom Karloffom i Belom Lugosijem.
Foto: Boris Karloff, Bela Lugosi i Henry Daniell u Wiseovu gotičkom hororu 'Kradljivac leševa' ('𝙏𝙝𝙚 𝘽𝙤𝙙𝙮 𝙎𝙣𝙖𝙩𝙘𝙝𝙚𝙧', 1945.), nastalom pod producentskim vodstvom Vala Lewtona. Izvor: RKO Radio Pictures / arhivska fotografija
U tom mračnom, atmosferičnom filmu već se vidi Wiseov osjećaj za prostor, prijetnju i sugestiju. Horor ne proizlazi samo iz onoga što se događa pred kamerom nego i iz zvuka kočije u noći, praznih ulica, sjena i iščekivanja.
Ta će se lekcija gotovo dva desetljeća poslije vratiti u jednom od njegovih najvećih horora – 'Kući duhova'.
'Namještaljka' – Robert Ryan, glumac koji je doista znao boksati
A onda 1949. nastaje jedan od Wiseovih najčišćih i najpreciznijih filmova – '𝗡𝗮𝗺𝗷𝗲š𝘁𝗮𝗹𝗷𝗸𝗮' ('𝙏𝙝𝙚 𝙎𝙚𝙩-𝙐𝙥', 1949.) s Robertom Ryanom i Audrey Totter.
To nije samo izvrstan film o boksu nego i jedan od ključnih filmova noir svojega razdoblja. A za njegovu autentičnost presudan je Robert Ryan – jedan od velikih glumaca američkog filma noir, ali i čovjek koji boks nije poznavao samo iz scenarija.
Ryan je tijekom studija na Dartmouth Collegeu četiri godine zaredom bio sveučilišni prvak u teškoj kategoriji. Zato njegov Stoker Thompson nikada ne djeluje poput filmske zvijezde koja je naučila koreografiju borbe: Ryan se u ringu kreće kao čovjek kojemu je taj prostor stvarno poznat.
Foto: Robert Ryan kao ostarjeli boksač Stoker Thompson u 'Namještaljci' ('𝙏𝙝𝙚 𝙎𝙚𝙩-𝙐𝙥', 1949.). Ryan je još na Dartmouthu bio neporaženi boksački prvak, pa njegovoj izvedbi i Wiseovim scenama u ringu daje rijetku fizičku autentičnost. Izvor: RKO Radio Pictures / Getty Images – Moviepix
A pritom je prije svega veliki glumac. Wise njegovo snažno, izudarano lice koristi gotovo kao krajolik filma: u njemu istodobno vidimo umor, tvrdoglavost, strah, ponos i očaj čovjeka koji zna da mu se karijera približava kraju, ali još nije spreman odreći se vlastitog dostojanstva.
Wise priču o ostarjelom boksaču Stokeru Thompsonu, čiji su menadžeri iza njegovih leđa dogovorili da izgubi meč, pretvara u priču o dostojanstvu i brutalnom svijetu u kojem se ljudsko tijelo pretvara u robu.
Film traje oko 72 minute, a radnja se odvija praktički u stvarnom vremenu. Wise gotovo potpuno odbacuje klasičnu filmsku glazbu pa udarci, povici publike, zvono ringa, teško disanje boraca i buka dvorane postaju svojevrsna glazbena podloga.
'Namještaljka' je 1949. prikazana u Cannesu, gdje je dobila nagradu FIPRESCI, a Milton Krasner nagradu za fotografiju.
Upravo u tom malom, mračnom i ekonomičnom filmu možda najbolje vidimo Wisea montažera i Wisea redatelja kao jednu osobu – te Ryana kao rijedak spoj velikog glumca i čovjeka koji je ring stvarno poznavao.
Od noira do znanstvene fantastike
Samo dvije godine poslije Wise radi nešto potpuno drukčije.
'𝗗𝗮𝗻 𝗸𝗮𝗱 𝗷𝗲 𝗭𝗲𝗺𝗹𝗷𝗮 𝘀𝘁𝗮𝗹𝗮' ('𝙏𝙝𝙚 𝘿𝙖𝙮 𝙩𝙝𝙚 𝙀𝙖𝙧𝙩𝙝 𝙎𝙩𝙤𝙤𝙙 𝙎𝙩𝙞𝙡𝙡', 1951.) postao je jedan od ključnih klasika znanstvene fantastike pedesetih.
Foto: Michael Rennie kao Klaatu i Lock Martin kao Gort u 'Danu kad je Zemlja stala' ('𝙏𝙝𝙚 𝘿𝙖𝙮 𝙩𝙝𝙚 𝙀𝙖𝙧𝙩𝙝 𝙎𝙩𝙤𝙤𝙙 𝙎𝙩𝙞𝙡𝙡', 1951.), Wiseovu humanističkom SF klasiku o strahu, nuklearnoj prijetnji i čovječanstvu suočenom s vlastitim podjelama. Izvor: 20th Century Fox / arhivska fotografija.
Umjesto jednostavne priče o invaziji izvanzemaljaca, Wise radi ozbiljnu, humanističku priču o strahu, nuklearnoj prijetnji i nesposobnosti čovječanstva da nadvlada vlastite podjele.
Za režiju snažne društvene drame 'Ž𝗲𝗹𝗶𝗺 ž𝗶𝘃𝗷𝗲𝘁𝗶!' ('𝙄 𝙒𝙖𝙣𝙩 𝙩𝙤 𝙇𝙞𝙫𝙚!', 1958.), sa Susan Hayward, Wise je dobio nominaciju za Oscara za režiju.
'Priča sa zapadne strane' – mjuzikl koji je pokorio Oscare
S Jeromeom Robbinsom Wise je režirao '𝗣𝗿𝗶č𝘂 𝘀𝗮 𝘇𝗮𝗽𝗮𝗱𝗻𝗲 𝘀𝘁𝗿𝗮𝗻𝗲' ('𝙒𝙚𝙨𝙩 𝙎𝙞𝙙𝙚 𝙎𝙩𝙤𝙧𝙮', 1961.), jedan od najvažnijih filmskih mjuzikala u povijesti.
Film je dobio jedanaest nominacija za Oscara i osvojio čak deset, među njima za najbolji film i režiju. Wise je iste večeri nagrađen kao producent najboljeg filma i, zajedno s Robbinsom, kao redatelj.
Glazba Leonarda Bernsteina, stihovi Stephena Sondheima, koreografija, Shakespeareova priča o zabranjenoj ljubavi i sukob njujorških uličnih bandi postali su istodobno spektakl i tragedija.
Foto: Jets i Sharks u 'Priči sa zapadne strane' ('𝙒𝙚𝙨𝙩 𝙎𝙞𝙙𝙚 𝙎𝙩𝙤𝙧𝙮', 1961.), filmu u kojem su Robert Wise i Jerome Robbins spojili urbanu tragediju, glazbu Leonarda Bernsteina i koreografiju u jedan od najutjecajnijih filmskih mjuzikala. Film je osvojio deset Oscara. Izvor: United Artists / službeni arhiv 'West Side Story'.
'Moje pjesme, moji snovi', Rodgers i Hammerstein – i naša veza
Samo četiri godine poslije Wise ostvaruje još jedan golemi uspjeh – '𝗠𝗼𝗷𝗲 𝗽𝗷𝗲𝘀𝗺𝗲, 𝗺𝗼𝗷𝗶 𝘀𝗻𝗼𝘃𝗶' ('𝙏𝙝𝙚 𝙎𝙤𝙪𝙣𝙙 𝙤𝙛 𝙈𝙪𝙨𝙞𝙘', 1965.), filmsku adaptaciju slavnog brodvejskog mjuzikla Richarda Rodgersa i Oscara Hammersteina II.
Bio je to posljednji zajednički mjuzikl legendarnog dvojca Rodgers–Hammerstein. Hammerstein je umro 1960., pa je Rodgers za filmsku verziju sam napisao i glazbu i tekst dviju novih pjesama – 'I Have Confidence' i 'Something Good'.
Posebno je zanimljivo da je 'Edelweiss', jedna od najpoznatijih pjesama iz mjuzikla, bila posljednja pjesma za koju je Hammerstein napisao stihove.
Wise je kazališni hit pretvorio u jedan od najpoznatijih filmskih mjuzikala svih vremena. Film je dobio deset nominacija za Oscara i osvojio pet, među njima Oscare za najbolji film i Wiseovu režiju.
Foto: Christopher Plummer kao kapetan Georg von Trapp i Julie Andrews kao Maria, okruženi djecom von Trapp u 'Mojim pjesmama, mojim snovima' ('𝙏𝙝𝙚 𝙎𝙤𝙪𝙣𝙙 𝙤𝙛 𝙈𝙪𝙨𝙞𝙘', 1965.). Wiseova ekranizacija mjuzikla Rodgersa i Hammersteina osvojila je pet Oscara, uključujući najbolji film i režiju. Izvor: Twentieth Century-Fox / arhivska promotivna fotografija.
Georg von Trapp – od Jadrana do Salzburga
Priča obitelji von Trapp ima i vrlo zanimljivu vezu s našim krajevima.
Georg von Trapp, otac obitelji čija je životna priča nadahnula mjuzikl i film, rođen je 1880. u Zadru. Pomorsku akademiju završio je u Rijeci 1898., a njegova mornarička karijera bila je snažno povezana i s Pulom, tada glavnom ratnom lukom Austro-Ugarske.
Tijekom Prvog svjetskog rata von Trapp proslavio se kao najuspješniji austro-ugarski podmornički zapovjednik. Zapovijedao je podmornicama U-5 i U-14, potapao neprijateljske ratne i trgovačke brodove te za svoje ratne uspjehe dobio brojna odličja.
Foto: Georg Ludwig Ritter von Trapp, stvarni kapetan von Trapp čija je obiteljska priča nadahnula 'Moje pjesme, moji snovi' ('𝙏𝙝𝙚 𝙎𝙤𝙪𝙣𝙙 𝙤𝙛 𝙈𝙪𝙨𝙞𝙘'). Rođen je 1880. u Zadru, školovao se na Pomorskoj akademiji u Rijeci, službovao u Puli i proslavio se kao austro-ugarski podmornički zapovjednik u Prvom svjetskom ratu. Izvor: Trapp Family archive / The Sound of Music – The Real Story.
Iza vedrine, pjesama i alpskih krajolika Wiseova filma tako stoji i stvarna biografija ratnog podmorničkog zapovjednika snažno povezanog sa Zadrom, Rijekom, Pulom i Jadranom.
Christopher Plummer – uloga koja ga je živcirala
Uloga kapetana Georga von Trappa postala je možda najslavnija filmska uloga Christophera Plummera – i upravo ga je to dugo živciralo.
Plummer nije smatrao da je von Trapp jedna od njegovih glumački najzanimljivijih uloga, a sentimentalnost priče nije odgovarala njegovu temperamentu ozbiljnog kazališnog glumca. Godinama se šalio na račun filma, nazivajući ga između ostaloga 'The Sound of Mucus'.
Još više od samog filma smetalo mu je neprestano poistovjećivanje s njime. Desetljećima nakon premijere ljudi su mu prilazili upravo zbog kapetana von Trappa, premda je iza sebe imao golemi kazališni i filmski opus.
S godinama je ipak potpuno ublažio stav. Pomirio se s filmom, govorio o njemu sa znatno više topline te s velikim poštovanjem spominjao Roberta Wisea i Julie Andrews.
Je li Plummer stvarno pjevao 'Edelweiss'?
Christopher Plummer jest snimio svoje vokale za film i ozbiljno je radio na pjevanju, ali glas koji u konačnoj filmskoj verziji slušamo dok kapetan von Trapp pjeva 'Edelweiss' nije njegov.
Plummerov pjevački glas presnimio je profesionalni pjevač Bill Lee, što ga je prilično razljutilo.
Foto: Christopher Plummer kao kapetan Georg von Trapp s gitarom u 'Mojim pjesmama, mojim snovima' ('𝙏𝙝𝙚 𝙎𝙤𝙪𝙣𝙙 𝙤𝙛 𝙈𝙪𝙨𝙞𝙘', 1965.). Plummer je za film snimio vlastite vokale, ali je njegov pjevački glas u konačnoj verziji presnimio Bill Lee. Izvor: Twentieth Century-Fox / arhivski kadar iz filma.
Tek gotovo šest desetljeća poslije, na proširenom izdanju soundtracka iz 2023., objavljene su Plummerove vlastite izvedbe 'Edelweissa', 'Something Good' i drugih pjesama.
Tako danas napokon možemo čuti kako je kapetan von Trapp zvučao kada ga je doista pjevao Christopher Plummer.
'Kuća duhova' – strah od onoga što ne možemo vidjeti
Između svoja dva velika mjuzikla Wise je snimio potpuno drukčiji film – '𝗞𝘂ć𝗮 𝗱𝘂𝗵𝗼𝘃𝗮' ('𝙏𝙝𝙚 𝙃𝙖𝙪𝙣𝙩𝙞𝙣𝙜', 1963.), adaptaciju romana Shirley Jackson.
Foto: Richard Johnson kao dr. Markway i Julie Harris kao Eleanor u 'Kući duhova' ('𝙏𝙝𝙚 𝙃𝙖𝙪𝙣𝙩𝙞𝙣𝙜', 1963.), Wiseovu klasiku psihološkog horora koji strah gradi sugestijom, zvukom i prijetećom arhitekturom Hill Housea, mnogo više nego izravnim prikazivanjem nadnaravnog. Izvor: Metro-Goldwyn-Mayer / Argyle Enterprises, arhivska fotografija.
Umjesto eksplicitnih čudovišta i lakih šokova, strah gradi zvukom, sjenama, arhitekturom, neobičnim kutovima kamere i sugestijom.
Hill House postaje zaseban lik filma, a ono što ostaje iza zatvorenih vrata ili izvan kadra često je mnogo strašnije od bilo čega što bi redatelj mogao izravno pokazati.
Od Lewtonovih niskobudžetnih horora do 'Kuće duhova' proteže se jasna linija: Wise je jako dobro znao da je gledateljeva mašta često najmoćniji specijalni efekt.
'Misija u Kini' – veliki ratni ep
'𝗠𝗶𝘀𝗶𝗷𝗮 𝘂 𝗞𝗶𝗻𝗶' ('𝙏𝙝𝙚 𝙎𝙖𝙣𝙙 𝙋𝙚𝙗𝙗𝙡𝙚𝙨', 1966.) veliki je ratno-pustolovni ep sa Steveom McQueenom, Richardom Attenboroughom, Richardom Crennom i Candice Bergen, smješten u Kinu 1920-ih.
Film je dobio osam nominacija za Oscara, uključujući nominaciju za najbolji film, čime je Wise ponovno bio nominiran kao producent.
Steve McQueen za ulogu mornara Jakea Holmana dobio je svoju jedinu nominaciju za Oscara za najboljeg glavnog glumca.
Foto: Steve McQueen kao mornarički strojar Jake Holman u 'Misiji u Kini' ('𝙏𝙝𝙚 𝙎𝙖𝙣𝙙 𝙋𝙚𝙗𝙗𝙡𝙚𝙨', 1966.), Wiseovu velikom ratno-pustolovnom epu smještenom na rijeku Jangce u Kini 1920-ih. McQueen je za ovu ulogu dobio svoju jedinu nominaciju za Oscara za najboljeg glavnog glumca. Izvor: Twentieth Century-Fox / Solar Productions / Argyle Enterprises.
'Soj Andromeda' – znanstvena fantastika gotovo bez fantastike
Godine 1971. Wise se vraća znanstvenoj fantastici, ali na sasvim drukčiji način.
'𝗦𝗼𝗷 𝗔𝗻𝗱𝗿𝗼𝗺𝗲𝗱𝗮' ('𝙏𝙝𝙚 𝘼𝙣𝙙𝙧𝙤𝙢𝙚𝙙𝙖 𝙎𝙩𝙧𝙖𝙞𝙣', 1971.), prema romanu Michaela Crichtona, jedan je od najboljih primjera hladnog, inteligentnog tehnološkog trilera.
Nakon što svemirska sonda na Zemlju donese smrtonosni mikroorganizam, skupina znanstvenika u podzemnom laboratoriju pokušava razumjeti nešto što bi moglo ugroziti čovječanstvo.
Wise gotovo dokumentaristički prikazuje znanstveni postupak. Nema klasičnog čudovišta ni svemirskih bitaka – samo nevidljivi organizam i ljudska utrka s vremenom.
Foto: Znanstveni tim u podzemnom laboratoriju Wildfire u 'Soju Andromeda' ('𝙏𝙝𝙚 𝘼𝙣𝙙𝙧𝙤𝙢𝙚𝙙𝙖 𝙎𝙩𝙧𝙖𝙞𝙣', 1971.), Wiseovu tehnološkom SF trileru prema romanu Michaela Crichtona. Sterilni laboratoriji, računala i procedure ovdje postaju gotovo jednako važni kao i sami likovi. Izvor: Universal Pictures / American Society of Cinematographers.
Film je dobio dvije nominacije za Oscara, za scenografiju i montažu.
Katastrofa na nebu – 'Hindenburg'
U '𝗛𝗶𝗻𝗱𝗲𝗻𝗯𝘂𝗿𝗴𝘂' ('𝙏𝙝𝙚 𝙃𝙞𝙣𝙙𝙚𝙣𝙗𝙪𝙧𝙜', 1975.), s Georgeom C. Scottom i Anne Bancroft, Wise je rekonstruirao posljednji let golemog njemačkog cepelina LZ 129 Hindenburg i njegovu katastrofu u Lakehurstu 1937.
Foto: LZ 129 Hindenburg iznad New Yorka u 'Hindenburgu' ('𝙏𝙝𝙚 𝙃𝙞𝙣𝙙𝙚𝙣𝙗𝙪𝙧𝙜', 1975.), Wiseovu spoju povijesne rekonstrukcije, trilera o mogućoj sabotaži i filma katastrofe. Za specijalne vizualne efekte bio je zadužen Albert Whitlock, jedan od velikih majstora matte-fotografije. Izvor: Universal Pictures / kadar iz filma.
Povijesni događaj spaja s izmišljenom pričom o mogućoj sabotaži, a završnica je posebno upečatljiva jer igranu rekonstrukciju povezuje s autentičnim crno-bijelim snimkama tragedije.
Film je imao pet nominacija za Oscara i osvojio dvije posebne nagrade Akademije – za vizualne i zvučne efekte.
Od Hill Housea do Enterprisea
Wise je 1979. režirao '𝗭𝘃𝗷𝗲𝘇𝗱𝗮𝗻𝗲 𝘀𝘁𝗮𝘇𝗲' ('𝙎𝙩𝙖𝙧 𝙏𝙧𝙚𝙠: 𝙏𝙝𝙚 𝙈𝙤𝙩𝙞𝙤𝙣 𝙋𝙞𝙘𝙩𝙪𝙧𝙚'), prvi dugometražni film nastao iz televizijskog fenomena Genea Roddenberryja.
Umjesto da napravi samo svemirsku akciju, Wise filmu daje sporiji, monumentalniji i gotovo meditativni osjećaj susreta s nepoznatim.
Posebno mjesto zauzima glazba Jerryja Goldsmitha, čija je glavna tema poslije postala jedan od najprepoznatljivijih glazbenih motiva cijele franšize.
Film je dobio tri nominacije za Oscara – za vizualne efekte, scenografiju i originalnu glazbu.
Kino-verzija iz 1979. nastajala je pod golemim vremenskim pritiskom i Wise nije bio potpuno zadovoljan konačnim rezultatom.
Wiseov povratak 'Star Treku'
Više od dvadeset godina poslije dobio je priliku vratiti se filmu.
Godine 2001. nastala je '𝗭𝘃𝗷𝗲𝘇𝗱𝗮𝗻𝗲 𝘀𝘁𝗮𝘇𝗲 – 𝗥𝗲𝗱𝗮𝘁𝗲𝗹𝗷𝘀𝗸𝗮 𝘃𝗲𝗿𝘇𝗶𝗷𝗮' ('𝙎𝙩𝙖𝙧 𝙏𝙧𝙚𝙠: 𝙏𝙝𝙚 𝙈𝙤𝙩𝙞𝙤𝙣 𝙋𝙞𝙘𝙩𝙪𝙧𝙚 – 𝙏𝙝𝙚 𝘿𝙞𝙧𝙚𝙘𝙩𝙤𝙧’𝙨 𝙀𝙙𝙞𝙩𝙞𝙤𝙣').
Wise i njegovi suradnici ponovno su oblikovali ritam filma, premještali i skraćivali pojedine dijelove, dovršavali vizualne efekte i napravili novi završni zvučni miks. Za verziju iz 2001. napravljeno je oko stotinu novih kadrova s vizualnim efektima i približno tisuću montažnih zahvata.
Godine 2022. njegovi su suradnici redateljsku verziju ponovno rekonstruirali u 4K rezoluciji, s obnovljenim vizualnim efektima, Dolby Vision slikom i Dolby Atmos zvukom.
Wise tu verziju nije doživio – umro je 2005. – ali projekt je napravljen upravo s namjerom da ostane vjeran njegovoj konačnoj redateljskoj zamisli.
Foto: U.S.S. Enterprise pred V’Gerom u 'Zvjezdanim stazama' ('𝙎𝙩𝙖𝙧 𝙏𝙧𝙚𝙠: 𝙏𝙝𝙚 𝙈𝙤𝙩𝙞𝙤𝙣 𝙋𝙞𝙘𝙩𝙪𝙧𝙚', 1979.), filmu u kojem Robert Wise naglasak stavlja na veličinu svemira, osjećaj čuđenja i susret s nepoznatim više nego na klasičnu akciju. Izvor: Paramount Pictures / StarTrek.com.
Četiri Oscara, sedam nominacija i Thalberg
Wise je imao sedam natjecateljskih nominacija za Oscara i osvojio četiri.
Prva nominacija stigla je za montažu 'Građanina Kanea', zatim za režiju filma 'Želim živjeti!'.
S 'Pričom sa zapadne strane' osvojio je Oscara za režiju zajedno s Jeromeom Robbinsom te, kao producent, Oscara za najbolji film. Četiri godine poslije ponovio je isti uspjeh s 'Mojim pjesmama, mojim snovima'.
Sedma nominacija stigla je za najbolji film s 'Misijom u Kini'.
Akademija mu je dodijelila i prestižnu Memorijalnu nagradu Irvinga G. Thalberga.
Više od redatelja – čovjek kojem je Hollywood vjerovao
Od 1971. do 1975. Wise je bio predsjednik Directors Guild of America, a od 1985. do 1988. predsjednik Academy of Motion Picture Arts and Sciences.
DGA je po njemu nazvao i svoju knjižnicu, a 1998. American Film Institute dodijelio mu je AFI Life Achievement Award za životni doprinos filmskoj umjetnosti.
Te funkcije i priznanja govore gotovo jednako mnogo kao Oscari: Wise nije bio samo čovjek koji je režirao velike filmove nego i filmaš kojem je sama profesija desetljećima iskazivala iznimno povjerenje.
Redatelj priče, a ne jednog žanra
Od 'Namještaljke' i 'Dana kad je Zemlja stala', preko 'Priče sa zapadne strane', 'Mojih pjesama, mojih snova' i 'Kuće duhova', do 'Soja Andromeda', 'Hindenburga' i 'Zvjezdanih staza', Wise je neprestano mijenjao žanrove, ali nikada nije gubio osjećaj za priču, ritam i likove.
Nije tražio da svaki film nosi isti prepoznatljivi pečat. Tražio je pravi filmski jezik za svaku novu priču.
Upravo zato njegov pravi autorski potpis bila je – svestranost.