On the road ljubavna priča scenarista Davora Žmegača (redatelj) i Pavla Pavličića mogla se i drugačije ispričati. Tko zna koliko tu ima suvišnih kadrova i motiva, a iole pedantniji montažer (po instrukcijama producenta) izbacio bi barem 25 % scena. Jer što će nam scena koja ne govori sama po sebi već nam je moraju objašnjavati akteri (npr. slučajno ubojstvo u kavani). Da ne govorim o nizu suvišnih kadriranja prognaničkih naselja i ruševina. Ili je redatelj ili sam ja promašio temu. Jedino ukoliko to nije bio domaći zadatak. A toga me najviše strah. Hoću reći strah me namjenskih filmova u službi aktualne politike. Uz sve izrečeno, dokle god domaći film bude "opterećen" onako lošim zvukom, sinkronizacijom i glumom koja je sve samo ne opuštena ne možemo računati na nekakav rejting. Pa i loši američki B-film posjeduje bolje produkcijske standarde kojih ovdje nema. A jedino što može zvučati kao preporuka jeste to da domaćih filmova na policama videoteka nema...