Rijetkost je da franšiza postane bolja nakon četiri ili pet nastavaka, osobito kada su u pitanju prednastavci koji istražuju pitanja na koja nitko nije tražio odgovor. Iako to često ne polazi za rukom velikim serijalima poput Star Warsa ili Harryja Pottera, Lionsgateov serijal The Hunger Games (Igre gladi) prkosi tom pravilu. Nakon uspjeha prošlogodišnjeg hita The Ballad of Songbirds and Snakes (Igre gladi: Balada o pjevanju i zmijama), novi film Sunrise on the Reaping produbljuje svijet Panema na način koji je istovremeno ljudski, emotivan i zastrašujuće brutalan. Iako mu nedostaje romantična okosnica prethodnika, ovaj film isporučuje potresnu priču o pobuni koja je, bez imalo pretjerivanja, najmračnije poglavlje cijelog serijala.

Haymitch prestravljeno gleda preko ramena u filmu The Hunger Games: Sunrise on the Reaping
Smrt kao sredstvo čiste okrutnosti
Iako su filmovi o Igrama gladi oduvijek bili puni patnje, Sunrise on the Reaping ljestvicu podiže na novu razinu. Osjećaj beznađa prisutan je od prve minute – od djeteta koje biva ubijeno pri pokušaju bijega s Reapinga, do brutalne nesreće na ceremoniji otvaranja gdje mlada Loella iz District 12 pogiba zbog baklji koje publika Kapitola baca na kočije. Ovdje posjetitelji Kapitola nisu samo pasivni promatrači; oni aktivno uživaju u mučenju djece, tretirajući ih kao igračke koje se polako lome prije nego što budu odbačene.

Tributi suočeni jedni s drugima s oružjem u pripravnosti u The Hunger Games: Sunrise on the Reaping
Posebno potresan element je sudbina Amperta, za kojeg saznajemo da je u Arenu poslan isključivo kao kazna za pobunjeničke aktivnosti svog oca Beeteeja. Prisiljavanje Beeteeja da mentorira vlastitog sina, samo da bi ga gledao kako umire razderan od strane genetski modificiranih životinja, oslikava sadizam režima snažnije nego ijedan prethodni film. U ovom dijelu povijesti Panema, tributi nisu samo pijuni u političkoj igri, već žrtve apsolutne torture.
Tragedija Haymitcha Abernathyja
U središtu priče je Haymitch Abernathy, lik kojeg smo u originalnoj trilogiji upoznali kao ciničnog mentora Katniss Everdeen. Sunrise on the Reaping nam pokazuje zašto je on postao čovjek kakav jest. Kroz trosatno trajanje pratimo kako se svaki Haymitchev pokušaj otpora ili pravednosti dočekuje nadmoćnom silom. Čak i prije nego što Igre počnu, President Snow se osobno pobrine da Haymitch shvati kako se nikada neće vratiti kući kao pobjednik, kažnjavajući ga zbog neposluha.

President Snow nadgleda paradu u The Hunger Games: Sunrise on the Reaping
Završni čin filma je pravo emocionalno mrcvarenje. Plutarch Heavensbee uvjerava Snowa da dopusti Haymitchu pobjedu kako bi mu produžio patnju, ostavljajući ga da gleda smrt svoje saveznice Maysilee Donner. Nakon povratka kući, televizijska montaža ga prikazuje kao kukavicu koja je pobijedila samo zahvaljujući sreći, a vrhunac nihilizma doseže trenutak kada Haymitch po povratku sazna da su mu obitelj i djevojka brutalno smaknuti. Ovo je film o čovjeku koji se usudio suprotstaviti tiraniji i zbog toga platio sve što je imao.
Zaključak
Sunrise on the Reaping smješten je u ključni trenutak Panema, kada je moć Presidenta Snowa bila na vrhuncu. Daleko od nesigurnih početaka Igara ili kasnije otvorene revolucije, ovaj film prikazuje sustav koji trijumfira u svojoj okrutnosti. To je mračna, tragična priča koja ne nudi katarzu, već brutalno objašnjenje zašto je svijet Igara gladi toliko slomljen kada u njega zakorači Katniss Everdeen desetljećima kasnije.

