Srpska filmska i televizijska industrija, godinama jedna od produkcijski najaktivnijih u regiji, nalazi se u ozbiljnoj krizi. Vodeća strukovna udruženja tvrde da nezavisna produkcija ostaje bez gotovo svih izvora financiranja, govore o političkim pritiscima, neformalnim crnim listama i „državno sponzoriranoj cenzuri“, dok Filmski centar Srbije odbacuje takve optužbe i tvrdi da zastoj u raspisivanju novih natječaja ima sasvim drukčije razloge.

Problem više nije samo unutarnja stvar srpske kinematografije. Filmski profesionalci obratili su se međunarodnoj zajednici otvorenim pismom upozoravajući da političko uplitanje, javni napadi na umjetnike i neformalne crne liste postaju sustavni, dok Variety sada donosi opsežnu priču o industriji u kojoj dio producenata tvrdi da politički stav, objave na društvenim mrežama ili sudjelovanje na prosvjedima mogu odlučiti hoće li netko dobiti posao.

Gotovo dvije godine bez novih natječaja

U središtu krize nalazi se Filmski centar Srbije, nacionalna institucija preko koje se financira velik dio domaće filmske produkcije. Novi javni pozivi za financiranje nisu raspisivani gotovo dvije godine, što je posebno težak udarac za nezavisne producente u zemlji u kojoj alternativnih izvora novca nema mnogo.

Jedan producent, koji je za Variety govorio anonimno zbog straha od posljedica, tvrdi da su praktički svi veliki izvori financiranja izravno ili neizravno povezani s državom. Ako netko postane politički nepoželjan, tvrdi, prostor za financiranje projekta dramatično se smanjuje.

Filmska udruženja otišla su još dalje. U otvorenom pismu međunarodnoj filmskoj zajednici stanje su opisala kao „koordiniranu kampanju državno sponzorirane cenzure“ čiji je rezultat potpuno zamrzavanje financiranja nezavisne produkcije.

To su ozbiljne optužbe, ali važno je naglasiti da ih državne institucije odbacuju.

Filmski centar Srbije: Razlog nije cenzura

Filmski centar Srbije ranije je odgovorio da tvrdnje strukovnih organizacija sadrže netočne i tendenciozne navode. Prema njihovom objašnjenju, novi natječaji nisu zaustavljeni kako bi se kažnjavali politički nepodobni autori, nego zbog velikog broja prethodno financiranih projekata koji nisu završeni.

Filmski centar tvrdi da su 53 takva projekta dobila približno 13 milijuna eura javnog novca te da su trenutačni napori usmjereni na njihovo dovršavanje i zaštitu već uloženih sredstava. Institucija također ističe snažan rast državnog ulaganja u audiovizualnu produkciju tijekom proteklog desetljeća.

Predstavnici filmskih udruženja osporavaju takvo objašnjenje. Tvrde da je broj stvarno problematičnih projekata znatno manji te da činjenica da pojedini filmovi još nisu završeni ne opravdava višegodišnju blokadu novih natječaja.

Prosvjedi su promijenili i filmsku industriju

Sukob se ne može odvojiti od političke krize koja traje nakon tragedije na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu u studenome 2024., kada je urušavanje betonske nadstrešnice odnijelo 16 života. Tragedija je pokrenula masovne prosvjede i postala simbol optužbi za korupciju i netransparentnost vlasti predsjednika Aleksandra Vučića.

U prosvjedima su sudjelovali i brojni ljudi iz kulture i filmske industrije, a upravo tu dio producenata vidi početak problema.

Variety prenosi tvrdnje da se u dijelovima industrije stvaraju neformalne podjele na podobne i nepodobne glumce, redatelje i druge filmske radnike. Jedan veteran industrije tvrdi da javne izjave, aktivnosti na društvenim mrežama i sudjelovanje na prosvjedima mogu utjecati na mogućnost dobivanja uloge ili posla.

Optužbe su usmjerene i prema najvećim medijskim kompanijama. Telekom Srbija ih odbacuje. Aleksandra Martinović, glavna direktorica za multimediju i sadržaj kompanije, tvrdi da su Telekom i njegova produkcijska kuća TS Media potpuno otvoreni za suradnju s umjetnicima bez obzira na njihova politička uvjerenja. United Media nije odgovorila na Varietyjev zahtjev za komentar.

„Ne morate čak ni snimati politički film“

Producentica Jelena Angelovski tvrdi da problem više nije ograničen samo na autore koji stvaraju otvoreno političke filmove. Prema njezinim riječima, ljudi koji se ne slažu s vlastima mogu biti ometani u radu bez obzira na temu projekta koji pokušavaju realizirati.

Redateljica Jelena Maksimović, čiji je film ‘Until the Day Ends’ smješten u vrijeme studentskih prosvjeda, cijelu situaciju promatra kao dio šireg pritiska na radnike, kolektivno organiziranje i mogućnost javnog izražavanja drukčijih stavova.

Upravo zato strukovna udruženja pokušavaju problem iznijeti izvan granica Srbije. Njihov apel međunarodnoj filmskoj zajednici nije samo zahtjev za financijsku pomoć nego pokušaj da europske institucije i festivali obrate pozornost na ono što oni smatraju sustavnim ograničavanjem umjetničke slobode.

Kriza u kojoj se čak ni uzroci ne mogu dogovoriti

Da se srpska kinematografija nalazi u ozbiljnom problemu, više gotovo nitko ne osporava. Spor počinje kod pitanja zašto.

Državne institucije govore o potrebi sređivanja sustava, dovršavanja desetaka već financiranih filmova i odgovornijeg korištenja javnog novca. Filmska udruženja tvrde da se upravo financiranje koristi kao sredstvo političke kontrole te da nezavisna produkcija ostaje bez kisika.

Posljedice u međuvremenu postaju vrlo konkretne. Bez natječaja nema novih projekata, bez projekata nema posla za producente, redatelje, scenariste, glumce i stotine ljudi iza kamere, a bez kontinuirane proizvodnje može se izgubiti infrastruktura koja se stvarala godinama.

Zato ovo više nije samo rasprava o tome tko će dobiti novac za sljedeći film.

Srpski filmaši upozoravaju da je u pitanju mogućnost da film uopće ostane prostor u kojem se može govoriti bez prethodnog pitanja tko će zbog toga zatvoriti vrata.

Izvor: Variety