Zamislite Toma Cruisea kako izbezumljeno trči potpuno praznim ulicama Time Squarea koji je, usprkos činjenici da je riječ o jednom od najfrekventijih područja New Yorka sablasno pust i tih. Ovom vizualno impresivnom sekvencom započinje jedno od najintirgantnijih ovogodišnjih filmskih ostvarenja, ambiciozna američka verzija hvaljenog flma "Abre Los Ojos" ("Otvori Oči", snimljenog 1997. godine) darovitog mladog španjolskog redatelja i scenarista Alejandra Amenabara koju su redatelj Cameron Crowe i producent Tom Cruise uspješno pretočili u intelektualno vrlo zahtjevno i intrigantno filmsko štivo.

Ako, imajući u vidu velika imena na plakatu filma, očekujete još jednu kvalitetnu, ali u krajnjoj liniji konvecionalnu filmsku priču grdno ćete se prevariti. "Vanilla Sky" kilometrima je daleko od obične drame ili kasične romanse sa primjesama trilera. Upravo suprotno, protivno dojmu koji se stvara na njegovom početku ovaj film prava je introspekcija u psihu glavnog njegovog lika i to kroz debele objektive intelektualizma, koji će većina gledatelja vrlo vjerojatno naći teškim, zamornim a u krajnjoj liniji čak i dosadnim. Dubok i višeslojan, kakav već jest, film zahtjeva od gledatelja aktivno sudjelovanje u priči izazivajući svojom zavojitom naracijom ispresijecanom brojnim flashbackovima sa (tipično za Crowea) fino inkorporiranom sugestivnom glazbom kod njega fascinantnu mješavinu zanimljivosti, šoka, dosade, zbunjenosti, nerazumljivosti i krajnje nevjerojatnosti koja na filmskom platnu nije viđena još od Fincherova "Fight Cluba". Film je ovo koji ne završava odjavnom špicom jer gledatelj ostaje zaokupljen njime satima nakon njegova kraja tražeći odgovore na brojna pitanja. "Vanilla Sky" naime obiluje brojnim zanimljivim dijalozima, gotovo svaka scena sadrži neku intrigantnu raspravu koja njegovu priču baca i okreće neočekivanim pravcima, a sve kulminira jednim od najneočekivanijih filmskih raspleta u posljednjih nekoliko godina.

Daleko od toga da film nema svojih mana, Crowe primjerice "ziheraški" praši kroz priču i razvijanje likova kako bi publiku sigurno zaveo na krive tragove, nadalje redatelj se u filmu posve prepustio svojoj poznatoj slabosti da likove hvata u njihovim najranjivijim trenucima te je očigledno uložio velik napor kako bi do znanja stavio da Cruiseov lik uopće nije ono što se u početku čini bespotrebno ubijajući popriličnu količinu draži filma. Mnogi će zamjeriti i njegovo usporeno razvijanje priče u kojoj je ionako spor tempo prečesto razbijan forsiranom upotrebom flashbackova no sve spomenuto ne može zanijekati briljantnost cjelokupnog dojma. Ambicioznost koja naprosto vrišti iz svakog njegovog kadra velikom broju gledatelja može ići na živce no filmu se mora priznati izvanredna karakerizacija njegovih glavnih junaka, obilje uznemirujućih elemenata koja zaokuplja naš um satima nakon njegovog kraja te pregršt fascinantnih redateljsko-snimateljskih rješenja.

Glumačka ostvarenja su izvanredna, uz standardno predanog i u film posve uživljenog Toma Cruisea te iznenađujuće uvjerljivu i mističnu Penelope Cruz u ulozi tajanstvene Sophie svakako treba istaknuti kratku, ali glumački briljantno izvedenu rolu Cameron Diaz koju će mnogim gledateljima naviknutim na njene izvanredne i više puta dokazane komičarske kvalitete ovaj film biti pravo otkrivenje Diazove kao glumice koja se izvanredno snalazi u kompleksnim i posve ozbiljnim ulogama.

Da zaključimo, bez obzira što vas privuče ovom filmu, neosporna kvaliteta njegovog redatelja (Crowe), niska velikih glumačkih imena (Cruise, Cruz, Diaz) ili pak fama koja je pratila španjolski original po kojem je napravljen ovaj remake (Alejandro Amenabar) "Vanila Sky" je film kojeg ako ste pravi poklonik sedme umjetnosti jednostavno morate pogledati.