Naime sve što “Underworld” može ponuditi fanovima, fanovi su već vidjeli i to u puno boljem izdanju. “Matrix” naime ima bolje gunove i kožna odjela, "Blade" (pogotovo drugi) ima više krvi i iznutrica, "Intervju s Vampirom" ima kulerskije vampire a "Zavijanje" ima opakije vukodlake. Fragilna Kate Beckinsale nažalost ni izbliza ne izgleda opasno k'o Carie Anne Moss a bljedunjavi Scott Speedman (a bogami ni Michael Sheen) nije ni do koljena nabildanom, istetoviranom i na dva centa izbrijanom Wesley Snipesu.

Neznam što je Wiseman s ovim filmom htijo reći ali da je fanove žanra obradovao novim promišljanjem stare teme... nije brate ni u tragovima. Zanimljiva osnovna ideja usprkos "navodnim" naporima (ovo navodnim zato jer je plodove tih napora zaista teško ubrati tijekom filma) čak trojice scenarista, McBrideu su u sklapanju priče naime pomogli Kevin Grevioux i sam redatelj filma Len Wiseman, "Underworld" što se dramaturgije tiče nije uspio iznjedriti ništa suvislo, bolje rečeno ništa što se već na prvo gledanje ne bi moglo okarakterizirati krhkim scenarističkim kosturom čiji se zadatak svodi na puko povezivanje vizualnih eksapada i urnebesnih akcijskih scena kojima film obiluje. Šteta!

Bilo je tu mesa za obilniji horor gulaš no Wiseman je izgleda još uvijek pod dojmom Emmerichovih filmova na kojima je radio kao pomoćnik, no ako sa Rolandovim "Danom Nezavisnosti" i dijeli istu ljubav prema impresivnim vizualnim efektima na uštrb suvisle dramaturške potke sa potonjim se "Underworld" nemože mjeriti ni pod razno budući je nesrazmjer u budžetima žalosno vidljiv iz svakog njegovog kadra.

"Underworld" dakle na mene ostavlja tužan dojam "B" filma, kojega je radila "B" ekipa sa "B" glumačkom postavom a koji nam se posve neutemeljeno pokušava prodati kao vrhunski horor "A" produkcije...
Daleko od toga da se filmić neda pogledati, atmosfera je taman kako treba onako gotički mračna a akcija je sasvim solidna no razmaženiji će pretpostavljam fanovi ovaj film zaboraviti već idući dan.