Leonard Nimoy znao je kako osvojiti publiku, bilo kao legendarni Spock iz ‘Zvjezdanih staza’ (‘Star Trek’) ili kao redatelj jedne od najuspješnijih komedija osamdesetih. No, kada je 1990. snimio ‘Ono ludo u ljubavi’ (‘Funny About Love’) s Geneom Wilderom u glavnoj ulozi, naišao je na kritičara kojemu baš ništa nije bilo smiješno. Roger Ebert filmu je dodijelio samo pola zvjezdice od moguće četiri, jednu od najnižih ocjena u svojoj dugoj karijeri, a njegova recenzija ostala je gotovo zabavnija od komedije koju je pokušavao ocijeniti.

Od tri muškarca i bebe do pola zvjezdice

Nimoyev redateljski uspjeh s ‘Tri muškarca i bebom’ (‘Three Men and a Baby’) iz 1987. pokazao je da čovjek koji je godinama utjelovljivao vulkansku logiku ima i poprilično dobar osjećaj za komercijalnu komediju. Film je postao veliki kinohit, no redateljeva sreća nije dugo potrajala. Već sljedeće godine snimio je dramu ‘Dobra majka’ (‘The Good Mother’) s Diane Keaton i Liamom Neesonom, koju je Ebert također oštro kritizirao.

Dvije godine poslije stigao je novi pokušaj, romantična komedija s Geneom Wilderom, Christine Lahti i Mary Stuart Masterson. Wilder glumi karikaturista Duffyja Bergmana, koji se zaljubljuje u kuharicu Meg Lloyd (Lahti). Njihov brak ubrzo se počinje raspadati pod pritiskom neuspješnih pokušaja da dobiju dijete, a kada se životne želje supružnika raziđu, Duffy upoznaje znatno mlađu Daphne (Masterson).

Film je vrlo labavo nadahnut člankom Boba Greenea objavljenim u časopisu Esquire. Povezanost izvornog teksta i scenarija bila je toliko slaba da se i Ebert zapitao što je, osim jedne scene na skupu studentskog sestrinstva, uopće preuzeto iz članka.

Kad kritičar izgubi strpljenje, a ne smisao za humor

Ebert nije štedio ni scenarij ni režiju, a posebno ga je iritirala kombinacija usiljene sentimentalnosti i prizora koji su trebali biti duhoviti. Zamjerao je filmu neprirodne dijaloge, neugodne pokušaje humora i likove čije se ponašanje, prema njegovu mišljenju, gotovo nikako ne može povezati sa stvarnim ljudima.

Nije poštedio ni Genea Wildera, glumca čiji su izražajni pogledi, nervozni pokreti i komičarska nespretnost inače bili zaštitni znak. Ebertu su upravo te karakteristike ovdje postale nepodnošljive. U svojoj recenziji posebno je izdvojio Wilderovo hvatanje daha i kolutanje očima u trenucima kada njegov lik ostaje bez riječi.

Zanimljivo, nije smatrao da je Nimoy nesposoban redatelj. Naprotiv, priznao mu je profesionalnu kompetentnost i povremenu vještinu, ali je zaključio da se u ovom filmu čini kao da je potpuno izgubio kontrolu nad materijalom. Posebno je kritizirao završnu scenu, čija mu je sentimentalnost bila toliko nepodnošljiva da je, kako je napisao, samo zahvaljujući dobrom odgoju uspio suspregnuti zvukove gađenja u projekcijskoj dvorani.

Nije to bila usputna kritičarska zajedljivost. Ebert je u filmu proveo 101 minutu i očito ih nije bio spreman oprostiti. Ipak, koliko god bio nemilosrdan, Nimoyu je ostavio barem pola zvjezdice. Četiri godine poslije Rob Reiner prošao je još gore: njegovoj obiteljskoj komediji ‘North’ Ebert nije dao nijednu. Dvije komedije, dva redatelja koja su već dokazala da znaju snimiti uspješan film i kritičar koji se nije nasmijao ni jednom ni drugom. Teško je zamisliti da bi ta usporedba Nimoyu predstavljala osobitu utjehu.

Komedija koja nije uspjela nasmijati ni blagajne

Ni publika nije pokazala mnogo više razumijevanja. Film je s budžetom od približno 12 milijuna dolara zaradio tek nešto više od osam milijuna na američkim blagajnama, a na Rotten Tomatoesu ima nula posto pozitivnih kritičarskih ocjena, na temelju osam recenzija. Ebertovih pola zvjezdice tako nije ostalo usamljena presuda, nego jedan od najupečatljivijih izraza općeg razočaranja.

Ipak, cijela priča ima jednu zanimljivu ironiju. Leonard Nimoy, glumac čiji je najpoznatiji lik gotovo uvijek nastojao potisnuti emocije u korist razuma, režirao je film koji je upravo zbog pretjerane emocionalnosti izazvao toliko kritičarskog bijesa. A Gene Wilder, jedan od najdarovitijih američkih komičara, našao se u komediji čiji su pokušaji humora Ebertu bili sve samo ne smiješni.

Spock bi možda zaključio da je riječ o nelogičnom neuspjehu. Roger Ebert imao je jednostavnije objašnjenje: pola zvjezdice. A četiri godine poslije Reineru nije ostavio ni toliko.

Možda Ebert jednostavno nije kopčao zemaljski smisao za humor, a kamoli vulkanski.

Izvor: /Film