Charles Dickens napisao je „Božićnu priču“ kao priču o škrtom Ebenezeru Scroogeu kojem tri duha tijekom jedne noći pokažu prošlost, sadašnjost i budućnost. Više od stoljeća poslije Rod Serling uzeo je istu konstrukciju, izbacio gotovo svu božićnu toplinu i pretvorio je u upozorenje čovječanstvu koje živi s atomskom bombom iznad glave. Rezultat je bio ‘Pjesma za još jedan Božić' ('Carol for Another Christmas'), televizijski film iz 1964. koji je režirao Joseph L. Mankiewicz, a koji je publiku podijelio gotovo jednako snažno kao što je Serling to činio svojim najboljim epizodama ‘Zone sumraka' ('The Twilight Zone').

Serlingova slavna serija završila je u lipnju 1964., a samo šest mjeseci poslije na ABC-ju je prikazana njegova neobična verzija Dickensa. Umjesto jednostavne priče o sebičnom čovjeku koji mora naučiti biti velikodušan, Serling je napisao otvoreno političku alegoriju o izolacionizmu, nuklearnom naoružanju, ratu i odgovornosti jedne države prema ostatku svijeta.

Scrooge je postao Daniel Grudge

Sterling Hayden, koji se iste godine pojavio u Kubrickovu ‘Dr. Strangeloveu', glumi Daniela Grudgea, bogatog američkog industrijalca koji zauzima izrazito izolacionistički pogled na svijet. Smatra da se Amerika ne bi trebala miješati u probleme drugih zemalja, protivi se međunarodnoj pomoći i vjeruje da sigurnost treba graditi gomilanjem oružja.

Foto: Sterling Hayden kao Daniel Grudge u ‘Pjesmi za još jedan Božić' ('Carol for Another Christmas'), modernoj verziji Dickensova Scroogea koju je Rod Serling smjestio u hladnoratovski svijet nuklearne prijetnje. Izvor: ABC / Xerox Corporation, 1964. Kadar iz filma.

Njegov nećak, kojeg glumi mladi Ben Gazzara, zastupa potpuno suprotan pogled. Vjeruje u međunarodnu suradnju i smatra da zemlja koja ima dovoljno sredstava ima i odgovornost pomoći drugima.

Dickensov Jacob Marley također je promijenjen. U Serlingovoj verziji on više nije Grudgeov poslovni partner nego njegov sin, poginuo u Drugom svjetskom ratu.

Od tog trenutka počinje putovanje koje konstrukcijom podsjeća na Dickensovu priču, ali prizori koje Grudge mora vidjeti nemaju mnogo veze s toplim božićnim sjećanjima.

Duh prošlosti vodi ga u Hirošimu

Duh Božića prošlog, kojeg glumi Steve Lawrence, vodi Grudgea kroz posljedice ratova i ljudskog nasilja. Među prizorima s kojima se mora suočiti nalaze se i žrtve atomskog bombardiranja Hirošime.

Serling tako Dickensovu osobnu moralnu lekciju pretvara u kolektivnu. Grudge više ne mora samo shvatiti kako je svojim ponašanjem povrijedio ljude oko sebe. Mora se suočiti sa svijetom koji je sposoban uništiti samoga sebe.

Duh Božića sadašnjeg, kojeg igra Pat Hingle, nastavlja istu ideju pokazujući mu glad, siromaštvo i ljudsku patnju. Njihov razgovor pretvara se u raspravu o tome imaju li bogati pojedinci i države obvezu pomoći onima koji nemaju ništa.

Serling ovdje gotovo potpuno napušta metaforu. Njegovi likovi otvoreno raspravljaju o politici, međunarodnoj pomoći i ulozi Amerike u svijetu.

A onda dolazi Peter Sellers

Najbizarniji i najmračniji dio filma pripada budućnosti. Robert Shaw pojavljuje se kao Duh Božića budućeg i vodi Grudgea u postapokaliptični svijet u kojem je društvo razbijeno na međusobno zaraćena plemena.

Foto: Peter Sellers kao Imperial Me, groteskni vođa postapokaliptičnog svijeta u ‘Pjesmi za još jedan Božić' ('Carol for Another Christmas') Roda Serlinga i Josepha L. Mankiewicza. Izvor: ABC / Telsun Foundation / Xerox Corporation, 1964. – kadar iz filma. imdb.com

Tamo se pojavljuje Peter Sellers kao Imperial Me, groteskni demagog koji slavi individualizam doveden do potpunog apsurda. Njegova ideja slobode završava svijetom u kojem svatko postoji samo za sebe, a svi koji pripadaju drugoj skupini postaju neprijatelji.

Sellers je ulogu odigrao iste godine kada je u Kubrickovu ‘Dr. Strangeloveu ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu' ('Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb') kroz crnu komediju ismijavao logiku nuklearnog uništenja.

Poveznica je još zanimljivija zbog Sterlinga Haydena. Dvojica glumaca koji su kod Kubricka sudjelovali u jednoj od najvećih filmskih satira Hladnog rata iste su se godine ponovno našla u priči opsjednutoj mogućnošću da čovječanstvo samo sebe uništi.

Mankiewiczev jedini televizijski film

Iza kamere nalazio se Joseph L. Mankiewicz, redatelj ‘Sve o Evi' ('All About Eve'), ‘Bosonoge kontese' ('The Barefoot Contessa') i spektakularne ‘Kleopatre' ('Cleopatra') s Elizabeth Taylor i Richardom Burtonom.

‘Pjesma za još jedan Božić' ostala je jedini televizijski projekt koji je Mankiewicz režirao.

Glumačka postava bila je gotovo nevjerojatna za televizijski film: uz Haydena, Sellersa, Gazzaru, Shawa i Hinglea pojavljuju se Eva Marie Saint, James Shigeta, Britt Ekland, Percy Rodriguez i Barbara Ann Teer, dok je glazbu skladao Henry Mancini.

Projekt je imao i vrlo konkretnu svrhu. Nastao je kao dio serije televizijskih programa kojima se željela predstaviti važnost Ujedinjenih naroda i ideja međunarodne suradnje.

Kritičari nisu bili blagi

Serlingova izravnost bila je istodobno najveća snaga i najveći problem filma. Ono što je u ‘Zoni sumraka' često skrivao iza znanstvene fantastike, čudovišta, izvanzemaljaca i fantastičnih situacija, ovdje je govorio gotovo bez ikakve maske.

Dio kritičara smatrao je da je otišao predaleko. Jack Gould iz New York Timesa žestoko je napao film smatrajući da je drama postala propovjedaonica umjesto televizijske zabave.

Teško je ne razumjeti zašto je film izazvao takvu reakciju. Serling ne ostavlja mnogo prostora gledatelju da sam otkrije njegovu poruku. Rat je katastrofa, nuklearno oružje prijetnja opstanku, izolacionizam vodi prema podjelama, a međunarodna suradnja predstavljena je kao jedini racionalni izlaz.

Ali upravo ta beskompromisnost danas film čini fascinantnim dokumentom vremena u kojem je nastao.

Prikazan jednom pa nestao gotovo pola stoljeća

Film je ABC emitirao 28. prosinca 1964., tri dana nakon Božića, što već samo po sebi nije bio idealan termin za projekt koji se predstavljao kao nova verzija „Božićne priče“.

A onda je praktički nestao.

Na američkoj televiziji nije ponovno prikazan gotovo 48 godina. Tek ga je Turner Classic Movies 2012. vratio pred širu publiku, čime je jedna od najneobičnijih Serlingovih priča ponovno postala dostupna gledateljima.

Vrijeme joj je pritom dalo zanimljivu novu dimenziju. Hladni rat u kojem je nastala odavno je završio, ali pitanja koja Serling postavlja – izolacija ili suradnja, gomilanje oružja ili pregovori, vlastiti interes ili odgovornost prema drugima – nisu ostala zaključana u 1964. godini.

Zona sumraka bez Zone sumraka

Možda je upravo zato ‘Pjesma za još jedan Božić' najlakše zamisliti kao izgubljenu dugometražnu epizodu ‘Zone sumraka'.

Tu su čovjek uvjeren u vlastitu ispravnost, nadnaravno putovanje koje mu ruši pogled na svijet i budućnost koja pokazuje kamo njegove ideje mogu odvesti. Nedostaje samo Serling koji bi se na početku pojavio pred kamerom i tihim glasom najavio putovanje.

Charles Dickens želio je promijeniti jednog škrca.

Rod Serling želio je promijeniti cijeli svijet.

Izvor: /Film