 |
|
| HRVATSKI NASLOV: |
| MARŠAL |
| NASLOV ORIGINALA: |
| Maršal |
| REŽIJA: |
| Vinko Brešan |
| SCENARIJ: |
| Vinko & Ivo Brešan |
| GLAVNE ULOGE: |
| Dražen Kuhn, Linda Begonja, Ivo Gregurević, Boris Buzančić, Ilija Ivezić, Inge Apelt, Predrag Vušović, Bojan Navojec, Ljubo Kapor |
| ŽANR: |
|
Komedija
|
| PRODUKCIJA: |
| Interfilm/HRT |
| DISTRIBUCIJA: |
| Blitz |
| TRAJANJE: |
| 97 min |
| GODINA: |
| 1999. |
| IZDANJE: |
 |
| Još nema komentara na ovu recenziju |
| Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare |
|
|
|
MARŠAL
(Maršal) |
"Reka mi je (Tito): Kad sam doša’ kod vas 1953. bilo je puno dice, riba, kašeta, tuna... A sad nemate ništa, čak ni rive, nemate nigdi ni brod vezati... Kazao je potom proročanstvo, da će doći bolje vrime, da vjerujemo u budućnost, da se mora roditi još jedan Sv. Josip. Onda u jedan put svjetlost nesta i magla se opet spusti. Totalni mrak nasta. Vratija san se u krevet zamišljen i pitajući se je li to bilo moguće..."
|
|
| | | |
U ovim krajevima bilo je za očekivati (učestala) vjerska ukazanja, ali da će se nekom ukazati duh Josipa Broza Tita teško je zamislivo. Ipak, uvodni pasus i slučaj novigradskog ribara Borka Maroja koji tvrdi da je 1995. godine vidio Titov duh i s njim razgovarao dokazuje da je ovdje sve moguće. Cijela priča vjerojatno bi završila u nekakvim vjerovali ili ne rubrikama da se nje nije uhvatio tandem Brešan (otac Ivo, ko-scenarist te sin Vinko, ko-scenarist i redatelj) i pretvorio u filmsko štivo koje se već tijekom reklamne kampanje činilo dovoljno provokativnim (bura se podigla oko nostalgičarsko-kontroverznog spota i zabrana emitiranja istog). Brešani su vlastitu priču smjestili na jedan dalmatinski otok, a pojava Titova duha prilika je zapuštenom otoku i njegovim stanovnicima da socijalističko-partizanskim turizmom iziđu iz sivila i zapuštenosti... I što smo na koncu dobili - domaći hit koji je trebao obraniti čast hrvatskog filma pred američkom invazijom. I to ismijavajući vlastitu prošlost i političko idolopoklonstvo hrabro se hvatajući ukoštac sa promijenjenom slikom društva... Taman kad smo se predali sudbini i tužno konstatirali kako za hrvatski film nema nikakve nade, pojavi se autorski tandem Brešan (otac-koscenarist Ivo i sin redatelj i koscenarist Vinko) i predstavi "Kako je počeo rat na mom otoku", komediju koja je iz svojih kuća u kino izvukla oko 300.000 ljudi. Bila je to zlatna godina kinoprikazivaštva: "Rat..." i "Titanic" su se borili tko će preuzeti primat najgledanijeg dokazujući kako publika ipak nije nestala iz kina. Treba im samo ponuditi pravi projekt. A kako sve nije slučajno i kako neće biti upamćen po jednom hitu i završiti u ropotarnici (filmske) povijesti Vinko Brešan par godina kasnije nudi "Maršala", političku satiru koja se vješto poigrava s našom prošlošću i sadašnjošću. Dovitljivost u vezi početnog vica – pojava duha Maršala Tita uznemiruje stanovnike malog otoka – razotriva svo naše stanje i konvertitstvo posljednjih desetak godina (... skriveni/otkiveni križ ispod majice, pop koji krsti sve u mjestu a ne radi ono što mu je primarni zadatak, lokalni tajkun koji sve kupuje bez lipe...)... Kladio sam se da će Brešan potući vlastiti rekord, ali Maršal nije naišao na odjek poput Rata... premda je znantno zreliji i pametniji rad. Politička situacija (bolest predsjednika Tuđmana), nemogućnost reklamiranja (HRT-ovi dušebrižnici) te možda ponajviše dosjetke koje nisu naišle na plodno tlo poratnim generacijama. Previše je tu vica iz prošlosti da bi baš svakoga svi razumjeli, dok je starija publika izlazila revoltirana: stari povampireni partizani dizali bi revoluciju!? Koliko daleko od istine: Maršal nikoga ne vrijeđa nego samo konstatira da su i car i podanici goli!
|
|
| | | |
|
|
|
