Postoje filmovi kojima publika treba malo više vremena, a postoje i oni kojima trebaju četiri desetljeća. ‘Transformers: Film’ (‘The Transformers: The Movie’) 1986. nije bio kinohit. U američkim kinima zaradio je manje od šest milijuna dolara i brzo nestao s velikog platna. Četrdeset godina poslije Optimus Prime, Megatron i društvo vratili su se u kina i napravili nešto što tada nisu uspjeli – privukli publiku. Obnovljena 4K verzija animiranog klasika Nelsona Shina tijekom vikenda zaradila je 3,1 milijun dolara u Sjevernoj Americi, a s Transformers Dayem u četvrtak u samo četiri dana stigla je do više od četiri milijuna. Sve to za film star četrdeset godina koji je njegova publika vjerojatno već gledala bezbroj puta.

Film koji je djeci ubio Optimusa Primea

Teško je govoriti o ‘Transformers: Filmu’ bez trenutka koji je obilježio čitavu generaciju. Optimus Prime umire. Danas to više nije spoiler nego jedan od najpoznatijih trenutaka franšize, ali djeca koja su 1986. ušla u kino nisu bila spremna gledati smrt junaka kojeg su svakog tjedna pratila na televiziji. Borba Optimusa i Megatrona ne završava očekivanim povratkom stvari u normalu: Optimus je smrtno ranjen, predaje Matrix of Leadership Ultra Magnusu, njegovo tijelo gubi boju i vođa Autobota umire pred prijateljima i publikom. Hasbro će poslije shvatiti koliko je podcijenio emocionalnu vezu djece s likom, a četrdeset godina kasnije toj se traumi čak duhovito vraća kroz svoju „Apology Tour“, svojevrsnu ispriku generaciji kojoj su ubili Optimusa Primea.

Smrt Optimusa nije bila jedina. Film je nemilosrdno uklanjao poznate likove iz televizijske serije – Ironhidea, Ratcheta, Prowla i druge – kako bi stara generacija Autobota i Decepticona ustupila mjesto novim likovima. Iza svega je postojao vrlo praktičan razlog: trebalo je predstaviti novu generaciju igračaka. Ali djeca u kinu nisu gledala marketinšku strategiju nego kako njihovi junaci umiru. Upravo zato film je s vremenom postao mnogo više od produžene reklame za igračke. Bio je neočekivano mračan, glasan i agresivan, s rock i heavy metal soundtrackom koji mu je davao energiju potpuno drukčiju od televizijske serije. A kada krene „The Touch“ Stana Busha, četrdeset godina kao da nestane.

Orson Welles kao planet koji jede planete

Film je imao nešto što televizijska serija nije mogla ponuditi – veći svijet, veće uloge i nevjerojatnu glasovnu postavu. Peter Cullen bio je Optimus Prime, Frank Welker Megatron, Leonard Nimoy posudio je glas Galvatronu, Eric Idle Wreck-Garu, Judd Nelson Hot Rodu, a Robert Stack Ultra Magnusu. I onda je tu Orson Welles. Redatelj ‘Građanina Kanea’ (‘Citizen Kane’) u jednoj od svojih posljednjih uloga posudio je glas Unicronu, golemom robotskom planetu koji proždire druge svjetove. Welles je umro u listopadu 1985., mjesecima prije nego što je film stigao u kina. Teško je zamisliti neobičniji završetak jedne od najvećih filmskih karijera: čovjek koji je snimio ‘Građanina Kanea’ postao je glas planeta koji jede planete.

Neuspjeh koji je postao klasik

U kolovozu 1986. film je u američka kina krenuo s oko 1,8 milijuna dolara prvog vikenda, a do kraja prikazivanja nije stigao ni do šest milijuna. Nije bio katastrofa koja je uništila franšizu, ali teško ga je bilo nazvati uspjehom. Vrijeme je napravilo ono što kino blagajne nisu. VHS, televizijska prikazivanja, DVD i Blu-ray omogućili su novim generacijama da ga otkrivaju, dok su djeca koja su 1986. gledala smrt Optimusa Primea odrasla i film pretvorila u kultni predmet nostalgije. Četrdeset godina poslije rezultat je gotovo apsurdan: originalno prikazivanje donijelo je oko 5,85 milijuna dolara u Sjevernoj Americi, a jubilarno izdanje u samo nekoliko dana prešlo je četiri milijuna. Film koji nije uspio 1986. sada praktički ponovno prolazi kroz svoju kino-povijest.

Posljednji put Peter Cullen

Ovogodišnji povratak ima i dimenziju koju organizatori obljetnice nisu mogli predvidjeti. Peter Cullen, čovjek čiji je glas više od četiri desetljeća bio nerazdvojiv od Optimusa Primea, preminuo je u kolovozu 2026. Uz obnovljeni film u kinima se prikazuje i novi dvanaestominutni animirani kratki film ‘Optimus Prime: Buđenje’ (‘Optimus Prime: Awakening’), u kojem se nalazi Cullenova posljednja originalna glasovna izvedba Optimusa Primea. Uz njega se vraća i Frank Welker kao Megatron i Soundwave. Tako se četrdeseta obljetnica filma koji je publici jednom oduzeo Optimusa pretvorila i u oproštaj od čovjeka koji mu je dao glas.

Kada je ‘Transformers: Film’ stigao u kina 1986., njegova publika uglavnom su bila djeca koja su željela gledati Autobote i Decepticone na velikom platnu. Danas se dio iste publike vraća s vlastitom djecom. Film se nije promijenio: Optimus ponovno ulazi u posljednju bitku, Megatron ponovno puca, Unicron ponovno proždire svjetove, Stan Bush ponovno pjeva „The Touch“, a svi koji znaju što slijedi ponovno gledaju. Godine 1986. nije uspio osvojiti kino blagajne. Četrdeset godina poslije još uvijek može napuniti kino.

Sredi nelogičnost oko zaradeUblaži ponavljanje podataka

Izvor: /Film