Film koji na najbolji način dokazuje kako jednostavna ideja pretočena u dobar scenarij najčešće rezultira vrlo dobrim filmom. "Memento" nastavlja ondje gdje su stali filmovi poput "Kluba boraca", "Privedite osumnjičene" ili pak "Paklenog šunda", gurajući granice filmske naracije dalje nego što je to bio slučaj sa spomenuta tri recentnija primjera kompleksnog i efektnog razvijanja filmske priče.

A štos je u stvari vrlo jednostavan, redatelj Christopher Nolan, dobro nam znanu priču o ubojstvu i pokušaju otkrivanja ubojice odlučio je ispričati nam od kraja prema početku. Spomenuto ubojstvo, sa kojim u filmovima ovog žanra zaplet obično počinje, u Mementu je kraj koji objašnjava sve. No, dobro ne baš sve... "Memento" je film koji će vas jednostvano prisiliti na ponovno gledanje, jer ma koliko se trudili zasigurno će vam promaknuti neki detalj misterije, te ćete i nakon njegova završetka u glavi vrtjeti nekoliko pitanja na koje niste našli zadovoljavajuće odgovore. Ovo vam zasigurno nebi smjelo previše teško pasti jer je uživljavanje u motive i osjećaje glavnog lika u "Mementu" neizmjerno lak posao, naime gledatelj se, zahvaljujući već opisanom postupku obrnute filmske naracije, praktički nalazi u koži nesretnog Leonarda, baš kao i čovjeka bez pamćenja ni vi ne znate što će se dogoditi u idućoj sceni jer pratite priču unatrag.

Leonard dobija informacije od čovjeka koji ga očigledno zna: je li riječ o njegovom prijatelju ili neprijatelju? Nakon toga slijedi scena u kojoj vidimo prethodni susret Leonarda i njegovog tajanstvenog sugovornika koja baca malo više svjetla na njihov međusobni odnos, nakon toga saznajete kako su se njih dvojica u stvari upoznala. No da li je time sve rečeno? Postoji li još nešto važno u njihovoj prošlosti što tek trebamo saznati? Na gledatelju je, baš kao i na Leonardu da to otkrije... naravno potpuno rješenje zagonetke čeka vas tek na kraju filma, a gledajući ga unatrag i ne znajući što se dogodilo prije jednostavno ste prisiljeni sudjelovati u slagnju komadića misterije što na kraju rezultira uzbudljivim filmskim iskustvom čime se malo filmova ovog žanra u poslijednje vrijeme može pohvaliti.

Guy Pearce koji tumači naslovnu ulogu je prva zvijezda filma, posve razumljivo imajući u vidu da je na njegovoj glumačkoj prezentaciji ležala sva odgovornost da filmu ovakve konstrukcije da potrebnu dozu uvjerljivosti. Pearce je to obavio maestralno, sve emocije i stalno prisutna frustracija čovjeka koji svakodnevno gubi pamćenje realno su i uzbudljivo odigrane. Neophodnu glumačku podršku pak pruža mu glumački dvojac iz "Matrixa" Carrie-Ann Moss i Joe Pantoliano, posebice Pantoliano koji u "Mementu" donekle i ponavlja obrazac "dobro-lošeg" lika kojeg je igrao u spomenutom filmu braće Warchowski.

Uz sve navedeno, najnevjerojatnija i najuzbudljivija pokretačka snaga filma i dalje ostaje ideja da se tolika količina suspensa može generirati razvijajući radnju unatrag kroz vrijeme tj. od posljedice prema uzroku. Ovaj mali filmski "kopernikanski obrat" urodio je na našu sreću briljantnim primjerom filmske naracije, kino pričom koja će vas naprosto prisiliti da pri njenom gledanju uključite mozak i aktivno u njoj sudjelujete. Naravno frustracija zbog teškog povezivanja svih konaca misterije je zajamčena, no ne brinite to je normalno u tome i jest bit čitavog filma. Samo se zavalite u svoj kino stolac, opustite se i zaronite u uvrnuti i kompleksni Leonardov svijet.